Majka Posavina

posavina

Diže se rampa, carinik s prijezirom i progutanom psovkom isprati zadnji model audija A5. Požali još jednom što je rat prekinut. Da se njega pita, takvi se ne bi vraćali ni s kakvim autom iz Europe, nego bi gledali zemlju odozdo!

Eto, otprilike tako izgleda neizrečena "dobrodošlica" organa BiH države protjeranom, iseljenom Hrvatu. Onom kojemu se još na promjenu ciklone u anticiklonu bolovi u ekstremitetima vraćaju umjesto sjećanja na zaostale gelere u tijelu. Silazak s auto puta i dolazak na magistralnu cestu koja vodi do rodne kuće razbija iluzije i u poznate pute unosi staru gorčinu.

Zapuštana cesta, zapuštano selo, slabo prikriveno neprijateljstvo Općine prema svemu hrvatskom. Do prije koju godinu smo živjeli svoji na svomu, a onda se u život ušuljala nova imenica - postadošmo - enklava! Riječ koju naučismo usput, gubeći teritorije, gubeći sve prilazne putove budućnosti izvan iseljavanja. Vraćamo se u nekadašnje svoje dok nas Mi sami iz budućnosti preklinju da učinimo nešto, bilo što! Samo da ne dopustimo ni osobni, ni nacionalni poraz, da ne dopustimo da naše postane njihovo!

Tko nas čeka? Tamo gdje oduvijek svi bijasmo svoji na svome?

Možda roditelji ostarjeli, koji godinu ne dijele po godišnjim dobima, nego samo po posjetima djece. Možda preostali ljudi koji jedva spajaju kraj s krajem. Apatija koje previše na jednom mjestu ima. Naći ćemo i sve prijatelje iz djetinjstva, mladosti koje danas razlikujemo samo po oznakama na automobilima. Redaju se D, CH,A,S,N, F. Čašćenje u lokalnom kafiću, gostionici i razmetanje samohvalama. Kao da će euri nadomjestiti sve one praznine kojih smo prepuni u životima po europama. Slušamo priče o uspjesima. Neke izmišljene, neke stvarne. Slušamo jadikovke neiseljenih o neprijateljstvu države, o šikaniranjima po općinama, o smicalicama "temeljnog" naroda koje čine ne bi li temelje naše razrušili. Umjesto aktivne reakcije svakoga od nas, koja bi preokrenula nebo i zemlju u iznalaženju rješenja na nacionalnoj razini koji bi uključivali rješenje svakog pojedinačnog problema, biramo kukavičku sebičnost. Pomažemo neprijateljima u njihovim stremljenjima jer ne činimo ništa do zbrajanja individualnih sebičnosti. Zbroj je negativan za naciju u cjelini. A morali bismo činiti obrnuto - sebičnost dignuti na razinu nacije pri čemu bismo zbrajali ovog puta umjesto s osobnim sebičnostima s upitnom koristi, s radom i uzajamnim potpomaganjem koji donose zagarantiranu i osobnu korist!!!!!!

Lako je o tomu teorijski razglabati, razvijati priče, sanjati i maštati, primijetit će neki. Njima ću reći - sve što je postalo u stvarnosti, puno prije je postojalo tek kao ideja, kao misao u glavi. Nacija bez ideja, bez snova, bez ciljeva i vizija, osuđena je na potčinjavanje onima koji sve to imaju.
Znamo da ima hrvatskih mladića danas po elitnim europskim sveučilištima, koji su odrastali kroz roditeljske priče o iseljavanju, kojima je genetski usađena nacionalna svijest.Umišljamo kako smo mi oslonac toj mladosti.

Istina je da je ta mladost naš oslonac.

Ovih uskrsnih praznika, jedan od te mladosti razasute po europama, školovan i naočit, doći će u kafić, u okupljalište gastarbajtera, pobrojati sve one mercedese ML-ove, BMW X5-ice, džipove, sjesti starijima za stol i početi priču...

Ljudi, reći će, a oni pozorno slušati, ima nas preko 10.000 iseljenih po svijetu s našeg područja. Svi su se snašli po svijetu, rade, zarađuju. Svi imaju nove automobile, sve skuplji od skupljeg. Lijepo ih je vidjeti. Svi imaju ušteđevine jer nitko nije išao sa svoga da bi se sramotio po svijetu, nego da bi radio i zarađivao. Danas svoje ušteđevine držimo u sigurnim stranim bankama. S druge strane gledamo kako naše djedovine propadaju, kako naša sela odumiru. Nas nekolicina školovanih i mladih ljudi, napravila je strategiju i planove. Imamo znanja i motiva. Uvećat ćemo u malo vremena naše pojedinačno i nacionalno bogatstvo!

Što, kako to misliš mladiću? - uglas će okupljeni slušatelji koji podsmijeh zamijeniše pozornošću.

Evo kako, reče mladić, a slušatelji napregnuše sluh. Naša Posavina je danas razasuta administracijski u nekoliko općina.Nemamo organizacijskog ustroja, nemamo pristupa mjestima u kojima se kreira razvoj i trošenje poreznih prihoda. Naše poljoprivredne površine su parcelizacijom, diobom postale ekonomski neisplative za obrađivanje, a naše preostalo stanovništvo je prepušteno samo sebi, bez interesnih udruga, osuđeni na vlastitu snalažljivost i dosjetljivost. Produžavanjem ovakvog međuvremena u čekanju Godota, odnosno svojeg hrvatskog entiteta, naša postojanje na ovom prostoru neće biti moguće.
Zato smo odlučili od školovanih, stručnih ljudi, danas razasutih po inozemstvu i od ljudi koji su ostali - čuvara naših ognjišta napraviti umrežene ekspertne timove. Ti timovi stručnjaka će razraditi modele za razvoj poljoprivrede. Napravit ćemo programe za razvoj voćarstva I povrtlarstva, povezati iseljene ljude s domaćim, izgraditi mrežu kooperanata i poljoprivrednih zadruga, izgraditi skladišne i prerađivačke pogone, razviti poslovne odnose s trgovačkim lancima i ekonomski preporoditi Posavinu.

Napravit ćemo je poželjnim mjestom za život svima koji su danas raseljeni, ekonomski prosperitetnijim od ma kojeg mjesta na Zemlji.

- Kako? Povikaše uglas slušatelji. Pa otkud novac za te puste snove?
- Otkud novac, ponovi pitanje mladi Posavljak i nasmije se cinički.
- Kao da ne znate da je novac uvijek u banci?
- Eh, jesi mudar mladiću, kao da to nismo znali, ali mi nemamo pristupa tim bankama, razočarano će slušatelji.
- Nisam vam rekao u kojoj banci, samouvjereno će mladi Posavljak. U našoj banci! Banci koju ćemo mi osnovati.

Evo modela po kojem ću vam pokazati kako novca imamo u izobilju - svatko od vas nije žalio tisuća eura kad je kupovao automobile. Ovako odoka mogu reći kako je nas 10.000 samo za automobile dalo najmanje 200 milijuna eura. Za osnivanje banke nam treba 20 puta manje novca. Svatko od nas će uplatiti 1000 eura i postati dioničar banke. Skupit ćemo 10 milijuna eura za temeljni kapital. Postavit ćemo stručnu i ekspertnu upravu u banku, privući ćemo u nju sva hrvatska poduzeća. Banka će postati naš entitet! Banka će krojiti i financirati ekonomsku viziju Posavine, povezivati iseljeništvo i domovinu, pronalaziti valjane ljude i prezentirati i razvijati isplative projekte. Banka će ostvarivati profit,a zajedno s njom i svaki njen dioničar i svaki njen komitent!
Danas se politika svodi na upravljanje kapitalom. Ako smo znali svaki pojedinačno upravljati sa svojim kapitalom, znat ćemo postaviti i takvu upravu koja će profesionalno razvijati nacionalni potencijal.
Nastao je muk.

Ispričao sam vam bajku.

Možda.
A možda se ovog Uskrsa netko doista pojavi s takvom idejom među vama.

Možda za 20 godina budete čitali slijedeću vijest:

"Dnevni avaz:U nekadašnjoj Hrvatskoj Posavini, danas se kočopere minareti džamija i tornjevi pravoslavnih crkava. Hrvatsko stanovništvo je nakon rata iselilo u strane zemlje, prodali su svoju imovinu Srbima i Muslimanima te zauvijek napustili pradjedovska ognjišta."

Možda budete čitali slijedeću vijest:

"Posavski obzor: Hrvatska Posavina je za proteklih 20 godina zahvaljujući hrabroj viziji nekolicine mladih ljudi koji su osnovali Posavsku banku, postalo gospodarski najrazvijenije područje u BiH. Mrežom poljoprivrednih zadruga razvili su povrtlarstvo, voćarstvo, prerađivačku industriju te mala obiteljska gospodarstva na koja su naslonjene male zanatske radionice."

Iskreno, koju biste vijest radije pročitali?

VeNLO

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 1555

Komentari (4)

RSS sadržaj komentara

Prikaži ili sakrij komentare

VeNLO- hvala ti na izvarednom clanku

"Natjerao" si me da ga dva puta procitam. I opet cu!
Napisao si sve ono sto lezi u posetnom covjeku ali mozda nije znao izreci.
Kao rijec koja lezi na vrh jezika ali nikako da "progovori".

A da umjetsnost izricaja ne mora biti ljetni oblak koji se lako rasprsi, to si potkrijepio izuzetno produktivnom idejom o Posavskoj banci i svemu onom sto uz nju ide.

A sad odoh jos jednom procitati tvoj clanak.

Kapa dole majstore

Crovata , Ožujak 27, 2010