Križni put

put_kriza

Gomila je pratila križ kojeg je Isus nosio, okrunjen krunom od trnja kao vrhunac poniženja, rugala mu se dok je padao. Razjapljenih usta i zluradošću svojstvenom gomili palom pod utjecaj Zla, gledali su kako pribijaju Isusa na križ, kako čavli probijaju zapešća. Kako je morao biti zlokoban zvuk čekića u rukama rimskog vojnika...

Gomila je došla na svoje kad su rastežući konope rimski vojnici uzdigli križ. Voljeli bi da ih ta zadaća nije zapala. Vidjeli su kako je nevina krv kapala po kamenju brda Golgote.

Zadatak obavljen. Isus na križu. Narod se razišao. Vojska k'o svaka okupatorska vojska koja na domicilni narod gleda kao na nižu rasu, brzo je zaboravila nevinost i pravdu. Iz dosade baciše kocke za Isusovu haljinu.

Onda, izgubivši strpljenje probode ga jedan kopljem, da iskrvari brže. Krv Boga! S križa gledao ih Isus, opraštao im, znajući da ne znaju što čine.
Nisu vojnici znali još nešto, ne samo oni, nego i ona svjetina što je zadovoljena prolivenom krvlju razišla se, ne samo oni, nego i farizeji što ga optužiše, ni oni nisu znali. Nisu znali da je Isus čovjek koji je Bog.
Mogao je Isus promijeniti sudbu svoju, mogao je jednim dahom otpuhati neznalice. Isus je mogao što je htio.

Zar vi da mu sudite, vi koji dostojni niste njegovog pogleda!!??

Mogao je Isus, ali nije htio. Da je to učinio, ne bi mogao razumjeti do kraja čovjeka, kakav je osjećaj kad te netko izda, kakav je osjećaj kad te netko nevinog optuži, nevinog ubije; kakav je osjećaj kad gledaš majku svoju kako plače, kad joj suze brisati ne možeš. Isus je do kraja bio čovjek.

Mnogi od nas niti to nisu u stanju biti. Slabi smo, jadni, nemoćni i kukavni.

Drugi puta smo puni sebe, moćni i hrabri. Opet, ništa smo, ako smo bez Boga.

Manji od najmanjeg. Jadniji od najjadnijeg.

Isus je bio čovjek da bi mogao razumjeti nas.Nas slabe i male ljude.
Najvećim dijelom života griješimo, ustrajavamo u grijehu. Grijehu prema sebi, prema voljenima, prema nevoljenima. Nama je Isus rekao da u kući oca njegovog ima puno soba. Borimo se kroz život da nas u smrti dočeka jedna.
Na Uskrs, uskrsnut će bolji čovjek u nama ako dopustimo Isusov blagoslov ovoj napaćenoj duši koja nas neuke trpi.

Apostoli zamole Isusa: Umnoži nam vjeru! Isus im uzvrati: Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu Iščupaj se s korijenom i presadi se u more. I on bi vas poslušao. (Luka, 17.6)

Neće nam Isus umnožiti vjeru, niti ćemo poslije Uskrsa biti bolji. Tek tako. Sami od sebe. Ali ako učinimo sve što znamo, umijemo, možemo, iskoristimo i zadnji atom energije i kažemo Gospodine, ja učinih sve što u mojoj moći bijaše, sad neka bude volja tvoja, počet će obilje pristizati u naš život.
Pomicat ćemo brda i stablo duda će nas slušati! A gdje nećemo manja čuda! Do Uskrsa još možemo sebi dopustiti luksuz malodušnosti, ali poslije Uskrsa...

Poslije Uskrsa, neka nas se Zlo čuva i uklanja nam se s puta!

VeNLO

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 752