Priča iz Slavonije

stan_zimi

Početi priču o stanovima teško je, jer smo svjedoci propadanja jednog organiziranog života koji je bujao oko nas, na našim slavonskim atarima, podalje od civilizacije. Dojam koji ostavljaju pusta staništa i zarasli šljivici više je nego tužan, umjesto idile danas je ruševina ne samo zgrada već i svega onoga što je vezalo i držalo na okupu ljude i njihove sudbine, vremena kada smo svi bili jedna velika zadruga.

Opustjele su lenije bez marve i čobana, proći danas atarom čudo je uopće sresti neko čeljade, a ako i sretnemo koga priča je ista: sumorne teme, svakidanji sitni problemi kao da nas odvajaju jedne od drugih, a uza svu tehniku i naprednu civilizaciju postali smo robovi onoga što nas okružuje. Onoga trenutka kada smo se odvojili od prirode i njenih zakona narušili smo vječne i svete zakone naših predaka: nemoj protiv Boga, jer Bog daje i uzima, kada svane ustani a o mraku lezi i daj nam Bože zdravlja, ostaviše u amanet mudre sjedine, brkati starci onako muški dotjerani, postojani kao hrastovi, iskonski mudraci. A priča počinje davno, za vrijeme vladavine austrijske carice Marije Terezije (1740-1780), oko 1794.-1750. godine dolazi do ušoravanja manjih naselja u jedno, uvođenje cestovnog prometa, a sve se zbog toga jer je graničarskima vlastima bilo nemoguće nadzirati po ataru raštrkane graničarske domove i manja naselja. Prekinut je jedan način života i započimao drugi, "civiliziraniji" po mjerilima tadašnje austrijske vlasti. Upravo tada započinje i razvoj stanova, jer su naime temelj vojno-feudalnog ustroja vojne krajine bile kućne zadruge.

slavonski_stan

Svaka zadruga je uz kuću ili okućnicu u selu imala i stan izvan naselja, čime je ostajala veza s načinom života prije ušoravanja. Naravno da se i naselje u to vrijeme brzo širilo, zbog zbjegova iz susjedne Bosne i drugih krajeva pod Turskom okupacijom. Vlasti dakako nisu mogle nadzirati izgradnju stanova već su bile samo odredbe o ograđivanju voćnjaka, a posebne odredbe su bile o uređenju naselja u "civilizacijske norme". Teško je tada bilo nadzirati život kako u selu tako i na stanovima, ljudi su izbjegavali plaćati poreze, hajdučije su bile učestale, a vojno-krajinske vlasti su svojim vrlo strogim odredbama nastojale sve držati pod kontrolom i ustrojiti takav režim da služi u svrhu obrane granice i monarhije.

U detaljnije povijesne analize nije potrebno ovdje ulaziti, o tome postoji stručnija i detaljnija literatura, ali dobro je znati da su stanovi i njihovo formiranje usko vezani sa ustrojem vojne krajine, postoje na ovim prostorima već više od dvije stotine godina. Povjesničari o nastanku stanova nisu donijeli konačan sud, a Gradištac dr. Marko Kadić u svom uratku na ovu temu kaže: "Ne ulazeći u to, kako i kada je došlo do toga, da su gospodari i stanovnici Slavonske Posavine počeli osnivati stanove."(1942.)

stanovi

Međutim Ladislav Vinković, također Gradištac, ističe da su izbjeglice iz bivšeg Otomanskog carstva uvijek kod osnivanja novog doma, s druge strane Save birale uzvišenije čistine-grede, unutar šuma i na njima udarali temelj stana. Dok je zemlje bilo na pretek često su mijenjali mjesto stana. Kako je austrijska vlast nerado gledala na stalno pastirsko seljakanje, to su konačno doseljenici bili primorani da se ustale i da omeđe vojno gospodarstvo. Kad ih je, kako Gradišci kažu Marija Terezija "stjerala na drum" na stanu se i dalje živjelo i radilo.

U nekim selima istočne Slavonije, za stan se kaže i salaš, ali u se Gradištu koristi prvotni naziv. Dočarati ono što je nekad bio stan teško je, jer je u Gradištu ostalo jako malo živućih stanova (oko 20), odnosno stanova koji se održavaju i žalosno je da danas etnografi i stručnjaci postojanje stanova žele pretvoriti u turističke svrhe (mada je to pokušaj očuvanja baštine i tradicionalnog načina življenja) kad su mogućnosti uz malo dobre volje mnogo veće i u samom gospodarskom pogledu.

Izbor lokacije za gradnju stana bio je podalje od naselja, uz šumske komplekse i potoke (Beravu i Bosut pa tako imamo stanove na lokalitetima: Kozjaku, Ostrovu, pod Ljaljevcem, Banovim dolom, Beravom, Krašcima, Sodolima, Mikluševcima, Šiševcu, Tvrdnom. Zanimljivo je da su na mjestima bila upravo i prvotna naselja okolo današnjeg Gradišta. Nerijetko su stanovi bili veličine i po nekoliko jutara, to je bilo samo stanište, a oko staništa je bio i posjed, odnosno zemlja koja se obrađivala. Stanom je dominirala koljeba i gospodarske zgrade koje su bile ograđene tačkom u stanarsko dvorište. Koljeba je drvena ili zidana, podijeljena obično u tri prostorije: soba, kuhinja i komora. U sobi su kreveti, lampe, peć, šivaća mašina, sanduk za stvari i šifunjer, u kuhinji su: zidani šporet, sinija, stalaže i namještaj za posuđe, a u komori se spremaju burad i zimnica. Okolo koljebe je također bio plot taj okoliš se zove bašćica. Tu je mogla biti i lomača za lozu, veranda i dodatna šupa uz koljebu. Ispred koljebe je bunar sa stubnjem (drveni iz jedne duplje iskopan), đerma i drveno korito ili valov za napajanje stoke. Od gospodarskih zgrada u dvorištu stana bili su obavezno kočaci za živad( podijeljeni za guske-gušćinjak , za pure- purinjak,i za kokoše-kokošinjac), pušnica za sušenje mesa, vanjska peć za pečenje kruha te nerijetko i sušara za voće takozvane "ljese".

Marva je obitavala u osebnim nastambama. Krave u štalama drvenim ili zidanim, a ispred štala je ograđen okol i pojata za obitavanje po ljeti. Podalje su svinjci sa kočanjama za prašenje krmača i odgajanje prasadi ispred kojih je također okol. Oni koji su držali ovce imali su i za njih nastambe tzv. ovčinjake. Budući da se sva marva nije preko zime selila doma trebalo je spremiti i hranu. U tu svrhu postoji drveni štagalj sa provozom gdje se odlagalo sijeno i druga suha kabasta hrana

Na pokojem stanu je bio i ambar za spremanje zrnate hrane. Unutar dvorišta se nalazio i čardak za kukuruz, zavod i pokoja šupa za spremanje drva, kola i drugih stvari potrebnih u različitim poslovima (plugovi, ornice, itd.). U dvorištu stana odgajalo se i različito raslinje, dud ispred koljebe, bagremi oko pčelinjaka, orasi te pokoja voćka. Van dvorišta obično ispred štala i štaglja guvno (mjesto za vršidbu žita), a u blizini i posebna zgrada tzv. "plivnica" za spremanje žitne pljeve. U tome okruženju su se slagale i gamare slame za stelju, snopovi kukuružnjaka ali i sijeno ako u štaglju nije bilo dovoljno mjesta. U voćnjaku su nasadi šljiva (šljivik), jabuka, nerijetko vinograd, iako su vinogradi više na brdu u selu.

