| Svoj na svome |
|
Iz moga života izbrisaše i oteše mi mnoge želje i sne. Od mene traže pristanak da se odreknem istine, da se odreknem sebe i kažem da sam netko drugi, taj isti, ali sada opet drugačiji, prema nekom novom programu adaptiran, malo preuređen i dorađen. Možda i ropstvo nije loše ako se širokogrudno prihvati, a mrvu dostojanstva odbaci iz svoje kože, jer, zašto bi se sami sekirali kako bi zaradili kruh svoj svagdašnji?
Imamo mnoge koji nam nude patronate i kumstva pa tako svoj život povjeravamo i stavljamo u sigurnu ruku tuđinsku koja nam med nudi, a mač u srce zabija!
Dokle će ovo ići? Da li do kraja kad više ne bude i nema novog početka? Zašto, zašto baš ja, zašto baš mi? Po novim pjesmama trebao bih prigrlit nepravdu koja mi treba kao dokaz , pa sada, da je umjesto vijenca nosim i da me bode kao trnova kruna sve dok ne stigne dan, dan srdžbe, srdžbe kojoj utjehe nema. Nije moguće i ne mogu vjerovati da glavu tvoju i moju na pladnju žele pokloniti lupežima samo zbog igre... Zašto i ja ne bih igrao i bio svoj? Svoj na svome? Od kada bi to trebao biti grijeh? Da li sam tkomu dužan ikakvo pojašnjenje? Imam li i ja braću i prijatelje? Što rade to braća moja? Jedni u dubokoj magli svoga neiskustva brzo su odustali od traganja za onom pravom istinskom stazom koja bi ih dovela do spoznaje i sazanja da ništa nije uzaludno, da ništa nije bez smisla, pa ni gubitak. Sve ima svoj smisao. Zalutavši u svojim brigama, za postignutim, da im slučajno koja iskrica ne bi izletjela u zrak, zamračili su sve oko sebe i zaštitili debelima naslagama svoje uskogrudnosti i kukavičluka. Oni kao da umiru ili već tiho su na tom putu i nesvjesno se već opraštaju i od nas odlaze. Jedni se već odavno guše u slasti zabluda, u sjaju lažnih bogova koji im lažu i hrane sve njih nečistim navikama, pa se zajedno klanjaju zlatnom teletu i bogu bluda i svakog zla, pa iz začaranog kruga nema izlaza, prije nego li da se pomire i uživaju u lažnoj sreći, tražeći uvijek iznova svoje nove zabave natopljene tuđom mukom, pijankama i smradom prozirnih i praznih obećanja. Gaze i pljuju sve što je sveto, sve što je naše....Jedni se danas kaju jer su preveslani... Zato sad mnoge iz srca mrze...Ali za mnoge ipak kasno je, duša, već je prodana, već zarobljena i opečaćena. Takvima će biti najgore. A oni pravi? Ma da mi vas nije, dočekao bi svoj kraj vjerojatno u grču, ispijajući gorku čašu koja je predviđena za one koje se još uvijek lomi, a nikad nije slomilo, za one koji će otići neslomiti ili neslomljeni. Oni ostaju i kada odu...Ostala je još samo šačica čistih koji čekaju dan kada će sve izaći, kada će sve biti prostrto na platnu. Iz srca skrivenog već se čuju, čuju se glasovi protiv velike zavjere, velike nepravde. Čuju se glasovi užasnog bola i neodoljive želje koju brižno zaljevah svojim mukama...Čuju se i u visine se dižu glasovi koji zovu i trže pravdu dok u gorama našim i danas zavijaju izgladnjeli i nazasitivi vuci, hoće uplašit moju braću, a i sami se plaše dana i pravede koja dolazi. Plaše se oni bića Gospodnjeg koji će pući, plaše se pravde koja će stići i kazne koja je nezaobilazna... Uzalud misle da su sigurni. Niste...Nek znate! Kako velika zabluda gazi i guta mnoge... Slabiji prvi umiru, odlaze, nestaju... Ne znam da li sam dostatno mlad ili previše star, možda i neuk da sve ovo uzmem u svoja njedra. O, zar je čašica ravnodušnosti i užitka skuplja od moje časti i krvi? Zar da pljunem u prah na grobu mojih roditelja i da nogama zgazim posljednji cvijet u svome vrtu? Neka sad drugi prosude zašto sam sve to morao reći. Zvijezdu koju ja slijedim mnogi ne vide, zahtjevna je, pa je ne žele.... Petar Kajinić
Postavi kao omiljeni
Poveznica
Preporuči članak prijatelju
Pregledano: 1129 Komentari (7)RSS sadržaj komentaraPrikaži ili sakrij komentare ...
Bog te poživio Petre pa da možemo pročitati još mnogo ovakvih prosvijetljenih tekstova u današnjem mraku zbilje i izobilju mraka.
,
Siječanj 22, 2011
" Iz moga života izbrisaše i oteše mi mnoge želje i sne." ali nikad ljubav za hrvatski narod.
P. Kajinicu, ima nas koji slijedimo zvijezdu vodilju. Hrvatska opstojnost i ravnopravsnot svjetli i danju i nocu.
Imas veliki pozdrav
,
Siječanj 23, 2011
Zvijezda vodilja
Svoj na svome - to treba da bude naša zvijezda vodilja i ostavrit će se.
Pozdrav svim Hrvatima Posavine!
,
Siječanj 23, 2011
...
Prije nisi mogao birati koce s nama drmati ,
sad biras svoje i oni drmaju jos puno vise. Sad je pitanje, jel to do sistema, ili do naroda, u par recenica se odgovoriti nemoze. Da se kaze to su pojedinci, onda mi osobno traje malo predugo za pojedinacnu teoriju. A, ja, ja nemam dara, zabranjeno je da se odgovara...... Kao sto je Branimir Stulic rekao, ostat ce medju nama jos duze!?
,
Siječanj 26, 2011
...
Do naroda je. Narod je glup i pokvaren pa sebi i bira iste takve predstavnike. Kada se kaže za današnje "intelektualce" i političare da su ponikli iz naroda odmah je sve rečeno o njima. Naravno ako znamo, odnosno ako sebi priznamo, kakav je narod. Nema tu uljepšavanja i idealiziranja. Već zakon ponude i potražnje. Nema potražnja za ljudima koji će raditi da dobrobiti zajednicie pa takvih i nema na političkom tržištu već samo smeće.
,
Siječanj 26, 2011
Potraga za smislom
U potragama za smislom, nema situacije koju se ne bi moglo oplemeniti bilo postignćem bilo strpljenjem.
Koliko mnogo treba odtrpjeti da bi došli do spoznaje i smisla? Sreću i užitak ni u kom slučaju ne smijemo postaviti kao cilj... Ivo S
,
Siječanj 28, 2011
rijeka Bosna
prvi uvjet da bi Narod mogao sebi birati najkorisnije,jeste;potpuna sloboda i ravnopravnost sa drugima u BiH,a to je upravo sto Hrvatima nedostaje i sve do tada biti cemo sami krivi,jer se nismo izborili za ravnopravnost.Ravnopravnost se ne poklanja ni od koga,nego nju moramo sami IZBORITI.
,
Veljača 11, 2011
Napišite komentar |
Prikaži ili sakrij formu za unos
