Kažu stari da je u ono vrijeme u Vitanovićima, uz uski makadamski put i na križanju cesta bilo više kapelica. Vjernici su se zbog velike udaljenosti župne crkve često okupljali oko njih i molili. S vremenom, što zbog izgradnje filijalne crkve u selu, što zbog zuba vremena, nemara stanovnika i samovolje pojedinaca, kapelice su nestale iz slike krajolika. Nisu ostali ni temelji, ni tragovi.

Samo spomen u sjećanjima starijih. Sjećanja na molitvu, pjesmu. Na pjesmu o jednoj dugoj, uskoj cesti, o križanju puteva.

I baš tu na križanju, na tromeđi. Na mjestu na kom će putnik namjernik zastati, predahnuti, da razmisli kamo. Onim uskim, trnovitim putem. Ili onim širokim, koji je popločan zlatom. Na istom mjestu gdje je, po pričama starih, prije onog rata bila jedna kapelica, vjernici Vitanovića, mali skromni ljudi velikog srca, odlučiše izgraditi novu. I izgradiše je u spomen sv. Anti Padovanskom, svecu cijeloga svijeta, i u opomenu nama današnjim da čuvamo svoje.

I zato putniče, ako te put nanese u Vitanoviće i na križanju ugledaš kapelicu, znaj da je izgrađena u spomen svetom Anti i precima koji u vjeri svojih otaca živješe na ovom hrvatskom tlu.

Anto Sluganović

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 1504

Komentari (0)

RSS sadržaj komentara

Prikaži ili sakrij komentare

Napišite komentar

Prikaži ili sakrij formu za unos

Ime

Naslov

Komentar

manje | veće

Izviješće na e-mail (Samo za registrirane korisnike)

Pročitao sam i Prihvaćam uvjete OPĆI UVJETI KOMENTIRANJA.

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar