| Enjoy Life – Uživaj u životu - Bosnia and Herzegowina |
|
Gusto načičkane uz cestu slika su divljeg kapitalizma i pravne anarhije. Kao da je sve opljačkano investirano u biznis s naftom koju bezobrazno razređuju vodom. Prolazimo pored novoizgrađenih vila od kojih neke nude ljepotu dok su one druge, s mnoštvom tornjića, tek jeftini Disneyland kič. A onda, kao kao iz ničega, izronu nagorjela zgarišta koja zabole kao trn u oku. Na malom prostoru tako veliki kontrasti života i smrti. Iz zaraslog trnja i drveća strše zapaljene kuće koje nitko ne obnavlja. Stoje kao spomenik ludilu i opomena razumu. Nijemi svjedoci koji podsjećaju da se ipak nalaziš u nenormalnoj državi. Intimno zaboli pustoš, mučna tišina i ratne strahote. Uništene kuće kao ubijeno tijelo iz kojeg je duša odavno protjerana. Iako vozimo tako polako da nam čak i traktor iza nas trubeći reklamira, kao u filmskoj skevenci, sve se u sekundi promijeni. Ponovno se nađeš u središtu življenja. Među ljudima i životom što uz njih ide. Djeca što se kupaju u improviziranim bazenima pred kućom. Mirisi, zvukovi i užurbanost kojom svatko za svojim kruhom žuri. Nakon naselja opet pogled šara po ljepoti. Po nebu išaranom čudnim figurama od bijelih oblaka. Po gustim šumama, ravnim livadama, kravama i ovcama na ispaši….
I taman što se ufuraš u prirodu, kao iz ničega pred auto iskoči Doboj sa svojim rubnim obrisima. Ništa naročito. Red visokih socijalističkih zdanja, a zatim, red novijih eksperimenata. Između vire nakrivljene niske oronuše sklepane od siromašnog komunističkog blagostanja. A nakon “Do boja”… E tu te tek dočeka….. I rijeka Bosna cijelim daljnim putem i ugođaj davno prohujalih vremena. Jebote, upali smo u vremepolov???!!! Nene marširaju uz kraj magistrale koja se raspada već i pri brzini od 80 km/h a domaći je haman rasturaju i sa po 100 km/h. I brže bi oni ali limenka nema više konja za povuć. Obilaze nas i, oni što sjede pozadi, razdragano se smiju. Uspjeli su. Svojim golfom „kecom“ ili „stoletom“ obišli su grdosiju stranih tablica . Srca ti dragog?! Bježeći na svoju špuru pleše limenka i škripi dok se zanosi kao Tom i Jerry u lakat krivini. Pomislim; mora da su dečki kaskaderi koji asistiraju u Kusturičinom novom filmu „Dom za ubijanje“. Konačno se Kuste odlučio odužiti domovini. Tek što kaskaderi nestanu u fokus uskoči stariji jaran na biciklu i s micom na glavi. A na mici strši kićanka u obliku napola pregriženog rezanca od tjestenine. Šoda ti jaro lijevo-desno. Osimca do osmice. Dok se konačno opet ne ispravi… Izbjegavajući jarana nastojiš pročitati na koju će stranu smotati pri čemu si prisiljen i sam voziti slalom. A baciklašu se glava objesila do žbica. Baš toliko da se uplašiš. Jel` ovaj uopće gleda gdje bacikla ili žmureći napamet pedalira?! A tek baciklo…. Mladost mu sjaji na na davnu godinu Hitlerovog rođenja. Zatrubiš mu za nedajbože i čekaš ga… Hoćel` se pojaviti u retrovizoru? Istovremno osluškuješ jel` štogod zveknulo? On tebe il` ti njega. I dok trniš, eto ga... Komplet na ekranu retrovizora. Još uvijek osmanlija osmicu i to jednom rukom dok drugom akrobatski pozdravlja. Čuo čojek sirenu. Veli, sigurno ga Mirso pozdravlja i red je odpozdraviti. A to ne ide bez par osmica baciklom….. Na kraju odahneš. Ipak su svi preživjeli. Prekrasnim visoka brda u daljini pričinjavaju se kao na dohvat ruke. Tik pred naseljem, malo-malo “sustigneš” bosanski hai-tec 21. stoljeća. Zaprežna kola na magistrali. I to svih vrsta. Neke zaprege su sa gumenim kotačima, neke sa drvenim a ima i kombinacija u kojoj zaprega ima dva drvena i dva gumena kotača. Na desnoj i lijevoj strani po dva kolca a na njih pričvršćena po jedna daska. Između natovareno svega i svačega a najviše svježe pokošene trave. Naprijed sjede piloti u pravilu starije dobi. Pilotiraju volovima ili istrošenim četveronožnim pogonskim strojem koji s ispadnutim rebrima tek liči na konja. Jebote! Platončić spor kao da stoji u mjestu. Ubio se da sastaviš i njega i komplet pilotsku posadu. Nenu, đedu, jarana, volove i ragu. Posada, pogonski stroj i prijevozno sredstvo pravi su vremeplov i svi skupa vagaju bar par stoljeća.
U isčekivanju prigode za obilazak zaprežnih muzeja neizbježno fasuješ virus popizditis. Ali kad obiđeš brzo zaboraviš jadac. Naročito kad magistralu pješke forsira treba “glava boli”. Miješa, a utegnuta guza stvorena za ubost kao u meze. Svaka točka hoće da se bocka. Ljepota u jeansu a glava, boli, umotana. Baš kao bolan zub. Omotaš krpu oko glave i stegneš da bolan živac ne iskoči u mali mozak. Buljimo u „ekran” zadužen za buljenje unazad i guštamo ljepotu. Glava malo pognuta ali, dok se smijulji, kontaktira nas pogledom ukoso. Sretna je jer smo joj svirnuli. Brzo je našli a još brže iz vida izgubili . Nesta u daljini kao u magli njenog Maglaja. Mahramom Bosanka a naniže Amerikanka koju, eto, ne upoznašmo. Voziš, vidiš, susretneš, ali u petoj brzini nikome ime ne saznaš. Za utjehu promatramo kako isevdahisana Bosna vijuga svojim tokom. Žuri s malobrojnim valovima a najviše talasima. Iz daljine lijepa a kad joj priđeš sva je unakažena. Zapad bi to preuredio u rajsko izletište.
Znači, tu nam turistički panoi nude uživanje života i besplatno kupanje???!!!
Kad zaplivaš Bosnom obavezno izroneš sa plastičnom vrećicom ili "najlonkom" na glavi. Ništa siromašnija ponuda nije ni u drugim rijekama, potocima, jezerima i barama. U proljeće visok vodostaj nosi sa sobom sve i svašta. Tek ljetnji nizak vodostaj pokaže svu užasnu količinu otpada. Tisuće plastičnih vrećica, štrampli i "najlonki" kočopere se zakvačeni o grane. Brojne plastične boce plutaju na vodi iz preventivnih razloga. Kao pojasa za spašavanje za neplivače ili ako je nekom pri plivanju ponestalo snage! Ponudu obogaćuju bačeni madraci, bicikla, TV prijemnici, “školjke” od “Stojadina”, “Yuga”, “Fiće” i dr. auta. To su oni ljubimci zbog čije je davne kupovine čitava kafana bila počašćena. Sad ti ljubimci stoje tu u rijeci jer ih je šteta baciti. U Bosni su “saobraćajke” češće od pljuvanja po ulici i možda nekom zatreba blatobran ili hauba. Na kraju krajeva, čak ako ih nitko i ne zatreba, neka školjki u rijeci. Može se razviti ronilaćki turizam slićan onom na Jadranu sa potonulim brodovima. Dugi niz godina Zenicu je krasila jedna u Bosnu bačena bijela školjka “Stojadina”. Pola školjke je bilo potopljeno dok su hauba i dio šoferšajbe virili iz vode u okomitom položaju. Krasila je pogled sa magistralne ceste koja prolazi uz samu rijeku i grad! Ne zna se je li “Stole” simbolizirao prošlost ili ubijenog četnika ali je u zadnje dvije-tri godine nestao. Nije poznato je li izvađen ili ga je hladna Bosna odnijela nizvodno na turneju. U Bosni se inače mnogo pije kava. Što bi Fata rekla; poradi sebe u jutro, podne i naveče, a poradi drugih kad god dođu. I kakva bi to Bosna bila ako se u njoj na svakom mjestu ne bi mogla skuhati kahva. Kreneš s gostima na kupanje ili roštilj a imaš i kahvenisanje. Zato bosanske turističke agencije ostavljaju uz rijeke olupine od šporeta ili “štednjaka” kako se to u Bosni zove. Uz malo truda može se ispeći i neki burek! I ne treba cjepidlačiti zbog razbacanih tepsija koje nisu novijeg datuma …. Priroda je to a ne kuća. Samo poneseš fajericu a “najlon”, stare gume i papira za potpalu nađeš posvuda. Drva i granja i onako u u Bosni ima u izobilju. Jedino što pri sakupljanju ogrijeva u grmlju i šumarcima posvuda vrebaju klizave zamke. Treba dobro obratiti pozornost kako ne bi nagazili na serviranu “sarmu” koju je pri olakšavanju zgotovilo guzno crijevo. Naime, između rijeke i ceste za veliku nuždu svima je dostupan “bečki” WC. To su oni WC-i u koje kad čučneš onda se bečiš hoće li netko naići. Iako, ruku na srce, “bečki” WC-i su u puno boljem stanju od smrdljivih čučavaca po javnim objektima iz kojih pobjegneš prije nego uđeš. Posvuda razbacana “sarma”. Džabe što na zidu piše: “Centriraj dupe i ne seri pored rupe”. Rijeke su također poslužene “sarmom” dospjelom iz bezbroj septičkih jama. Za one koji imaju traktor i cisternu razvio se pravi biznis. KM (Konvertibilna Marka) okreće se crpljenjem septičke koja sa rijekom nije direktno spojena cijevima. Od kakajućeg smrada još nitko nije umro ali od gladi jeste. Zato vrijedan čovjek ne bira posao. Tko se uprlja i usmrdi može oprati rublje u rijeci. I to perilicama (veš mašina) bačenim u, ili uz, rijeku. Nikakav problem ne predstavlja ni od vrućine ugrijano piće. Izbor hladnjaka je toliko velik da se naprosto zalediš. Nema što nema u bosanskim rijekama. Veći izbor nego u ogromnim zapadnim shopping centrima. O najljepšim, i najčistijim rijekama u cijelom dunjaluku zna i preglasavačka vlast ali, izuzev reisa Cerića, Allahovog zastupnika na ovom svijetu, svi se prave Tošo.
Reis Cerić je s pravom vrištao kada je SDP-ova Tuzla na svojim ulicama organizirala masovno ljubljenje parova. A ljubili su se ne bi li ušli u Guinessovu knjigu čuda i ujedno ostali najbolji primjer mučenja onih koji nisu htjeli iz naroda dezertirati u multi-kulti građanina. Ljutiti reis fino je objasnio: Umjesto javnog ljubakanja koje vrijeđa Islam neka zaljubljeni parovi čiste smeće iz bosanskih rijeka koje su velika sramota nas i našeg naroda. Živio govornik!!! I sad nek netko zucne da reis uvijek valja sve same gluposti. Umjesto što su ljubakanjem zaradili žvale, bilo bi bolje i korisnije da su kao “temeljni” narod temeljito čistili smeće. Istina, ništa ne bi falilo ni njegovoj vjerskoj miliciji ako bi očistila makar gradske parkove umjesto što u njima prebija zaljubljene parove. Sve dok reis Cerić i službeno ne osvoji vlast, “temeljnoj” bosanskoj raji i dalje preostaje uživanje u genocidu. Naravno. Onom ekološkom. Tko je kriv raji kad ne sluša tisuće doseljenih Kineza čija izreka kaže: Ako želiš upoznati opću kuluturu i svijest nekog naroda onda prvo provjeri čistoću javnih WC-a, rijeka, i riječnih obala. Džaba izreka kad od Bosanaca nitko ne stigne brinuti o “malim” ekološkim problečićima kad su oni veliki problemi još tu i kidišu ostati. Još svi agresori nisu protjerani. To je bosanski prioritet. Prije ekološkog čišćenja mora se odraditi ono etničko. Zato se malobrojnom i “netemeljnom” narodu savjetuje; ne jadikujte nad malim međusobnim problemima jer bi vas bosanska stvarnost mogla početi liječiti velikim. Piše: Crovata / posavski-obzor.info
Postavi kao omiljeni
Poveznica
Preporuči članak prijatelju
Pregledano: 1709 Komentari (11)RSS sadržaj komentaraPrikaži ili sakrij komentare ...
Jadno i bijedno. Tako pisati o svojoj zemlji...kao da u Evropi nema smeća! Ili ja za Crovatu svo smeće kod Bosanaca.
Ja nepismena lika
Važno je da se Crovata pohvalio da ima džip! Možeš imati što god hoćeš, ali ljudstva nemaš pa ti je sve ovo badava! Pozdravi Šitu i daj neki novi intervju s njime - otkad ga je Jelač razotkrio onim svojim tekstom, Šito se sakrio u mišju rupu!
Saveznik & AnteSaveznik - Tko je veci prijatelj svojoj zemlji. Onaj tko ukazuje na ekolosku katastrofu ili onaj tko smece skriva ispod tepiha. Ne moras na Zapad, odi samo preko Save u Hrvatsku i pogledaj ciste obale rijeka. Ovo u BiH je sramota. Provozaj se prema Tuzli i pogledaj Tinju. Milijuni plasticnih boca guse rijeku. Sramota Ante, nemoj nagadjati nego pitaj. Nemam jeep nego karavan Crovatine kućne čarolije
.....evo prijedloga da budeš korisniji: zašto ne stade pa ne pokupi barem jednu tu kesu iz rijeke, pa da malo rijeka Tinja manje tinja, a da ti budeš pravi pripadnik svojeg prečistog i podtemeljnog naroda?
Perfidan si i prokužen u svojoj nakani da kako kažeš, temeljni malo bolje čiste svoje rijeke, kao da na kesama piše tko ih je bacio, ali eto tebi je iz tvojih kompleksa niže/više vrijednosti izrasla samo opčinjenost jedinim krivcem za sve što ne valja u Bosni. Daj malo pometi ispred svoje kuće, prestani ulaziti u nju u cipelama, operi noge smrdljive od jeftinih talijanskih cipela (made in Vitez) te koristi vodu za sapiranje određenih izlučevina sa svojeg tijela i zaboravi na papir (šmirgl), makar ti i Tinja u toj časnoj nakani pomogla, i eto svekolike pomoći za ugroženu ekološku sredinu Srednje Bosne i H. Dakle, helem, pokušaj nekada, a možda češ i uspjeti, napisati onako zdrav tekst bez prebacivanja krivnje na žute, zelene i crvene vragove, kako ti je to ideološki otac svojedobno činio, relax malo (popusti) malo uvaženog Reisa, lijeve, desne i centralne Bošnjake, i hajde malo, onako za promjenu napiši afirmativan neciničan tekst od kojeg nekada netko i negdje, može imati koristi. Znam da ti to možeš, u tebi leži (podtemeljni) potencijal, ipak ste vi branili Bosnu u 14.vijeku Jezuit
Na početku teksta, pogotovo kad je ''oslobodio'' Doboj i ušao u vremeplov, mislio sam da se katolički jezuit pod pseudonimom Crovata, nakon svih silnih topničko- interwiev (Zirdum, fra Šito, Rajko Vasić) i raznih drugih priprema, konačno usudio i pješački poraziti mrske mu osmanlije, umarširati u mrski mu Saraj i fra Jeleča prisiliti na predaju. Ali eto ovoga puta sam imao krivu predodžbu jer umjesto sa Jelečem i daidžama, slavni junak Crovata krenuo je u obračun sa bosansko- daidžanskim smetlištem. Lijepo je to; mogao bi ga čovjek još i pohvaliti, samo nije mi jasno zbog čega je morao ići čak do Zenice i čeprkati po osmansko- daidžanskom smetlištu, jedino ako nije stvar u kvaliteti. Ako bi želio provjeriti kakvoću Dodikovog smeća dovoljno bi bilo da prošeta pokraj rječice Tolise (protiče pokraj rodnog mu mjesta), i osjeti sve moguće mirise smeća koja mu nešto uzvodno pošalje bratija iz Gornje slatine, Skugrića i cijele Trebave. Jedino ako mu to Čović i Dodik nisu zabranili, jer su u njegovu zobnicu nasuli nešto kvalitetnog zrnevlja, zbog kojeg čak ni vlastito smeće nije u stanju prepoznati. Štovani Crovata, ako nisi znao- smeće je smeće, jednako smrdi i truje. Red bi bio da prvo očistiš svoje, umjesto da se rugaš onoj Neni, đedu i jaranu koji -''Pilotiraju volovima ili istrošenim četveronožnim pogonskim strojem koji s ispadnutim rebrima tek liči na konja''.
Najeo si se i napio, kupio neku Njemačku kantu i sad se rugaš onim poštenim i sirotim ljudima, koji za razliku od tebe i Zirduma pošteno svoj kruh zarađuju. Bolesnik
Tko nije dosad vidio koliko je ovaj Crovata zapravo bolesnik, može se sada uvjeriti u tu činjenicu! Jedina mu je u tomu konkurencija njegov uzor Ivan Šušnjar tj. NIkola Zirdum s kojim je ljetos u onom predugom i praznom intervju neslavno pokušao njegovu promociju za izbore na listi Ljilje Lovrić, ali je sve propalo! Nije im pomogao ni Šušnjarev ljubavnik Tvrko Miloviće! To je tercet iz "snova" - skupina neviđeno isfrustiranih i nesretnih ljudi. Najbolje je bilo gledati kako ih je fra Jelač sam samcat mlatio ko panta pitu i jadni Crovata nije uspio dosada napisati nijedan tekst da nije Jelača negdje spomenuo (osim ovog što je pravo čudo), sve govoreći kako ga treba ignorirati (ali nikako da krene) i zazivajući u pomoć kardinala Puljića i Šitu Ćorića koje je Jelač isto tako znalački omlatio da se nijedan više ne smije ni javiti! Toliko od mene!
Jeli to moguće?
Već sam pomislio kako će Crovata zaustaviti nekoga na cesti i promptno ga upitati: "Ima jedan bosanski fratar koji nam je svima dohakao i ne znam šta ćemo s njime.... - pomažite braćo četnici i ostali", jer mu je to bilo glavno pitanje u svim njegovim pismenim "intervjuima" s "genijalcima" poput homića Ivana Šušnjara, vrlog "psihijatra" Šite Ćorića i Nine Šupljaka-Rasrpdića", kad ono ovaj put ništa! Prosto ne mogu da verujem sopstvenim očima (na cijeni je srpski na ovom portalu) pa Crovata molim te nemoj da ti ovo uđe u naviku!
...
Bravo Crovata! Svaka je riječ na mjestu! Rasturio si ove daidzance ko panta pitu
i ništa ti nemogu osim da ti zavide ba dzipu![]() ![]() hebiga oni su zakleti na siromaštvo pa po zemljici Bosni još uvijek jašu magarce Kako ste prozirni
Kad netko u kolumni spomene daidže, onda je vama kao krivo. Međutim, kad daidže bivaju ignorirani i nitko ih ne spominje, onda ste vi tu po zadatku. Trpate daidže na silu zbog straha da bi, uslijed ignoriranja, stvarno mogli biti zaboravljeni.
Koji ste vi smećarski p*i*z*d*o*v*a*n*i Otišao Crovata u daidžeKad netko u kolumni spomene daidže, onda je vama kao krivo. Međutim, kad daidže bivaju ignorirani i nitko ih ne spominje, onda ste vi tu po zadatku. Trpate daidže na silu zbog straha da bi, uslijed ignoriranja, stvarno mogli biti zaboravljeni. [/quot Napišite komentar |








Sjetim se promidžbenog videa o bosanskom turizmu: “Enjoy Life – Uživaj u životu – Bosnia and Herzegowina”, i grafita u Doboju na kojem je crnim humorom ispisano: “Samo 4 mil. imaju sreću da žive u BiH, ostali nemaju tu sreću… ali imaju sve ostalo” I brat-bratu, više vjerujem ispisanom grafitu nego onom lažljivom turističkom videu kojeg na svakom koraku demantira ekološki genocid. Masovni zločin nad rijekama za koji još nitko nije odgovarao jer, službeno, agresor je još uvijek “nepoznat”. Kao što Mica Trofrtaljka nije službeno označena za seosku kurvu ali selo zna i bez tog službenog papira. Bosnu ubijaju oni koji je kao “temeljni” najviše vole jer u nju smiju bacati neograničene količine raznog smeća i otpada. Vidjeti u rijeci mrtve ribe nije nikakvo čudo niti rijedak slučaj. Ko ih šiša. Tko je kriv tim ribetinama kad se nisu naučile plivati. Stravično mračni tuneli bez rasvjete nudili veći spokoj od ovih mrtvih pejzaža ubijene rijeke. Bitno je peksin baciti izvan svoje avlije. To što tu zagađenu vodu piju Oni i njihova djeca, o tome njih još nije ugostila (s)vijest.











