Gastarbajter u rodnoj grudi

u_kafani

Kad god navratim u rodni kraj najviše me razveseli čista priroda. Posebice ljeti, ali i zimi kad se spusti snježni ogrtač, sve zatrpa i kad se osjeti neki tajanstveni mir. Čista priroda naravno dok u urbanim sredinama ne svane novi dan i dok ćumur i drva kod većine domaćinstava ne zagriju hladne domove i svojim ostatcima još više uveličaju tmurnu stvarnost.

Davno sam zapazio da je bolnica ogledalo naše stvarnosti. Svaki put kad tamo navratim nekoga posjetiti, zapazim mnoštvo stvari koje se mogu popraviti, ispraviti, očistiti, zategnuti ili jednostavno bez velikih sredstava uljepšati. To bi trebali znati i oni čija je to dužnost. Valjda se ni sami ne vole u njega pogledati jer se pribojavaju da mogu viditi nepravilno odbijenu svjetlost.

Livanjska bura je napravila buru, tj. skinula je na Badnjak BiH zastavu na glavom trgu, da bi je već sutra dan mnogi forumaši progasili “fašističkom”. Nedugo nakon toga smo doznali da je ona koji dan prije rušila i županijsku koja je i zastava hrvatskog naroda u BiH. Ali s tim se nije mogla “naložiti vatra”, pa je sve prošlo nezapaženo. Ovakvi primjeri pokazuju da kod mnogih i dalje puše isti onaj vjetar koji nikako da im rashladi usijane glave.

Nepoznati tip na jednom poznatom portalu ostavio je s tim u vezi post: “Vjetre ruka ti se pozlatila”, našto mu je vjetar odgovorio da od toga neće ništa biti, jer ga to uopće ne interesira, a sve i da jeste, zato niko nema para, pa ni lokalni zlatar koji za otkup tako malo nudi da bi se još malo pa skoro isplatilo prstenje i nakit mu pokloniti. Umjesto pozlate vjetar je poželio da mu ne postavljaju vjetroelektrane kojekuda, jer će on tada da pomete sve one mutivode koje su zadnjih godina u ovim krajevima htili da se na njegovim “leđima” obogate.

Božić u ovim krajevima kao da je malo izgubio na sjaju. Sve manje ljudi s strane dolazi, kuka se, jadikuje se, nema se. Mnogi se samo prisićaju bogatih trpeza, dobrog raspoloženja i lijepih želja za budućnost, koje su zaobišle ove krajeve. Biće da je takvim “vjetrovima” “puna kapa” svega, pa osim hladnog zraka, ostave samo posljedice za koje ih “optužuju” kad su oni preko sedam brda i dolina.

Krajem svake pa i ove godine zbraja se koješta. Pa tako prema podacima Centralne banke BiH, vrijednost štednje građana u bankama je na kraju kolovoza prošle godine iznosila 6,79 milijardi KM, što predstavlja rast od oko 300 milijuna KM u odnosu na kraj prethodne godine, a iz Centralne udruge proizvođača čarapa, na osnovu podataka o prodaji, procjenjuju da se još toliko novca nalazi u njihovim proizvodima. Livnjacima i susjedima Duvnjacima se još duguje 100 milijuna maraka stare štednje. Već 20 godina ljudi čekaju svoj novac. Da su i taj novac držali u čarapama, danas nebi morali krpiti one poderene s rupama.

Uključim “domaće” kanale, koje ovde skoro niko ne plaća, da gledam vijesti, kad ono samo “fašizam”, “optužnice”, “zločin”, “genocid”…, okrenem dalje i već sam katapultiran najmanje 16 godina u sadašnjost, koju mnogi žive a da im budućnost leži u prošlosti. Štošta napreduje nazad, što se vidi i bez televizije.

I dok se u mnogim gradovima zatvaraju muzeji i galerije, u našem je otvoren novi prostor i zbirka. Isto tako triba reći da je se ne samo u gradu već i ciloj općini zadnjih godina mnogo toga uredilo, dotjeralo ili nanovo napravilo.

U arheološkoj zbirci muzeja se čuva navodno najstarije platno u Europi, po stručnjacima staro 3700 godina, koje smo “posudili” od Kurešaka, jer je njima samo skijanje u glavi. Ako kriza još potraje, biće tekstila za muzej, pa bi nas za koju tisuću godina mogli pofaliti kao iznimno vridne skupljače. Samo ćemo trebati nekako naznačiti da rupe kod mnogih nisu imali s modnim trendom ništa.

GP Kamensko mi sve više sliči nekadašnjem Šentilju. I kad si čist i nemaš ništa za prijavit, moliš Boga da oni nešto ne iskopaju u svom kompjutoru. “Zemljo otvori se” za neke katkad ima više nego jedno značenje.

U splitskoj zračnoj luci skoro uvik navratim u Duty free shop. Ovaj put prisjetih se trenutaka kada su nam takav jedan otvorili prije 26 godina u rodnom gradu. Danima zbog navale nisi mogao ljudski ući u njega. Sada takve robe ima na sve strane, no svi se žale da kada nešto kupuju sa sobom moraju povesti i “vlastitu banku”, koja mjesecima nikako da “iziđe” s njihovih računa. Kako se vrime bar što se ovoga tiče “neljudski” prominilo.

Prvi put otkad znam za se, na kontroli putovnica na povratku u velegrad gdje živim, pozdravi me njemački policajac na hrvatskom s “DobRRa večer, dobRRo došli”, što mi neki kojima ispričah ne povirovaše, misleći da sam smastio. Biće da je to znak da smo kao zemlja i narod doista zakoračili u Europu. Samo da sve na završi s “Zbogom Hrvatska”, s ili bez oštrog “r”.

BPeriša / www.posavski-obzor.info

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 546