Tetoviranje ruku, a i ostalih dijelova tijela (grudna kost, čelo) spada u posebnosti hrvatskog katoličkog stanovništva Bosne i Hercegovine. Stariji će se sigurno sjetiti nježnih ruku bake ili majke koje su bile ukrašene tetoviranim križevima ili drugim ornamentima. Zanimljivo je da se običaj tetoviranja ruku križevima isključivo veže za područje Središnje Bosne, dok se Posavina u tim izvještajima ne spominje.

Tetoviranje je jedan od običaja koje Hrvati Bosne i Hercegovine preuzimaju od prastanovnika ovih prostora Ilira (u ilirskim grobnicama su pronađene igle za tetoviranje) nastavljajući tako ovu tradiciju od pradavnih vremena do danas. Britanski povjesničar Noel Malcolm, u djelu "Bosnia: A Short History" piše da običaj tetoviranja nije poznat među drugim Slavenima, već da je tetoviranje posebnost katolika Središnje Bosne. Ni Truhelka, ni Durham (Malcolm samo prepisuje/citira Truhelku) ne spominju tetoviranje u sjeveroistočnoj Bosni.

Tetoviranje je i jedan od dokaza da su Hrvati u Bosni i Hercegovini jedini nasljednici i baštinici kulture i običaja prastanovnika ovih prostora (u Bosni i Hercegovini je tetoviranje rasprostranjeno samo među Hrvatima).

Tetoviranje se obično sastoji od niza malih križića na prstima i rukama, te predstavlja neizbrisiv simbol katolicizma u Bosni i Hercegovini.

Česte su i tetovaže krune, te sitnih točkica u krugu koje možda simboliziraju kolo.

Tetovirani križ na ruci je bio vidljivi znak pripadnosti Kršćanstvu i u „zlim vremenima“ je bilo potrebno puno hrabrosti imati takve tetovaže.

Isto tako, po narodnoj predaji, ovaj običaj je pomogao da se spriječi tursko otimanje katoličkih djevojaka, te otmice muške djece za tursku vojsku (Janjičari?).
Postojalo je više načini tetoviranja, a tetovirale su uglavnom žene.

Jedan od načina je da se na mjestu, na tijelu, koje će se tetovirati najprije nacrta crtež, a zatim se brzo bode iglom po zategnutoj koži i onda natrlja smjesom od uglja i meda. Drugi način je da se od kore drveta izreže križić, te po njemu bode iglom i posipa smjesom od uglja, a domaća rakija je služila kao dezinfekcijsko sredstvo.

Tetoviranje je bilo vrlo bolno i tetoviralo se je obično na proljeće ili u vrijeme crkvenih blagdana.

Ovaj običaj je prije dolaska komunista na vlast bio rasprostranjen u većini sela brčanskog kraja (Boće, Laništa, Vitanovići, Ulović, Zovik) i od 1945 godine polako izumire.

Danas su u modi neke druge tetovaže, na nekim drugim dijelovima tijela. Križ, simbol kršćanstva, sve je manje vidljiv i na zidovima, a sve ga manje ima i u srcima. Tetoviranje križeva na rukama, taj pradavni običaj naših predaka, umire zajedno s našim bakama i majkama.

Anto Sluganović / www.posavski-obzor.info

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 4327

Komentari (3)

RSS sadržaj komentara

Prikaži ili sakrij komentare

...

jako zanimljiv i na neki nacin tuzan clanak.

Tina , Veljača 24, 2010

• 
• +2
• 
• 

Tina

Slazem se, ali je clanak isto tako i jako edukativan jer govori o nasoj hrvatsko-katolickoj kulturi i tradiciji.
Pozdrav

Skiljo , Veljača 24, 2010

• 
• +4
• 
• 

Odličan članak

mogu reći da mi je žao što je običaj tetoviranja nestao ! ja već neko vrijeme skupljam priče i slike tetoviranih žena u BiH kako bih ih otela zaboravu, pa ako vas zanima možete pogledati facebook grupu Tradicionalno Tetoviranje Hrvata

http://w*w.facebook.com/home.php?#!/group.php?gid=289387635203&ref=ts

a preporučujem i blog Branislava Kneževića h*tp://tradicionalno-tetoviranje-hrvata.ning.com/ na kojem imate galeriju od oko 100 fotografija!!

Kupreška , Travanj 29, 2010

• 
• +3
• 
• 

Napišite komentar

Prikaži ili sakrij formu za unos

Ime

Naslov

Komentar

manje | veće

Izviješće na e-mail (Samo za registrirane korisnike)

Pročitao sam i Prihvaćam uvjete OPĆI UVJETI KOMENTIRANJA.

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar