| Ne boj se Posavko moja |
|
Provirivale su noći pune mjesečine, pogledale i čekale su me dugo. Čekao me je procvjetao jasen, jorgovan modri raširio se. Čekao me je bagrem stari pun cvjetova i pčele koje zuje, a šargo vjerni prijatelj moj nikad me zaboravio nije. Starica majka, izgovarila je brojne molitve i jadna uvijek nadala se je... Iz sna, budila me je ljubav i želja, miris i svi oni cvjetovi iz mog djetinjstva.
Dopirao je glas ševe i poj slavuja daleko, do mene, pa opet srce zakuca moje. Poleti soko ptica visoko, još više i pjesmom svojom zovnu me... Glas majke iz sna dubokog probudi me, ustani sine, davno svanulo je...
Opet, opet nađoh te. Ma da mi i jezik i srce iščupaju moje, ali tebe iz njega neće , ne mogu. Ne mogu nikako, ne mogu nikada. To i obećat'ti mogu. Nađoh korijene, tragove svoje ... Čuo sam plač tvoj i uzdisaje, pa tuga bolnoga srca, srca ranjenog, srca slomljenog u mojoj duši je. Narode moj, kako samo križ tvoj težak je. Koliko suza, koliko rana i tuge, koliko samoće...? A guja opet u dušu ti tvoju šapuće, opet zinula je, čeka da oštri zub svoj, opet zabode u srce čisto, u srce mekano tvoje, da ga ugrize, da ga otruje... Nude pijanke, loše navike, nude i more beznađa. U izmaglici, u pomrčini tvojega, našega sada, čupaju život iz tebe iz nas, oni koji su otrovani, zauvijek izgubljeni. Zlotvori nakotili se... U tvojoj samoći plaše te, u tvojim sumnjama ruše, grizu te... U sljepoći, nemoći tvojoj kradu, uništavaju te. Nude ti Neživot! Dušmani! Nude ti sretno robstvo i žele ti tvoj kraj! Ali ne boj se, ne boj se Posavko moja, jer ja zaista ljubim u srce sam svoje stavio i sakrio te! Mirno spavaj Posavko moja, ne boj se, ovo je samo ne vrijeme i oluja prolazi, koja jenjava, ja nikada neću ostaviti te!
Nedaj se Posavko moja... I do sada je suza bilo, ali pjesmu uspavanku uvijek si zapjevat' znala, zapjevat mogla. Ne boj se jer i za te Šamačke djevice u vodu skočiše, Boga slaviše, utopiše se, za tebe, za Boga umriješe... Posavko moja, ne boj se znoja, ne boj se groma, idi polako, stazom, a ne stranputicom! Kreni u susret Bogu koji ti pomoći želi, pomoći hoće... Neka se Objava još jednom u tebi rodi u tebi desi, vjeru oživi... Nek' ti se Snaga velika rodi.
Čestit vam Božić i Sveto Porođenje Isusovo
Petar Kajinić
Postavi kao omiljeni
Poveznica
Preporuči članak prijatelju
Pregledano: 1337 Komentari (7)RSS sadržaj komentaraPrikaži ili sakrij komentare Bravoooooooo!!!!!
Svaka cast Petre....!!!!Iako smo rodjeni u istom selu nepoznajemo se,ali svaki put kad procitam tvoj dopis zaigra mi srce,osmijeh dodje na moje lice i sretna sam ,jako sretna da sam Pecnicanka......Hvala ti,uz nadu da cemo se nekada sresti u nasem Pecniku od srca vama i vasoj obitelji zelim obilje Bozijeg mira i blagosova...Sretan i blagosovljen Bozic,veselu i sretnu novu godinu od srca vasa Pecnicanka
,
Prosinac 22, 2010
...
i ja sam istrošio cipele tražeći je po svjetskim bespućima... gdje si Posavko moja?
,
Prosinac 22, 2010
...
neznam samo sto ova nasa pecnicanka vidi tu lijepo ,netreba biti knjizevni kriticar pa da se primjeti kako je ovo napisano s pet na devet,jedina ljepota je u tome da je se pero odlucio na cijoj je strani poslije skoro 20-godisnje cutnje,ja osobno mu nevjerujem .pozdrav .
,
Prosinac 29, 2010
xxx zlobni ljudi
Postoje dvije kategorije ljudi, jedni koji vole svoj zavicaj, koji se trude i pokusavaju nesto uciniti i ona druga grupa koja mrzi sve oko sebe, njima sve smeta i mrze i sebe samoga. Ovoj drugoj pripadas i ti xxl. Procitao sam text i jako mi se svidio. Autor je zaista na puno stvari mislio, vjerojatno si gospodine kriticaru pun straha i mrznje i potreban ti je lijek, doza ljubavi ti je zaista hitno potrebna. Nije vazno da li vjerujete ili ne vjerujete, ali je vidljivo da vrijedjate.
,
Prosinac 29, 2010
Napišite komentar |
Dođe trenutak i dan pa morah poći iako srce pucalo mi je, iako grlo stezalo se je , iako umirah i suze progutah svoje. Morao sam, jer znao sam, samo se tako mogu vratiti, samo tako mogu opstati, ostati, opet doći i nikad otići…
Moja si, zakleo sam se....
Prikaži ili sakrij formu za unos