Marva se čuvala u šumi, po ugarima, lenijama, a na stanu je obitavala na "pašnjaku" koji je bio ograđen sa stupovima i žiokama. Neki stanovi su imali i bunare u pašnjaku.

stan_erma

Povrtlarske kulture su se uzgajale u vrtu, a za prvu ruku postojao je i manji ograđeni prostor tzv. vrtlićak. Svakodnevni život, na stanu se obavljao prema tzv. ustaljenim rednjama, tj. izmjeničnim obitavanjem pojedinih članova kućne zadruge na stanu, ovisno o starosti i zdravstvenom stanju itd. Obično se u rednju išlo tako da su se izmjenjivali bračni parovi zadruge. Na stanovima su se obavljale i svinjokolje, jer se obitavalo i zimi pa razlikujemo proljetne, ljetne i zimske rednje. Poslovi su bili uobičajeni: sjetva kultura, žetva, kupljenje šljiva, pečenje rakije, berba kukuruza, krčenje kukuružnjaka, ispaša rogate marve, svinja. Za pojedine poslove postojali su kako u kućnim zadrugama tako i na stanovima poslenici: ovčar, govedar, svinjar, a mnogu marvu su čuvali tzv. čordaši koji pokupe marvu iz više kuća ili stanova te u čoporu tjeraju na ispašu. Stanari koji su noćivali su divanili sa susjednim stanarima, šumara na stanu ugostiti bila je čast, jer je stanar morao biti sa šumarom i lovcima dobar. Drvo za ogrjev je bilo gotovo besplatno jer su postojala pravoužitnička prava na šumu kako u ogrjevu tako i u građevinskom materijalu.

Danas su naši stanovi polako pali u zaborav, a generacije koje su tamo živjele polako izumiru noseći sa sobom jedno doba u nepovrat.

Objavljeno uz suglasnost autora (gradiste.com)

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 1412

Komentari (7)

RSS sadržaj komentara

Prikaži ili sakrij komentare

Seobe

"Naravno da se i naselje u to vrijeme brzo širilo, zbog zbjegova iz susjedne Bosne i drugih krajeva pod Turskom okupacijom"

Bosna (Posavina) Slavoniju naseli i sebe reseli smilies/cry.gif

Anto , Prosinac 11, 2010

...

Iseljavanje je najveći problem koji evo već traje stoljećima. Najgore je što oni koji pređu Savu odmah zaborave rodni kraj smilies/cry.gif

Tuga , Prosinac 11, 2010

kako i ne bih

Kako i ne BiH kada se naši BiH političari ovako brinu za svoj narod.A ljudi idu tamo gdje nisu ugroženi i opterećeni glupostima i gdje se diše punim plućima.

Lala , Prosinac 11, 2010

Pozdrav iz Gradišta

Uvijek su velike sile prtljale po ovim krajevima, osobito zadnjih godina. Kada smo jedinstveni (kao početkom 90.ih) najjači smo, a kada se podjelimo na bosance, šokce, hercegovce, zagorece, dalmatince odmah problema smilies/grin.gif

. Da je više sloge, malo više rada i poštenja gdje bi nam bio kraj !

Goran , Prosinac 12, 2010

...

Djavolje sluge i "oni koji im se nude, ne samo da im se nude..." upravo rade i uradili su dobar dio plana razjedinjavanja i blacenja vrijednosti koje je napravilo to zajednistvo. Ali, ne bojim se, jer uvijek postoji granica na kojoj , kao prekidac, pali alarm za snazno zalaganje jedinstva iseljene i domovinske Hrvatske.
Pozdrav susjednom Gradistu.

Laik , Prosinac 12, 2010

Pozdrav Gradištu i Slavoniji

"Da je više sloge, malo više rada i poštenja gdje bi nam bio kraj"
Nije narod podijeljen kako to pojedini mediji prikazuju. U svim hrvatskim krajevima od Dunava preko Vareša i Mostara do Prevlake diše jedno tijelo. Mi se moramo neovisno o medijima (rtl, globus, nacional, jutarnji list) koje financira tko zna tko, sami povezivati i bolje upoznavati. Nesmijemo se zabarakadirati u nekakve regionalne okvire. Svima je poznata izreka "zavadi pa vladaj". Zato Hrvati pamet u glavu!

Susjed , Prosinac 12, 2010