Zadnji vlak

zadnji_vlak Do onog mjesta odakle se kao na dlanu vidi moj Zavičaj, može se doći ugaženim puteljkom, onim zaraslim putem, kroz šipražje i trn ili onako spontano, neočupan i neogreban, kad god zaželiš.... Čovjek se jednostavno tamo može spustiti kad god poželi, kad god ga duša tamo ponese. Od toga mjesta ispred, pukne tako prekrasna panorama cijele Posavine, pa u onom plavkastom obzorju dobije nekako još blaži i spokojniji izgled.

posavska_razglednica

Crkveni tornjevi naglase spoznaju da je ovo dar Božji koji se treba čuvati, da je ovo tlo od Boga blagoslovljeno i da ga se kao takvog treba njegovati, paziti, štititi, pustiti da kao cvijet raste i svoj opojni miris raširi cijelom ovom dolinom i da se kao takav digne prema onom plavetnilu u kojojem se teško razaznaje linija između neba i zemlje, odnosno, ona se na ovom mjestu preliva i ulaze jedno u drugo i tako pred Boga dolazi...

Zlatno klasje kao valovi morski, zapljuskuju naša posavska polja. Kao si lijepa Hrvatska zemljo moja.

posavsko_klasje
Samo sotona se obrušio na te i hoće da te proguta, da te uništi, da iz tebe iščupa korijen koji se tako duboko pustio pa iz samog pepela, uvijek se ponovo rađa u još veću snagu i moć.

Opaziš vijugavu rijeku koja stoljećima odnosi krv, znoj i suze.... naše živote...

O rijeko, zašto to činiš?
Koliko si tuge progutala u svojim hladnim vodama, koliko je nepravde skriveno u tvojim rukavcima?
Koliko boli skriveno očima u tvojem rakitu i šljunkarama?
Koliko duboke trebaju postati tvoje dubine rijeko, koliko još suza i boli treba da bi iznad tebe niknuo most ljubavi, most kojim bi mogla biti pobijeđena svaka mržnja i svaka krivnja?

Opaziš, da zapuštena pruga koja je nekada davno ipraćala vakove, danas, kao da pokazuje put u neki tuđi svijet, kojeg se treba klonuti.
Kada je ovuda prošao zadnji vlak, djeca su mahala svojim ručicama, ispraćali su ga.

pruga
Zadnji vlak već davno je otišao, nestao je iza zadnje krivine i izgubljen od naših pogleda, jednostavno je iščeznuo u daljinama da sada tako nedostižan ipak ostane, kao duboki trag u našem sjećanju.
Danas, iza njega ostala je srušena stanica sjećanja i u njoj nevažeći red vožnje kao trag i podsjetnica iz nekog vremena koje je prestalo postojati...koje je iščeznulo.

Ostale su uspomene i sjećanja kao zaleđene stopice u snijegu koje se ne daju izbrisati, koje ne žele otići, koje su postale dio nas samih. Ostali su i snovi koji ne pitaju smiju li doći.
Dolaze i odlaze i tako postojano zahvaćaju u našu stvarnost pa često, melankolično pogledamo u zaleđene tragove, te mile stopice naše prošlosti.
To duše su mojih predaka, bdiju nad nama, ne daju da duh se ugasi!!!
A u gorama našim, kroz izmaglicu sjećanja ipak se nadziru rubovi i krošnje stare hrastovine... Masivni debeli hrastovi kao svjedoci...
Ne boje se, znaju da sjemenke su svoje zasijali u toplu krv u plodnim poljima posavske doline, pa i danas, stoje uspravno i neustrašivo odolijevaju hladnim i ljutim vjetrovima koji prosijecaju i šaraju krajevima Posavine i Vučijaka moje planine.

Poruka je ovo komunistima, janjičarima, a i agresorima, ovo je moja Posavina, moja, Zemlja Hrvatska...

Petar Kajinić

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 1333

Komentari (12)

RSS sadržaj komentara

Prikaži ili sakrij komentare

...

Nema raja bez rodnog kraja ni domovine bez Posavine!

Susjed , Prosinac 01, 2010

...

Nasreću, ne dijelim Vašu sudbinu ....još. A nadam se (jer nada umire zadnja) da neću niti dijeliti. Nego se nadam da ću gledati i druge (one koji to odavno nisu)...Vas... kako ponukani dnevnim problemima i nemirima, pronađete mir, isto onako kako je to meni (još uvijek) moguće."kad god me duša tamo ponese"... Na vidikovcu, ispod krošnje velikog hrasta. Na mojoj, na našoj, toploj hrvatskoj zemlji.
I evo, u mislima sam već gore. Kod hrasta. Ali... već moram ići. Čuje se zvižduk vlaka.
Hoćemol`?

Laik , Prosinac 01, 2010

...

