Slušam ovih dana prilog na lokalnoj radio postaji o skupoći u našem gradu. I što se moglo čuti? Jad i čemer. Zapravo ga nije ni trebalo praviti, jer je rezultat već svima bio unaprijed poznat. Te skupoća, te nema se, te male mirovine… Sve se to najmanje zadnjih 50 godina tvrdi tj. uporno ponavlja. No, život teče dalje s svim primjesama balkanskog nam realiteta i mentaliteta. Nažalost, sve manje je i onih koji, kad se nađu u takvom položaju nešto stvarno čine da ublaže tu nezgodnu situaciju. Puno je lakše kukati i onda se opet vratiti dnevnom redu imajući u podsvjesti parolu “nekako ćemo se snaći”.

Turska ubija Kurde kemijskim oružjem

Turska - zemlja s kojom se Bošnjaci zadnjih godina sve više identificiraju, čiju zastavu pri sportskim pobjedama rado vijaju i koja se trudi da u budućnosti igra veću ulogu na prostorima nekadašnjeg Osmanskog Carstva, ovih se dana opet našla u novinskim stupcima. Ne po nečemu pozitivnom, nego po uporabi kemijskog oružja protiv ustaničkih Kurda u rujnu prošle godine u gradu Cukurca, kako tek sada zgroženo izvještavaju vodeći mediji u Europi.

Posavski vitez „ispod stola“, Anto Kovačević, svojedobno je u Saboru zakreštao: „Bog je stvorio ženu za madraca, a ne za mudraca”! Zaista, ovako ili slično razmišlja i većina muškog stanovništva Bosne i Hercegovine. Ipak, ima jedna mala skupina koja ne razmišlja isto kao "slavni" posavski vitez. E toj maloj, marginalnoj skupini je namijenjen ovaj video.

Da se ne zaboravi!

Bosanska verzija postanka:

Većina južnoafričkog siromašnog stanovništva, dobila je na par tjedana osjećaj ljepote od koje će oni ipak imati najmanje paktične koristi. U njihovu zemlju slila se rijeka bogatih sa Zapada, a s njima se slilo i sve ono blještavilo o kojem Južnoafrikanci teško mogu i sanjati. Iako im na nogometnom terenu i ne ide baš najbolje, jer su već izgubili dvije utakmice, optimizma ne fali jer ih je on, i pored teškog siromaštva koje im je doživotna sudbina, i do sada održao. Rijetko gdje na svijetu ima tako velik kontrast između siromašnih i bogatih kao što je to slučaj u Južnoafričkoj Republici.