Slike iz Orašja 1939.-1955.

Da je Orašje uvijek bilo nekako "živo" svjedoče i ove stare fotografije.A kako bi tek trebalo da bude živo i nacifrano te zašto to danas nije vjerojatno ćemo potražiti krivca tamo negdje daleko od nas.Tražimo ga dalje od sebe jer smo "pobjegli od sebe".

Sava je ovih dana visokog vodostaja i raste 1 cm za 1h.Mi netrebamo da brinemo jer smo nekoliko godina ranije dobili pravi „betonski bunker“ od nasipa.Trebao se projektant potpisat na ovo svoje „nedjelo“.Šetalište je na nasipu ispalo nakaradno,loše privatizirani hotel „Kej“ još se osim toga preko nasipa ispružio kao "krepani fosil".Zarasli vrbak pun zvjerki čeka da se netko sjeti da ga iskrči bar tamo do naspram bivše diskoteke „King“.Kakvo bi to šetalište bilo i kakvu bi samo dimenziju ovaj gradić dobio,a tek pogled na Savu.Odite malo mudre glave do susjedne Županje pa da vidite kako se to radi.Ovako sve to izgleda tmurno,žalosno a jedini gušt u vrelim danima ispijanja kave na nasipu i pogledu na Savu kvari betonska spodoba koja nas štiti od poplave.Kiša i dalje evo nemilice pada.

Evo kako je Orašje bilo poplavljeno izgledalo tamo davne 1939.god. i još nekih starih slikica iz Orašja sad već od prije 70-tak godina.E kako samo vrijeme leti a ove naše vlastodršce ništa nebrine.Tijela im mlada a um star.Oni se "ne šetaju" oni se vozikaju i nas „vozikaju“.

Evo da i mi njih provozamo kroz crno-bijeli svijet.