Dobro je ovo sročio gospodin Kajinić Predsjednik Zavičajnog kluba Pećnik ..još samo da nije ubacio ovu prijeteću rečenicu na kraju. Zašto i kome prijetnje...zašto prozivanje....posebno kad je pozicija takva kakva jeste i posebno kada se piše negdje iz dijaspore a ima Pećničana koji su se vratili koji su kod starog hrasta koji još gledaju za "zadnjim" vlakom...Posavina je Hrvatska ali bolje je bilo reći Posavina je i Hrvatska jer u biti je takva....

HOS , Prosinac 01, 2010

-3

Jude za škude

Molim gospodina HOS-a da nam otkrije i koji broj cipela nosi autor. Vlak se nije ni triput oglasio a HOS izda.
Ala ti vera!

Hrast , Prosinac 01, 2010

...

Po ko zna koji puta, gosp. Kajinić je pokazao svoju ljubav, za svoj Pećnik, svoju Posavinu, Hrvatsku. Ja ću samo reći, HVALA PETRE i ostani to što jesi,VELIKI RODOLJUB i JOŠ VEĆI ČOVJEK.

Anto Čolić , Prosinac 01, 2010

HOS- nije ono što prvo padne na pamet

Ovi janjičari su ko komarci. Ne treba ih zvati. Oni sami dođu.

Autan , Prosinac 02, 2010

...

Komentar nije upućen protiv autora teksta niti 99% sadržaja nego je skrenuta pozornost samo na jednu rečenicu koja kvari dojam o svemu izrečenom. Mnogi koji komentiraju iz daljine ne vode računa o statusu onih (malobrojnih) na terenu , a ima ih ,malo ,ali ih ima. Čemu više traženje neprijatelja , zar ih ionako nemamo previše, čemu stalno izazivanje tenzija...

PS: za ove što sumnjaju...HOS je HOS...ali teško je to objasniti nekome tko je to vidio samo na slikama ili TV!

HOS , Prosinac 02, 2010

Za pećinskog čovjeka iz Pećine

....može biti da je tvoje dvorište Hrvatska i da je u njoj hrvatska zemlja, iako ja znam da je opštinska, ili pripada mjesnoj zajednici.
No Bosanska Posavina je, izviniti češ posavski pećinski čovjeće, i Bošnjačko-Muslimanska, kao i Srpska zemlja. Kako sada stvari stoje, ponajmanje je Hrvatska, jer su je Hrvati (osim onih koji su je srcem i puškom branili '92-e godine)nažalost izdali. Pozdrav od komunista, janjičara i agresora, a ti i dalje reži i zavijaj na "zadnje vlakove koji prolaze" i uživaj u plodovima stožernika, još malo ilegalaca i u samoj Hrvastkoj, a kamoli u našoj BiH.

Ante Prkačin , Prosinac 02, 2010

-5

Uzalud vam trud pušači

No Bosanska Posavina je, izviniti češ posavski pećinski čovjeće, i Bošnjačko-Muslimanska, kao i Srpska zemlja.

Kaki ba mošnjaci-buslimani. Šta se vi trpte u među Hrvate i Srbe???
Posavina je hrvatska zemlja na kojoj živi i srpsko stanovništvo a ima našto malo i ostalih. Ovo je jedina istina.
Ako je Brod u RS i ako su sada u Brodu Srbi većina zemlja je još uvijek hrvatska. Kužiš ne?

Quercus robur , Prosinac 02, 2010

Po(d)mazanje

Dobro kaurine, kaurko - kurko, mi smo strpljivi pa ćemo čekati da nam ti pokažeš kako su Orašje, BBrod, Derventa, Modriča i ostali gradovi 'rvacki na ' rvackoj zemlji. Vidjet ćemo, vidjet ćemo, a za tebe i tvoje istomišljenike je spreman kolac, ili kao alternativu biraj da te vratimo na dodatne "časove" kod braće svećenika u Belgiju ili Italiju, na.....pomazanje bez podmazanja.
Utrpati ćemo, vidjet cemo, vidjet cemo, samo nastavi tako.

Huska Miljković , Prosinac 02, 2010

-5

Svoji na svome

Svaka čast za napisano. Pozdrav Odžaku, hrvatskom gradu na hrvatskoj zemlji!!! smilies/wink.gif

Rvatina , Prosinac 02, 2010

Lubav je jedna , ali

osveta ili buducnost jedna druga stvar. Dragi gosti i bivsi sumjestani, nemojte se ljutiti rijecima jednog covjeka, i reagirati emocionalno na njih. On je samo jedna osoba, koja ima pravo na svoje misljenje. Da li to nama pase ili ne, nije rijesenje traziti jos grublje rijeci od njega samoga.
Opustenost ostri naum za bitne stvari.
Laku noc i pozdrav svim ljudima dobre volje

Marko , Prosinac 03, 2010