| Vrijeme „Avatara“ i „Surrogates-a“ |
|
Kao što u svojoj kolumni nedavno Nino Raspudić spomenu pojavu avatarizma u liku Josipovića i Bandića evo da i ja dam svoj obol ovoj intrigantnoj poveznici sa likovima u današnjem svijetu avatarizma. Nedavno je slavni James Cameron snimio film „Avatar“ najskuplji u povijesti svih vremena (režirao je još i Titanic i Terminator) koji se odnedavno prikazuje u kinima i koji će oboriti sve rekorde gledanosti i zarade. Kažu da ga je snimao 5 godina a da je priča nastala još 1994.godine i već neki tvrde da je ukradena i sl. Za neupućene filmska radnja je smještena u budućnost i veže se za planet „Pandora“ na kojem živi pleme vanzemaljskih bića pod nazivom Na'vi simpatičnog plavokožnog izgleda sa mačjim očima,šiljastim ušima,dugim rukama i nogama i dimenzijama kao bar dva prosječna čovjeka te zanimljivim repom koji služi kao konekcija pri jahanju neobičnih životinja ili jednostavno za spajanje na „server“ u vidu stabla-božanstva njihove „duše svijeta“ iz kojeg crpe svu smisao i snagu življenja.I to sve do trenutka dok pohlepni zemljani ne izmisle genetskog mutanta njih samih i čovjeka stvorenog u laboratorijskim uvjetima tzv.„Avatara“ koji je likom kao i oni ali je dušom uljez koji treba da pronikne u način života i običaje njih „indijanaca“, te da omogući eksploataciju rude kojom obiluje njihov planet ali čija se jezgra i najbogatija količina nalazi gle čuda ispod stabla-duše,totema,božice plemena Na'avi ujedno najvećeg staništa i utočišta plemena. Paralizirani marinac,brat od naučnika koji je sudjelovao u kreaciji bića avatara,a koji je nesretno preminuo,dobiva zadatak da kao najbliži genetski materijal „vozi“ svog avatara dok im se ne zavuče pod kožu i dovede do rudače. I sve bi bilo OK da se on nije zaljubio u kćerku plemenskog vođe i prešao na stranu plemena Na'avi. Avatarom se još što je bitno za ovu priču upravlja iz posebne prostorije takorekući kapsule u kojoj paralizirani bivši marinac leži i preko nervnih stanica povezan sa najsavršenijim kompjuterom upravlja genetskim mutantom kao živim bićem. Zašto sam potrošio ovoliko teksta na prepričavanje dijela ovog filma? Zato što je ovo vrijeme avatarizma i nije ovo jedini film snimljen ove godine s tom tematikom. Snimljen je još jedan sa gotovo istovjetnom tematikom „Surrogates“ sa Bruce Willisom.Ovaj put živi čovjek iz kapsule upravlja humanoidnim robotom,obavlja svakodnevne poslove,vodi ljubav,uhićuje kriminalce itd. U ovom filmu otac zbog „greške“ i pogibije sina želi uništiti cijeli svijet surrogatesa koji je stvorio. Surogat=zamjena,nadomjestak za nešto što nema izvornu kvalitetu,patvorina,falsifikat. James Cameron je na objede kako se pet puta ženio pri preuzimanju nagrade za svoj film „Avatar“ izjavio:“Otac i suprug može postati svatko ali ovo što sam ja napravio može samo 5 ljudi na svijetu“. Priča o avataru i surogatu nije posebno duboko misaona jer ukazuje po tko zna koji put bijeg od samog sebe,kolonijalizam,tlačenje,pohlepu za novcem,istrebljenje tehnički inferiornijeg,na laž,na ateizam i agnosticizam,na masone i tajne,na manipulaciju čak i genetskim materijalom ali i na snagu ljubavi,srčanosti,istine,pravde,vjere,nepredvidive prirode,Boga ma šta on kome predstavljao. I dok sjedimo za kompjuterom u svojim sobama-kapsulama,dok kuckamo u tastaturu,dok tipkamo nervnim završecima po ekranu,dok zrcalimo dušu o piksele,dok se skrivamo iza svojih avatara dali smo svjesni onoga što činimo kao i sve svoje odgovornosti za djela? Prepoznajemo li u političarima,stranačkim vođama,svojim susjedima loše avatare i surogate koje smo djelimično i sami kreirali? Vidimo li sve njihove transformacije?Imamo li rep za konekciju na server-stablo-totem iz kojeg ćemo osjetiti o čemu se tu doista radi?Zapitamo li se tko „vozi“ njihove avatare i iz kojih tajnih kapsula i za čije interese?Zapitamo li se kakvi su sve avatari iza opozicije i vidimo li sva njihova djela? U filmu avatar prvu stvar koju je napravio paraplegičar marinac bila je neobuzdana dječja trka jer je prvi put stao „na svoje noge“ nakon ranjavanja a putem avatara i tako opet spoznao što je zapravo sreća u životu.Druga stvar je bila ponovno dječja radoznalost i čistoća ljubavi kada je napustio „svoje pleme“ zbog ljubavi i stao trpeći na stranu pravde,prirode,Boga. Vrijeme je avatara i surogata,mnoge kapsule i nervni završeci nefunkcioniraju u vrijeme kad je svijet konektiran kao nikad prije,sa morem servera a pritom najjednostavniji i najljepši je onaj koji nevidimo stablo-duša svijeta-totem-Božanstvo i na raspolaganju je samo onima najdivljijima i najpitomijima u srcu i čini jedan poseban server. Danas se potajno spominju i mikro čipovi i nanotehnologija sa kojom će se moći ubrizgavanjem putem krvotoka utjecati na hormone a time i na emocije i dr. osjetila te ponašanje čovjeka. Iako zvuči daleko i zastrašujuće neki kažu da se dio toga već eksperimentalno prakticira. Uvijek je bilo zanimljivo doznati kako se razvijao nečiji avatar.Nikad nisam vjerovao u avatare koji nisu prošli ništa od trnovita puta nego su odmah kao mladi avatari zasjeli u fotelje.Isto tako niti u one koji puno ili sporo pričaju a ništa ne kažu konkretno pa to onda zovu avatarskom diplomacijom ili još gore avatarskom politikom. Fascinantna je želučana neosjetljivost takvih avatara koja se jedino pravda snobizmom.Gdje se treniraju ili modificiraju takvi želuci? Na sreću u najobičnijoj ljudskoj komunikaciji odmah ćete prepoznati i avatara i surogata a na internetu pogotovo jer su to (ne)djela sa predumišljajem. Juraj Marić
Postavi kao omiljeni
Poveznica
Preporuči članak prijatelju
Pregledano: 865 Komentari (0)RSS sadržaj komentaraPrikaži ili sakrij komentare Napišite komentar |

















