S razlogom (otvorena pitanja između bosanskohercegovačkih Hrvata i Srba) i povodom (politička funkcija koju obavlja) gost na našoj stranici je Rajko Vasić, izvršni tajnik SNSD-a. Onima koji su manje upućeni u kratice stranaka, radi se o Dodikovoj stranci, "Savez nezavisnih socijaldemokrata", koja trenutno vlada entitetom R. Srpska.

Tko je Rajko Vasić? Rajko Vasić je napredni grafički radnik, stolar, slikar, dizajner, enigmat, nogometaš banjalučkog drugoligaša Krajina, TV novinar, ratnik, posljednji ministar informacija Republike Srpske, inicijator utemeljenja žurnalistike na banjalučkom Filozofskom fakultetu i izvršni tajnik Stranke Nezavisnih Socijaldemokrata. Autor je knjiga Nezavisno oko, BiH ne postoji, Esenesdum i Sarajevski atentat Miroslava Lajčaka, Prsti ludih očiju i …... Rođen je 02.07.1952. Školovao se u Osječanima, Doboju i Beogradu gdje je 1975. diplomirao novinarstvo na Fakultetu političkih nauka. Novinarski posao počeo je u beogradskom NIN-u, pisao je u Borbi, Oslobođenju, Nezavisnim novinama, Republici, Radiju Slobodna Evropa, a na Televiziji Sarajevo je bio dopisnik s banjalučkog područja i samostalni urednik i autor emisije lokomoB&L koja se iz Banjaluke emitrala za područje Bosne i Hercegovine, sve dok ga mrski SDS nije izbacio s posla. Za 15 godina objavio je više od 10.000 tekstova.

Razgovarao: Crovata

Posavski obzor: Gospodine Vasiću, 10.000 napisanih tekstova u 15 godina???!!! Ispada dva teksta po danu (1,8)! Zavidna psihofizička kondicija i „skladište“ s kojeg se roba isporučuje?

Vasić: Dobro, to je bilo dok sam radio na Televiziji Sarajevo, u informativnom programu. Petnaest godina, svakog dana četiri informativne emisije, norma, izvještavanje o nesrećama, aferi Agrokomerc, sa kongresa Eskaju... plus „sporovozne“ političke emisije. Dnevno sam znao objavljivati i po pet storija. U onoj konkurenciji. Od tada mi je ostala velika produktivnost u pisanju. Kompjuteri su to još samo ubrzali.

Posavski obzor: Nakon pedeset tisuća posjeta Vašem blogu, nedavno ste se zahvalili svim onima koji vas rado čitaju, mrze ili su Vas čitali po službenoj dužnosti, ali ste ukinuli mogućnost komentiranja Vaših kolumna. Kao obrazloženje napisali ste: „Sve mogu da podnesem. Ali neistine ne mogu.“ Je li Vas samo vrijeđaju tim neistinama ili Vam neki i prijete bilo na blogu ili izvan njega?

Vasić: Nema nekih prijetnji. To je nekad bilo, kada sam pisao i davao izjave protiv Miloševića, Esdeesa i ostalih Srbljaka, Srba divljaka, dok sam bio ministar. Tada su mi zapalili i službeno auto kao opomenu pa me je onda čuvala policija. Ponekad ima neka loša rečenica negdje na portalima, nekada mi savjetuju da ne idem bez civilne pratnje u Sarajevo. Ne mislim da sam u opasnsosti. Neki broj bolesnika ima svuda. Komentare ne dopuštam zbog te anonimnosti koja ljude osokoli pa lažu i ponižavaju. Ali i zbog toga što nemam baš vremena da sve to pratim. Ne volim anonimne klozetske pisarije na željezničkoj stanici. Mnogo sam podnio pišući pod svojim imenom, i kao novinar zbog prevelike kritičnosti, i kasnije kao političar, zbog izjava, da bih sada olako dopustio da neko prikriven pljuje po meni. Ne mora da se slaže ni da se oduševljava, nek se samo potpiše i neka kaže da je to zadnje smeće.

Posavski obzor: U uši beha Hrvata "ušli" ste ponajviše kolumnama na portalu Poskok.info kojeg uredjuje gospodin Ivan Šušnjar (peudonim Nikola Zirdum). Ako se ne varam, primjetna je bliskost stavova kada je u pitanju srajevska unitaristička politika i treći (hrvatski) entitet. S obzirom da je Poskok.info jedan od najposjećenijih hrvatskih portala pogotovu među Hrvatima iz Hercegovine i Središnje Bosne, možemo li onda govoriti o generalno sličnim interesima većine beha Hrvata i Srba iz R. Srpske kada su u pitanju Sarajevo i treći entitet?

