|
Nešto normalno......
Nedavno sam dobio jedan mail koji ću podijeliti sa Vama.
Mail bi posebno trebali pročitati oni koji se osjećaju užasno usamljenim i depresivnim, oni koji starijim osobama gotovo uvijek kažu Ti, oni koji neznaju pozdraviti na ulici, oni koji nepoštivaju prijatelja nego smatraju da mu mogu kazati svaku glupost u lice,trebaju ga pročitati mlade mame koje svojoj djeci dopuštaju baš sve, novopečeni tajkuni koji se ne stide svoga carstva i izrabljivanja drugih, političari i šefovi koji nemaju obrazovanja niti kulture i koji niveliraju osobe prema poslušnosti i poniznosti pri čemu slobodnog čovjeka i intelektualca ne podnose jer on nosi „kritična pitanja“ koja postavlja u najnezgodnijim trenucima.Trebaju ga pročitati i oni koji „mudrost“ imitiraju šutnjom, oni koji ne shvaćaju da je istina i demokracija ustvari otvoreno društvo, posebno obrazovano društvo koje zna uvidjeti razliku, a ne neko prešućivanje i neargumentirana mutavost...koja opet iznimno tolerira laž, ovo trebaju pročitati mlađahni ministri i ostali koji ne cijene godine i ne štuju iskustvo, posebno i oni koji crkvenim hodočašćima bez djela ispiru neistinu u sebi, osnovno mjerilo savjesti...oni kojima godina prođe a da ne pročitaju niti jednu knjigu...uostalom pročitajte...
Želim se ponovno nadati.
Odgojen sam u općim moralnim principima:
Kada sam bio mali, majke, roditelji, profesori, djedovi, stričevi,
susjedi bili su osobe vrijedne poštovanja i ugleda. Koliko bili bliži
ili stariji toliko su nam više osjećaja davali.
Bilo je nezamislivo neodgojeno odgovoriti starijima, učiteljima ili
vlastima.
IMAO SAM POŠTOVANJE.
Imali smo povjerenje u starije, jer su bili roditelji, majke ili
rodbina sve djece ili skupine u ulici ili gradu...
Bojali smo se tek mraka, grdoba ili horor filmova.
Danas sam beskonačno tužan zbog svega onoga što smo izgubili, zbog
svega čega će se moji unuci jednog dana bojati. Zbog straha u pogledu
djece, mladih, odraslih i starijih.
Ljudska prava za kriminalce...?
Neograničena prava za nepoštene građane...?
Platiti dugove i biti budala...?
Amnestija za ubojice i prevarante...?
Pošteni su glupi...?
Ne iskoristiti prednost znači li to biti budala...?
što nam se to događa???
Profesori tučeni u školi, trgovci prijete komercijalistima.
Rešetke na našim prozorima.
Svatko zatvoren u svojem svijetu.
Kakve su to vrijednosti?
Auto koji vrijedi više od zagrljaja,
djeca koja žele nagradu, da bi završila školsku godinu.
Mobiteli u torbama djece, koja su tek izašla iz pelena.
što želi u zamjenu za jedan zagrljaj?
Vrijedi li više jedan Armani od diplome.
Vrijedi li više jedan veliki ekran od razgovora.
Više vrijedi jedna skupa šminka od zajedničkog sladoleda.
Više vrijedi IZGLEDATI od BITI.
Kada se dogodilo da je sve to nestalo ili postalo smiješno?
Hoću skinuti rešetke sa prozora, da tamo stavim cvijeće!
želim sjesti na stazu i imati otvorena vrata u ljetnim noćima...
Hoću poštenje kao motiv ponosa.
Hoću ispravan karakter, čisto lice i pogled u oči
Hoću sram i solidarnost.
Hoću nadu, veselje, povjerenje...
Hoću se vratiti stvarnom životu, jednostavnom kao kiša, čistom kao
nebo u travnju, laganom kao lahor u zori.
Dolje "IMATI"
živjelo "BITI"
Obožavam moj zajednički i jednostavan svijet,
Imati ljubav, samilost i solidarnost kao osnovu
Prezir pred nedostatkom etike, morala i poštovanja....
Vratimo se biti "LJUDI",
Izgraditi bolji svijet, ispravniji, gdje osobe poštuju osobe.
Utopija...? Ne...? Da...? Možda...?
Pokušajmo zaraziti svijet šireći ovu poruku.
Naša djeca to zaslužuju, a naši će nam unuci zahvaljivati zbog toga.
Darko Dominiković
|
!
