Ovih dana vrištala je verbalna agresija od strane bošnjačke vjerske, intelekutalne, vojne i političke elite. Već uobičajenom zamjenom teza naricali su o navodnoj ugroženosti Bošnjaka u Hercegovini dok je velikobošnjačka stranka SDA nemuslimanima ponudila odlazak iz BiH uz otpremninu od tek nešto blata na cipelama. Bošnjački vračevi ratnih igara nisu pojasnili kako malobrojniji narod može ugroziti i preglasavati brojniji?!

Agresivna velikobošnjačka histerija o navodnoj ugroženosti Bošnjaka nije nikakva novost već nastavak 600-godišnje kontinuirane borbe za prevalst koju je u BiH još davno započeo kapetan Husein Gradaščević. Ako ne zbog priviliegija i tla zbog čega drugog bi preci današnjih Bošnja inače konvertirali na islam i, kako tada tako i danas, držali se za skute genocidnih Otomana?

Kapetan Husein Gradaščević, lažni Zmaj od Bosne u pobuni za privilegije i kršćansko tlo

Suočen s financijskom i vojnom krizom 1830. godine sultan Mahmud II započeo je u BiH reforme oduzimajući joj specijalni status. Povlaštenim bh muslimanima reformama su neke privilegije bile umanjene, a neke sasvim ukinute, uz uvođenje i nekih novih obveza. Sultan je htio ukinuti janjičare što je značilo veću vojnu mobiliziaciju domaćih muslimana na što je Gradaščević zaprijetio vojnom silom svima koji su se protivili janjičarima. Zašto bi muslimani išli ginuti kad je lakše bilo otimati kršćansku djecu koju su islamizirali i kao janjičarsku legiju stranaca perverzno koristili za porobljavanje, pljačku, masovna silovanja i ubijanje. Slično današnjoj bošnjačkoj filozofiji i bh muslimani tog vremena htjeli su samo prava ali ne i obveze. Zbog toga je begluk odlučio i sultanu poručio: Privilegije da – obveze ne.

1831. - 1832. kapetan Husein Gradašćević postavljen je na čelo pobune. U namjeri očuvanja privilegija planirao je postići neku vrstu begovske samouprave kojom bi za sva vremena u BiH zacementirao muslimansku nadmoć i vlast nad obespravljenim „nevjernicima“ Hrvatima i Srbima.
Begluk je u svoj vlastelinsko-kastinski rat uspjeo uvući i neke kršćanske oportuniste (Hrvate i Srbe) koje su prethodno obmanuli lažima o bogaćenju i oslobađanju od turske okupacije iako su se stvarno borili za autonomiju u okviru otomanskog carstva. Taj dio kršćanske raje bio je potput današnjih platformaških jadnika iz reda hrvatskog i srpskog naroda koji se bore za bošnjačke privilegije a na štetu vlastitog naroda.

Nakon ugušene pobune Gradaščević bježi u Hrvatsku ali je ipak značajno pomogao muslimanima u ostvarenju njihovog glavnog cilja. Otomanska vlast željela je preduhitriti daljnje pobune pa se bh muslimanima dodvoravala uvećanjem privilegija. Begovi su dodatno uveli kmetovsko davanje trećine što je uz ostale namete teško palo na ionako obespravljena, ponižena, i osiromašena leđa kršćanskih zemljoradnika. Brutalnim nasiljem pohlepno su čuvali od kršćana otetu zemlju i imovinu kao i dobijene privilegije. Svaki pokušaj socijalnog olakšanja kršćanima bio je već u začetku ugušen u krvi.

Od bošnjačke propagande razvikana Gradaščevićeva tolerancija prema kršćanima, i njegovo dopuštenje za gradnju kršćanskih bogomolja, u stvari je bio deal kojim je on zauzvrat svećenike pretvarao u svoje doušnike zbog čega je katoličke vrhovnike ukorio sarajevski begluk zaprijetivši im da se drže vjerskog a ne političkog poslanja. Ta vlaga u hrvatskom duhovnom zidu isto je što i današnji mali broj sarajevskih sluganskih svećenika koje hrvatski narod posprdno naziva daidžama.

Povijesne činjenice nepobitno dokazuju: Husein Gradašćević pobunio se protiv Turka zbog feudalnih privilegija a ne zbog nacionalne svijesti pa ipak današnja bošnjačka elita i bošnjački narod stvaraju o njemu romantičarski spin po kojem je on prvi bošnjački vođa nacionalnog oslobođenja Bosanaca-Bošnjaka i zato mu od milja tepaju Zmaj od Bosne.

Gradašćević se iz progonstva ipak vratio svojim Otomanima. Umro je u Stambolu što dokazuje da bh muslimani u to vrijeme, isto kao i danas, nisu doživljavali Otomane kao okuptora već, poput današnjeg OHR-a, jamcem svoje povlaštenosti. Danas se Bošnjačka ljubav prema Otomanima i njihovim kolaboraterima dokazuje u otomanizaciji i gradašćevizaciji džamija, ulica i institucija. Zmajevi od Bosne su i nogometaši reprezentacije koju čini 95% Bošnjaka iako većinu stanovništva u BiH čine Hrvati i Srbi.

Gradaščević je samo jedan od brojnih primjera kontinuiranog bošnjačkog lažiranja daljnje i bliže povijesti s namjerom zadržavanja starih i sticanja novih privilegija s krajnjim ciljem pretvaranja BiH u matičnu bošnjačku državu.

Današnji lažni Zmajevi od Bosne

Gradščevićev rat za privilegije i kršćansko tlo danas se nastavljaja agresivnom retorikom i politikom velikobošnjačke političke, vjerske, vojne i intelektualne elite. Želja za unitarnom BiH, plus Sandžak, kao matičnom državom svih muslimana s prostora bivše YU - što ne ide bez institucionalnog, duhovnog, i fizičkog uništenja druga dva bh naroda - postala je bošnjački spin kojim se, preko operatera Bošnjački institut i BANU, jedni drugima logiraju u mozak.

Zadnja medijska agresija današnjih lažnih Zmajeva od Bosne u stvari je pokušaj sprečavanja Ustavnog suda BiH u ispravljanju nepravde za koju je odgovoran po zlu poznati Visoki predstavnik Paddy Ashdown jer je, uz asistenciju Sarajeva, nametnuo Mostaru nedemokratski Statut i izborna pravila kojima su Bošnjaci stekli privilegirani status na štetu Hrvata. Prethodno je sve isto na federalnoj razini odradio Visoki predstavnik Wolfgang Petritsch uz velikodušnu asistenciju janjičara Krešimira Zubaka koji se i danas hvali poštenjem. Nije zalud ona: Tko o čemu, vojska o skraćenju - kurva o poštenju.

Uplašeni kako bi Mostar mogao biti kamen koji će izazvati lavinu osipanja bošnjačkih privilegija tzv. Zmajevi do Bosne kidisali su u juriš. Muftija Smajkić je prvi jeknuo. Posebno je naglasio da se Bošnjaci Hercegovine u svim općinama s hrvatskom većinom osjećaju obespravljeno i ugroženo u svim segmentima svog življenja. Nije se muftija zapitao zašto se mostarski princip ne primjenjuje na gradove i općine u kojima su Bošnjaci većina, tko to nedemokratski i stopostotno vlada Federacijom BiH, i tko u Predsjedništvu BiH predstavlja Hrvate mimo njihove volje?

Islamističkom muftiji Smajkiću odmah se pridružio i ajatolah Cerić poglavar IZ i tzv. „novih muslimana“, koji je, kao i obično, u svakoj svojoj rečenici do besvjesti zlorabio pojmove žrtva i genocid. I ratni zločinac general Sefer Halilović prijetio je svojim već dokazanim umijećem kurbanisanja hrvatskih vratova. Zatim se oglasio i preživjeli komunistički recidiv Nijaz Duraković u čijoj blizini čak i u zraku 24 sata na dan kampiraju minimalno 3 promila alkohola. Tamo gdje se guzičari tamo je i gnojni muslimanski cvijet Gr(a)dimir Gojer i još pokoji platformaško-zeleni Hrvat. Uz srdačnu asistenciju bošnjačkih medija istim protjerivanjem i otpremninom (blato na cipelama), još ranije su se oglasili Tihić i njegov SDA, Haris Siljadžić, Zlatko Lagumdžija, Muhamed Filipović, Bakir Izetbegović i brojni drugi Velikobošnjaci. S obzirom da je izjednačavanje prava tri konstutivna bh naroda neminovno, i samo po sebi podrazumijeva ukidanje bošnjačkih privilegija, i u budućnosti nam slijede sve češće i žešće histerije lažnih Zmajeva od Bosne.

Današnje bošnjačko izvrtanje istine i nastavak rata za privilegije i hrvatsku zemlju

Motive hajke na bh Hrvate najbolje je objasnio sam islamista Smajkić u svojoj izjavi od 04. 9. 2007.: „Izgradnja ogromnog Islamskog centra u Mostaru bi neutralizirala uporne namete kršćanizacije i kroatizacije Mostara.“ Znači, ne trebaju brojne džamije i islamski centri zbog vjerskih potreba muslimana već zbog sprečavanja kroatizacije onih gradova u kojima Hrvati čine većinu.

Dok isturena turska karaula tvrdi kako su oni (Bošnjaci) stjerani na frtalj bh teritorije, dok većim dijelom navodno vlada okupatorska velikohrvatska i velikosrpska vlast, stvarno stanje ih činjenicama neumoljivo demantira. Upravo su Bošnjaci u BiH na zadnjem frtalju hrvatske zemlje oduzeli vlast Hrvatima. Nisu Bošnje ugrožene već su oni ti koji svojim nakaradnim privilegijama i hegemonizmom ugrožavaju druge narode. Bošnjaci su ti koji nad Hrvatima sprovode konitnuirano institucionalno nasilje, preglasavanje, duhovnu razgradnju, 20 godina sprečavaju izgradnju katoličke crkve u Sarajevu dok joj istovremno oduzimaju imovinu i poklanjaju udbašima. Priječe utemljenje hrvatskog TV kanala, hrvatske škole, zbog hrvatskog grba ne dozvoljavaju podizanje spomenika poginulim hrvatskim braniteljima Sarajeva dok istovremeno svoje krvnike promiču u heroje. Skupa s protektoratskom međunarodnom zajednicom tenkovskim napadom na hrvatsku banku uništili su financijsku samoodržvost i samoupravu čime direktno priječe stvaranje hrvatskog entiteta bez kojeg nema ni opstojnosti bh Hrvata.

Bez obzira koliko to bošnjački Zmajevi negirali, oni su otvaranjem i „oslobađanjem“ svoje duhovnopolitičke emocije u međuvremenu mutirali u politički islam imena „nakib-multikultura“. Ta umotana „multikultura“ najradije bi u BiH objavila fetvu o istrebljenju krmetine, Djeda Mraza i Nove godine. Rakiju jok.

Nema sumnje - kako bi bili nagrađeni sa što više privilegija i hrvatske zemlje Velikobošnjaci će pore svoje hegemonističke rugobe i dalje glačati botoxima kukuleka o genocidu i žrtvi jer pohlepa želi odgristi više nego što može zinuti i progutati više no što može probaviti.

Od otomanske okupacije do danas – inkl. zadnji rat – bh Hrvati ne vode bitku s prošlošću već sa suvremenim bošnjačkim konstrukcijama prošlosti koje se reflektiraju u problemima današnjice. Hoće li let lažnih Zmajeva od Bosne završiti proždiranjem Sunca i vrtenjem Bosnistana oko polumjeseca ne ovisi samo o njima već i o nama. Najvjerojatniji krajnji ishod; Zmajevi : Hrvati & Srbi = 2:6

Crovata / www.posavski-obzor.info

Komentari (14)

RSS sadržaj komentara
Prikaži ili sakrij komentare

Napišite komentar