Možda se neko sića one scene iz jedne reklame gdje tip koji često putuje zrakoplovom i poznaje sva pitanja kada se treba čekirati, jednom prilikom pošto mu je uvik ista procedura dojadila, službeniku već unaprid izrecitira sve odgovore, tako da ubrza postupak. Razmišljao sam da isto tako prilikom dolaska u rodnu grudu pripremim odgovore na slična standardna pitanja koja katkad i par puta dnevno čujem. Da, dobro sam. Došao sam ima 3 dana. Kod nas tamo je isto kriza. Biću još 7 dana... itd. Nema druge. Ozbiljan razgovor tek onda počinje kad se odradi ovaj dio.

Sve u svemu skupilo se nešto više od 18 hiljada maraka, jer je oprema prestara i datira iz vremena kad se pripremao ustav one propale zemlje, a zidovi kreča nisu vidili i preko 20 godina, kako u jednom intervju reče jedna sestra koja tamo radi. Jedino je ona izustila da je to rodilište i za "one stvari". Ni farbe godinama nije bilo, a postojala je tvornica iste u gradu. Bolje upućeni dobro znaju gdje je završila lova, čiji je nedostatak u ovoj ustanovi uvik bila kronična "bolest".

Sad se svako pita, jeli moguće da se u takvim katastrofalnim uvjetima vrše zahvati, gdje se pacjenti nakrepavaju od leda i u nuždi donose vlastite grijalice, a bebe kupaju u sudoperu za pranje ruku i instrumenata. Nebi me čudilo da dica rođena tu, čim otvore oči, plaču više nego obično, kad vide di su došli na svit. Sitih se one humoreske kad se radi o rivalitetu s mještanima iz susjedne nam općine, koji nam se sprdaju kad kažemo da je Kralj Tomislav umro u našem gradu, našto oni tvrde da nije ni čudo jer je završio u livanjskoj bolnici.

U mjesnoj crkvi, falim te bože, uveden je red kad se dili sveta pričest. Dojadilo župniku svake nedilje gledati stampedo, pa pozvao na disciplinu da se izlazi tek onda kad se dođe na red. I narod se stvarno pridržava, kažem materi, koja sve to potvrđuje kimanjem glave. Ali toliko dugo dok je on još tu, nadodah, poznajući naš mentalitet. Bar koju godinu spokojno, nije ni to malo kad bolje razmisliš.

U božićnom šopingu svugdje velika ljubaznost prodavačica, koje te srdačno pozdravljaju. A što bi tek bilo da su mnoge od njih prijavljene i osigurane? Bog ima smilovanja pa je već davno dao da su izumljena kolica za kupovinu, a njima jezik, doduše ne zato, da šefa isto onoliko puta koliko su pozdravile kupce, pošalju u onu stvar, želeći mu tamo "dobar dan".

A mnogi se, posebice u ovo vrime, kad se ponovno u ovom kraju pojave, susriću s jednim, medicinski ne istraženom fenomenu, a to je privremena "siva mrena" koja zahvati poneke poznanike u prolasku, kupovini i sl. Sva srića pa u istom vrimenu nastupi i drugi fenomen, a to je pojačana "dalekovidnost", što se objašnjava dobrim genetskim kodom. Inače bi mogli pomisliti da živimo u mistu s rekordnim brojem maglovitih dana u zimskim misecima, što ni meteorolozi ne mogu potvrditi.

U zemlji gdje je skoro polovina svih radnosposobnih nezaposlena, 3.1. je slobodan dan. U bogatim zemljama nikome nije ni nakraj pameti pomjerati praznike sa vikenda na radne dane, dočim ovdje uvik iznova dokazuju da su taj kraj davno ostavili iza sebe.

Ne kradu se samo dani. U našem kraju u zadnje vrime konjukturu imaju i suhomesnati kriminalci, tj. "gudinska mafija". Čuješ samo, ovdje nestali pršuti, tamo maznute pečenice, a nigdje ni riječi o čvarcima. A njihova je cijena, kako novinari naglabaju, u Zagrebu i drugim većim hrvatskim gradovima dosegla vrtoglave visine, pa me nebi čudilo ako uskoro dobijemo nove "izvoznike".

Zima je ove godine okopala mnoge zemlje pa i našu. A oni koji dolaze u nju ne kriju zbunjenost. Ovdje čiste snig, a recimo u Njemačkoj skoro nikako, osim isključivo glavne pravce. Kako se vrime minja. Što je Švabo nekad bio i imao, to smo sada mi. Oni bi najradije poželili da im vratimo marku, a od njih uzmemo euro. Nama bi dali ono što postaje sve bezvridnije, a mi se nebi umislili da smo ih pritekli. Ako ništa bar ne ljeti.

Na lokalnim radio postajama sve je prošlo u znaku brojnih nagradnih igara i raznoraznih čestitaka. Što je se nekada širilo među susjedima, danas se plasira u eter. Sve se čestita, pa tako i sritno useljenje (nekog) iseljenika u novu kuću u Njemačkoj, za što triba saznati cili kraj. Da svit još drži stoku kao nekad, saznali bi i kada su se nečija Šarulja ili Zekulja otelile. Pa neka opet neko kaže da seljaci ne znaju koristiti medije.

Svugdi se žale da je sve više neoženjenih i neudanih preko 30 godina, pa tako i u jednoj našoj župi gdje ih je 167 takvih među okuglo 2 200 stanovnika. No malo tko nudi neki prijedlog. Rješenje: Sve ih pod izgovorom pozvati u lokalnu školu. Svakom pripremiti kruv i salamu, te svima zajedno 5 buradi vode. Potom 3 dana zaključati vrata i postaviti stražare. Pa ćes vidit za par miseci što matičar i prater imaju pune ruke posla.

Naše božićne običaje potrefijo je neki umjereni potres. Razmatralo se, diskutiralo se, što valja a što ne kod "hodanja" tj. posjete susjedima i mještanima na taj dan. "Moji" će ti "kod nas sve ostaje isto". Samo eto što će sada prije ručati i eto možda gledati da čašica jegermajstora ne bude baš puna, bar ne na početku. Kao i kod svakih promjena treba sačekati dali će to tako stvarno i biti ili će se katkad opet zapjevati ona "blagdanska" nam pjesma "Puni vjetre malo sa Neretve".

Hodanja je nekima i previše, pa tako mater pita ćaću "Jesi bio kod susjeda i čestitao mu Novu godinu?". Na to će on: "Vidimo se mi na ljeto. Na livadi". A do tada će valjda i "Frankenštajnov kabinet" osvanuti u novoj opremi i svježini. Naravno, ako "bolest" ne pokaže neke veće simptome.

BPeriša

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 1228

Komentari (4)

RSS sadržaj komentara

Prikaži ili sakrij komentare

:-) Dobro si ti to sazeo Perisa. Inace se o tome moze napisati roman

Ja cu procitati jos jednom jer, htio ne htio, bas me dodirnulo.

Frankfurt , Siječanj 24, 2011

• 
• +2
• 
• 

...

Jadan je naš narod raskinut između domovine i inozemstva. Nigdje stigo, nigdje dobrodošo, svugdje smetnja. Još jedna tužna priča o Hrvatima.

Iseljenik , Siječanj 24, 2011

• 
• +1
• 
• 

Istina

Na lokalnim radio postajama sve je prošlo u znaku brojnih nagradnih igara i raznoraznih čestitaka. Što je se nekada širilo među susjedima, danas se plasira u eter. Sve se čestita, pa tako i sritno useljenje (nekog) iseljenika u novu kuću u Njemačkoj, za što triba saznati cili kraj. Da svit još drži stoku kao nekad, saznali bi i kada su se nečija Šarulja ili Zekulja otelile. Pa neka opet neko kaže da seljaci ne znaju koristiti medije.

Radio Mileva , Siječanj 25, 2011

• 
• +2
• 
• 

mir medju ljudima i razumjevanje

tko tu ljudima forsira nesto sto nije za skromne ljude?forsiraju oni koji zele samo da ljude koriste!Zasto uporno forsiranje bilo kojeg dogadjaja ako to svi ljudi nemogu ekonomski lako podnijeti.?Ti koji uporno forsiraju idu na to da, postene a skromne ljude ,kao zastide da bi od njih izvukli i posljednji Cent ili Kunu ili Marku.Zato poruka svim skromnim i postenim ljudima,ignorirajte svako forsiranje prema vama koje vam otezava vas svagdasnji privatni zivot.

skroman , Siječanj 26, 2011

• 
• +2
• 
• 

Napišite komentar

Prikaži ili sakrij formu za unos

Ime

Naslov

Komentar

manje | veće

Izviješće na e-mail (Samo za registrirane korisnike)

Pročitao sam i Prihvaćam uvjete OPĆI UVJETI KOMENTIRANJA.

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar