Narod u malter, političke cigle u blok, a blok u zid

zid U nenormalnoj BiH državi dojučerašnji najljući protivnici prinuđeni su na jako čudne brakove. Čelnici dva HDZ-a Čović i Ljubić prvi su rekli sudbonosno „Da“ iako već dvije decenije očijukaju, a rijetko su se, i još rjeđe, uspjeli oko nečega dogovorti. Očito ih je natjerala nužda s Baščaršije gdje politički zulumari dišu na jedna te ista pluća samo pod različitim imenima. Ko fol pluralizam.

Odmah nakon hrvatske svadbe slijedila je srpska koja se, po običaju, za svaki od tri prsta slavila tri dana i tri noći. U bračne koalicijske vode ušli su mladoženja Milorad Dodik ispred SNSD-a, i mladenka Mladen Bosić ispred SDS-a. I tu je čudo napravilo svoje. Naime koliko do jučer, SDS je, kao čuvar lika i djela jednog od najvećih srpskih bioenergetičara, bio SNSD-u najomraženije šutalo u vlastitom dvorištu. Ipak ih je strah od baščaršijski spletki uspjeo prije ujediniti nego ona naredba četir „S“-a „Samo Sloga Srbina Spašava“. E vala, za uspješno posredovanje Sarajeva u svekolikoj srpskoj slozi, Banja Luka bi, ako ima časti, morala Bošnjama zhvaliti makar porcijom ćevapa u kajmaku. I to u papiru za ponijet. Neće ih valda gotiviti kod sebe u Banja Luci.

Nakon što su se među sobom blokovski ujedinili najači Hrvati na jednoj strani, i najjači Srbi na drugoj strani, po inerciji je slijedilo i treće blokovsko ujedinjenje među Bošnjacima. U Sarajevu svadba traje najduže zbog tradicionalno brojnih namaza. Ako ustaše i četnici imaju svoje blokove moraju ih imati i “temeljni“. Ruku na srce, njima baš koalicijske svadbe i nisu potrebne. Inoficijelno i tako sve bošnjačke stranke dijele jedan krevet, na dugačko i na široko isto sanjaju, i zbog istog agresora iz sna se prezaju. Međutim, kad mogu dva agresora, moraju i Bošnje službeno ozakoniti brak. Ne smiju kao 92` nenaoružani ući u boj jer, ako nemaju svojih blokova, s čime inače razbijati agresorske glave. U silnoj čežnji za vlašću SDP se konačno pojavio u svojem originalnom izdanju, ili točnije, u zelenom dresu kojeg inače uvijek nosi ispod radne crvene košulje. Ovaj komunističkovelikobošnjački podrapaš je mladoženja i samo se čeka hoće li za mladu uzeti nacionalističku SDA koja je inače čuvar žiga i projekta Islamske deklaracije. Tiha mladenka, velika Bošnjakinja i vjernik udala bi se za Velikobošnjaka ateistu samo zbog viših velikobošnjačkih interesa. Jazuk vjernice. I još veći jazuk ako buket mladenke ipak dobije neka druga Bošnjakinja. Naprimjer ona trubo sa najvećom i najvišom kućom u čaršiji odakle svaki dan stižu dnevni avazi a skraćeno se zove SBB. Odavde ili odande jedno je sigurno. SDP maladoženja i mlada dolaze iz multi-kulti sredine koju je najistinitije nazvati kleptokracija. S obzirom da po šerijatu Velikobošnjaci imaju pravo na četiri žene, neće biti nikakvo čudo ako mladoženja napravi grupnjak. Onako inoficijelno. Kad efendija reis to poselami onda je takav brak i Allahu mio. Ako se pak SDP mladoženja bude puno nećkao mogao bi provizorno ostati sam.

Sve ovo kod sve tri naroda obećava makar kratkoročni unutarplemenski mir. Jednostavno rečeno, umjesto dosadašnjeg čupanja za kosu unutar istog tora, sada sve tri nacionalna bloka šišaju na nulu isključivo one iz tuđeg tora. Istina, do blokovskih ujedinjenja nacionalnog predznaka nije došlo zbog nagle ljubavi prema svojem narodu koji ih obožava već zbog neizmjerne ljubavi prema vlasti i unosnim foteljama. S obzirom da neriješeni nacionalni problemi nisu od juče, a konstituiranje vlasti nakon izbora jeste, očito sve ono što potlačeni narod ne može ujediniti itekako može nepresušna čežnja za vlašću. Valst i moć su prava alkemija koja političku garnituru motivira čak i na međunacionalnu razmjenu dobara. Naime, blokovski sumiti upuštaju se u neviđenu promiskuitetnu pentraciju a sve u cilju oplodnje što veće vlasti i što brojnijih funkcija. Ne bi li došli do zlatnog teleta svi su se rastrčali – i mali i veliki, bitni i nebiti, izdjanici i njamljenici, patriote i rodoljubi, reketaši i lokalni klaunovi - baš kao spermatozoidi na jajnike. Sve je u stilu ti meni ovo ja tebi ono. Kao u popularnoj TV zezanciji „Mijenjam ženu“. Ništa novo ni neobično rekli bi svi oni kojima je nos makar malo zagnjuren u politiku. Sve nacionalne trube zavijaju rika ih stoji. I to po notama, ako se baš mi ne dočepamo vlasti onda su ugrožena prava vas kao naroda. Već viđeno. Svi oni koji se ne dočepaju vlasti oni će i dalje trubiti o narodima a oni koji zasjednu na vlast zamijenit će prava naroda svojim prečim poslovima. Treći će odjenom dobiti vremena za čekanje. Stolni grad će bit još duuugooo tek podijeljeni i specijalnim statutom ukrašen. Institucionalna (ne)ravnopravnost i onako može čekati do idućih izbora jer narod i u četir godine i tako sve oprosti i zaboravi. I onako sve što se ne ispuni prije Božića onda će sigurno iza Božića. I sve tako u krug do Godoovog Božića. Doduše. Možda neki političar na vlasti još koji put spomene narod ali samo ako se netko usudi priupitati ga za reketaško, malverzacijsko i svako drugo mafijaško zdravlje. U međuvremenu narod će biti nagrađen melodramskim sapunicama jer će neki blokovski brakovi sigurno puknuti pod pritiskom uloge starih ljubavi ili još starije netrepeljivosti. Ipak, nitko ne mora previše brinuti o strankama i političarima koji se nisu zbrinule u vlast. Nije BiH bez veze za cijeli svijet jedinstven primjer napredne socijalne države u kojoj su političari dobro uhljebljeni s tendencijom enormnog bogaćenja. Sve to blagostanje političarima obezbjeđuje siromaštvo velikodušnog naroda nikad izmirene, uvijek posvađane, na sukobe kao na dobar dan spremne, jedine nam razbucane Bosne i od nje skoro nam spašene Hercegovine. Ovakvom rahat „blagostanju“ i jednakosti najviše je doprinijela sarajevska multi-kulti megalomanija.

zid1 U to ime, javno ili tajno, najveće cigle bošnjačke piramide lete jedna drugoj u blokovski zagrljaj. Kad se bloku pridruže još i one manje cigle, s fesićom na glavi, ovoj Sodomi i Gomori slijedi pravi pravcati zid. Uzidan „temeljnom“ pameću i još „temeljnijim“ alatom i materijalom – unitaristička statika, sarajevski čekić i mistirja, bošnjačka vaservaga i ostale jedince za mjeru, građanskomultikulti malter zamiješan umjesto vodom suzama jedine žrtve, sevap krečom i vjerskim cementom - bošnjački zid zasigruno će, poput onog Berlinskog zida, još dugo sprečavati bijeg u slobodu. Jedini spas su Lijanovići i Jurišić ako, kao kvazi hrvatski čerpići (cigla od isjeckane slame i glinenog blata), ulete u bošnjačke blokove u kojima bi s prvom kišom erozija načinili ozonske rupe. Ostaje nada da se čerpići neće uglavit u hrvatski već u bošnjački blok. Neka netko i njih sjebe. Ionako svojim zidom nakibanisano Sarajevo boluje sevdah paranoju u kojoj „dobre Bošnje“ svi proganjaju i genocidišu dok, u stvarnosti, upravo sarajevska paranoja proganja drugačije od sebe. Crvenobijelim Šahistima i Troprstašima nije ni preostalo ništa drugo doli svojim blokovima izgraditi sebi obrambeni zid.

Sve skupa dušu je dalo za daljnju izolaciju od normalnog svijeta. Izolaciju kojoj nije ravan ni drevni Kineski zid. Da ne govorimo o Pink Floydu, koji su s "Another Brick in the Wall" najbolje otpjevali i slikovito prikazali što je sve u stanju proizvesti još jedna cigla u zidu.

Za sve one kojima se engleska izvedba Pink Floyda ne sviđa ili je ne razumiju, evo prigode vidjeti kako to izgleda na autohotan način ovog podneblja. Projekcija izvedbe je u originalnoj socijalnopolitičkoj stvarnosti, i oni koje se odluče poslušati je do kraja, u završnom dijelu mogu čuti kako je Black Sabbath odradio temu Paranoid.

Crovata / posavski-obzor.info

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 822

Komentari (5)

RSS sadržaj komentara

Prikaži ili sakrij komentare

...

Sudbina našeg naroda je da bude građevinski m***rijal. Jednom nas ugrade u zid za zaštitu od turske nemani, drugi puta u zid za zaštitu od crvene armije, slijedi ugrađivanje u zid europske tvrđave.

Zidar , Prosinac 02, 2010