Orašje - Branitelji Matića postali vrsni voćari

vocnjak_jabuke

Oraško selo Matići poznato je po hrabrim braniteljima, a mjesto je to i vrsnih pletača vrbova pruća. Danas košara i tradicijska proizvodnja polako ustupaju mjesto novim kulturama. Umjesto vrbova pruća naslaganog na ograde mjesto se prepoznaje po modernim voćnjacima sa sustavima za navodnjavanje i protugradnim mrežama, što se nižu pri ulasku u mjesto.

Obiteljski posao

Joso Živković iz Matića bavi se voćarstvom već četvrtu godinu. Cijela njegova obitelj, supruga i četvrto djece (od pet do 19 godina) uključeni su posao. Jednako tako je i s obitelji Marka Ivanovića iz Tolise. I njegova supruga s troje djece pomaže Marku oko novog voćnjaka. Na njihov poziv obišli smo oraške voćare. Osim što njih 20-ak udruženih u udrugu spaja ljubav prema voćarstvu, radi se o braniteljima koji su se odlučili da umjesto tradicionalne proizvodnje pšenice i kukuruza, egzistenciju za svoje obitelji potraže u novim proizvodnjama. Oraški voćari prihvatili su izazov, ukupna raspoloživa sredstva uložila u novi posao, kreditno se zadužili i čak četiri godine čekali prve ozbiljnije prihode. Taj su trenutak željeli i sa nama podijeliti. Rado smo sudjelovali u tom posebnom trenutku upriličenom na gazdinstvu Jose, Luke i Marijana Živkovića gdje se proteže oko 4 hektara voćnjaka.

Ulaganje u proizvodnju

- Zarađeno iz ratarstva uložio sam kao početni kapital u voćarstvo i ušao u kreditna sredstva. Pomogla mi je Razvojna banka i mikrokreditne organizacije. Posla se ne bojim, a kako nemam drugog izbora svu snagu, financije i svoje znanje uložio u ovu proizvodnju koja tek ove godine počinje davati financijske rezultate. Imam 1,8 ha s 5.500 stabala šest vrsti jabuka od zlatnog delišesa do novijih sorti. Kvaliteta je odlična. Izuzetno sam zadovoljan urodom iako će tek iduće godine davati puni rod. Ove godine po stablu ubirem u prosjeku od 10 do 15 kg. Sva mi djeca pomažu i doista su strpljivi jer tri godine bilo je maksimalnih ulaganja, a nikakvih financijskih rezultata. Uvijek me je čekalo isto pitanje - tata a kada će biti novca za ono što radimo. Evo ove godine i to je započelo, priča nam Joso.

Preko udruge posavski voćari traže tržište. Kažu, nije baš lako. Na njima nakupci zarađuju, ali kako imaju velike količine jabuka, 200- 300 tona, ne smiju kalkulirati već odmah prodavati.

- Udružili smo se u „Strojni prsten“. Zajedno nabavljamo strojeve i koristimo ih kada kome treba. Prvi smo stroj dobili od Ministarstva branitelja, a pomaže nam i Općina Orašje. Kupili su nam ove godine dva stroja vrijedna oko 8.000 KM. Mi smo sve uložili u voćnjake.

| VL | HB.org |

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 891