Izranjavost ljudske duše

peaceofoneextramain U hrvatskom narodu i crkvi koja nije mogla ostati imuna na materijalno važnije je biti Hrvat, Katolik nego pravedan i sprovoditi to u djelo.

Hrvati od svoje izranjavosti duše za koju su im krivi uvijek „drugi“ obožavaju u velikom postotku karizmatike, odlaze na silna hodočašća i „susrete“, a mnogi idu i Hodžama na „salijevanje straha“, vračarama koje gledaju u šalicu kave,te kupuju antidepresive, gutajući i nemoguće i nerealno nametnute ciljeve, tješeći se u prežderavajućim i isforsiranim druženjima i uz sve veće materijalne potrebe koje ostvaruju opet suludim kreditima i sl.

Potpuno nespremni da se suoče sa problemom koji nose sami u sebi kao i za novi sustav koji je od njih samih okrutno nametnut.

Privatizaciju državnog vlasništva koja se nakaradno provodila i koje su se dočepali veliki domoljubi lopovlukom u kritikama bi se odmah prokazivala kao jugonostalgija.

Osobe koje su se „dočepale države“ nisu u svom primitivnom mentalitetu poštivale žrtve a kamoli shvatile da je biti na vlasti u stvari „služba narodu“ a ako hoćete i svojima braći i sestrama a ne vladavina njima.

Zaboravili su da to nije put niti pravednosti niti poduzetnosti u duhu tako im drage kršćanske tradicije a ponajmanje branjenje hrvatskih nacionalnih prava.

Stranke se neformiraju na zakonit način niti se zakonito provode izbori.Moralna erozija je prisutna i u zemljama Zapada ali ovdje kod nas je preizražena.

Kapucinski redovnik Bono Zvonimir Šagi (78) navodi da „…politika ne određuje moral nego ga mora poštovati… da zakoni moraju biti moralni i da te odnose moraju poštivati i ateist i agnostik i bilo koji drugi vjernik, da se istina nesmije mimoići ako se želi imati stvaralački mir!“

Danas smo svjedoci kako se fratri u medijima prepucavaju,prozivaju se daidžama, u Svjetlu riječi pojedini fratri koriste riječnik mržnje i neistine (D.Bojić) u osobnoj frustriranosti protiv jednog dijela i etna vlastitoga naroda nepitajući se pri tome zbog čega im „u provincijama nestaje puk“ stoljećima, na radiopostajama nakon toga neki perfidno zlorabe njihove iskrivljene istine i riječi i unose dodatni nemir u izluđeni narod.

Hrvati su „blagoslovljeni“ bahatim političarima, pri vrhu ljestvice u alkoholizmu i u razvodima, umišljeni i u podsvjesti sami sebi nepriznati da smo za koplje iza civilizirane zapadne Europe, priznajemo si kao da smo pola koplja iza Slovenije ali kao zato debelo onako za utjehu šišamo zaostale Bosance i Hercegovce kao i one primitivne Srbe mada to i nije istina.

Hrvatska je devastirana, pokradena od tamo nekih Mlečana prije stotinu i kusur i više godina, pa od Austrougara, pa od Srba…i kao što jedan novinar dobro reče: „..a gdje smo mi bili za to cijelo vrijeme ..čka NAM materina“….?! i nastavi:“.. uvijek smo sami na čelo države nakon krvavih žrtvi birali ili nesposobne ili izdajice“.

Zagrepčani tako vole ponekad da debelo i naglašeno metropološki briju na purgerstvo, pa i oni provincijalci koji su ga se jučer dokopali i umjetno promijenili akcent i navike a uzrečice kaj i fakat im pršte na sve strane iako su tamo samo od studentskih dana ili skorog bauštelanja.Međutim i taj purgeraj često je upitan po pitanju ljudskosti tako da građanstvo ne pretstavlja nužno i kulturu, obrazovanje ili jednostavno "ljudstvo".

Slavonci koji su prije nekih 50 i više godina radnu snagu dobivali po sistemu „Kunta-kinte“ iz BiH a svoje „ljudstvo“ iskazivali robovlasničkim odnosom i spavanjem „roblja“ u kokošinjcima i štalama uz najskromniji mogući obrok još su ufurani da tamo negdje preko Save još žive „zaostali Bosanci“.

Ako prijeđu Savu i zalutaju u Posavska Hrvatska sela skužit će da ih je vrijeme debelo pregazilo ali će to brzo opravdati nepoštenjem i sticanjem na sumnjiv način-kao da je sticanje u robovlasničkom vremenu pogodnom za njih bilo pošteno.

Oni dole „kamenjari“ za takve nisu ništa doli prevaranti i kreteni u bijelim čarapama a tamo kod njih nema ničeg osim kamena i lopovluka.

Čerečenje i Sanadersko razvlačenje u medijima nije više vijest o radu države koja bi da je ozbiljna i dobro ustrojena odradila posao bez pompe i likovanja nego i to mora biti degutantno.

Pršte fraze i lupetanja „lijevi“, „desni“, komunistički mentalitet, vrte se istrošene parole…

Profesor fundamentalne teologije i osnivač centra HAGIOTERAPIJE Tomislav Ivančić kaže da se tijelo liječi iscjeljivanjem duha.

Mi bi rekli da danas TV, političari i mnogi pravednici u hrvatskom narodu a tek onda i neprijatelji hrvatskog naroda runiraju taj duh iako je on prvesntveno kod njih izranjavan a da oni to i neznaju.

„…Bolest duha nije bolest tijela kao materije niti živaca i psihe to je nešto izvan tih relacija…duha ima svaki čovjek, to je moja osoba, to je moja savjest i sloboda, maoja samosvijest i svijest moja, moj intelekt, sposobnost da baratam svojom memorijom, sjećanjem, duh je karakter, duh je kreativnost, DUH NIJE RELIGIJA!“

PTSP (nevezana samo za rat),ovisnosti, suicidnost, depresije, pitanja bez odgovora o smislu čovjekovog života, osjećaji strahova i krivnje koji vas sputavaju su najvažnije teme koje Hagioterapija suočava sa osobama s tim problemima.

Kada se mi kao narod prije svega počnemo SAMI suočavati sa istinom bez prozivanja i okrivljavanja drugoga za svoje neostvarene zablude i nerealne materijalne megalomanske potrebe, kada budemo imali jasne i glasne kao narod te zajedničke uravnotežiti stavove i dostojanstvo (put istine je samo jedan) nitko nam neće onda drugi biti kriv za osobne neuspjehe i frustracije.

Pomoć i rješenje svojih problema onda više nikada nećemo tražiti molećivo niti podanički od Europe,vračara,karizmatika i tko zna još od koga.

Iz toga razloga smatram Ivančićevu tvrdnju najbližom istini da duh nije religija nego da ju nadilazi.

Juraj Marić

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 854

Komentari (4)

RSS sadržaj komentara

Prikaži ili sakrij komentare

Željan normalne priče

U svjetlima presvijetlih riječi različitih fra visočanstava željni smo prave teološke rasprave i duhovne hrane kao npr.gospodina Ivančića a ne lajanja i iznošenja bljuvotina jer to nepriliči duhovnim osobama.

Lala , Prosinac 25, 2010

put za katmandu...

j**iga,prosla su vremena "dice cvica" i hipi tripova,putovanja indijskim guruima...
vako ostaje samo hodocasce odzama i vracarama(a i blizi su nam kulturom i mentalitetom)da nas skinu sa surove svakodnevnice...
komunizam je probó individualni duh dic´,na visi kolektivni nivo;nudeci nam samoodricanje u ime "bolje"buducnosti,svojoj povlastenoj djeci sopinge u Trstu
a i crkva nije imuna na"milodare",sto veci to bolje,sirotinji zna se muka i patnja za zivot vjecni...
P.S.
nama, sirotinji ostaje samo;izlazak iz kome kolosalna stvar,zivjeti na kredit,stedjeti za stan...

´tri , Prosinac 25, 2010

...

Odličan Jurajev tekst, britka analiza "stanja nacije"! Ali...jedan od onih koji izazivaju bijes, ljutnju. Tekst nakon kojega čovjek poželi pobjeći, nestati,a onda shvativši da nema kamo - preostaje mu pokriti se pokrivačem od rezignacije kojeg je i sam pomogao tkati.
I Juraj je na vidjelo izvukao pravo pitanje - gdje smo mi to bili cijelo vrijeme???
I psovka je na mjestu. Ja bih je i udvostručio!

Venlo , Prosinac 26, 2010