Vasić: Mislim da je Poskok prije svega jedan hrabar portal. Otvaraju prostor za širok spektar mišljenja među hrvatskim misliocima, intelektualcima, novinarima, studentima. Nije jednostran portal, ne glumi političku stranku kao drugi portali i mediji. Ne krije se iza tobožnje nezavisnosti a radi za nekog i za nešto. Dakle, moja pojava na tom portalu je posljedica baš te hrabrosti. Jer, i Portalovci znaju da između Hrvata i Srba tinja nepodnošljivost, mržnja. Rizikovali su da nekim četničkim likom iritiraju svoje posjetioce i čitaoce, javnost uopšte. Ali su ipak počeli preuzimati moje tekstove. Uvjeren sam da se ne slažu sa najvećim dijelom mojih stavova, ili barem ne sa svima, a ipak mnogo tekstova objave i plasiraju ravnopravno svojim vodećim kolumnistima. Nikoga od Portalovaca nisam znao i još se nismo upoznali. Imam dogovor sa Zirdumom da se nađemo, on Nino i drugi, ili u Banjaluci ili u Zagrebu. Nadam se tome poslije izbora. Bliskost stavova je, najmanje u ta dva područja, očita. Ona nije iskonstrusiana niti glumljena. Ja sam svoj blog orijentisao prema unutrašnjoj javnosti Republike Srpske. Dakle, nisam imao namjeru da to “pokriva” područje BiH pa ni da se lansira prema Hrvatima. Ali, Poskok je uočio kompatibilnost i podudarnost. Mislim da je to čist potez, bez politikantstva i trulih namjera. A protiv unitarizma mora biti svaki politički zdrav čovjek u BiH. Nisam samo uvjeren nego je to tako – unitarizam ne odgovara ni bošnjačkom narodu. Radi protiv njih. Za Treći entitet, takođe, mora biti svako onaj kome je stalo do BiH. To je jedina njena šansa da BiH opstane. Inače će njen opstanak zavisiti od volje Republike Srpske. A znamo kako stoji stvar sa oduševljenjem Republike Srpske prema BiH. Poskok je postigao standard koji mi u Republici Srpskoj, u portalskom medijstvu, nemamo. SNSD će poslije izbora otvoriti svoj portal, pod svojim imenom, portal za informacije i mišljenja, i stranačke stavove. Neke standarde Poskoka ćemo svakako iskoristiti.

Posavski obzor: Je li vam poznata antirajkovasicstranka.blogger.ba?

Vasić: Kada sam pokrenuo blog, onda je neko ambiciozno načinio tu stranicu. Nisam pratio, osim što znam da je na njoj neko sranje Ibre Halilovića koji je nekad na toj TV SA bio dopisnik iz Mrkonjić Grada i Jajca. Onda on postao balija a ja postao ćetnik.

Posavski obzor: Ako nemate ništa protiv, sljedeća pitanja bi započeli Vašom knjigom „Prsti ludih očiju“, čija radnja je smještena u ratnoj Posavini. Knjiga govori o unutarnjem biću koje se, u neprirodnom stanju kakav je rat, cijepa na više svjetova i stanja svijesti. Pišući kritiku Nikola Vukolić, direktor Zadužbine Petar Kočić, ipak, je knjizi umetnuo političku i pravnu dimenziju „identificirajući“ – rekao bih - Žiku Živca dežurnog krivca: „U ovom ratu u kojem su prethodna krvoprolića bila, kako neko reče, "običan Diznilend", svak je ratovao sa svakim, savezi su pucali i driješile se u "ljubavi“ vezane zastave, ubijalo se na svim stranama, ali je, u opštem haosu, samo jedno bilo sigurno - za sve su krivi Srbi.“ Kad bi došli pred Boga, a on Vam zatražio da u par rečenica kažete tko je 90-ih započeo rat i tko snosi najveću krivicu za njega, znajući kako će Vas Svemogući prokužiti, ako bi mu slučajno pokušali zaobići istinu, što bi Vi Bogu odgovorili?

Vasić: Rat su započeli oni drugi, to je barem jasno. To znači svi mi. Niko nije amnestiran. Samo u Sarajevu postoji jedan krivac i jedna žrtva. I ja sam započeo rat, iako nisam glasao za nacionalističke budale. Ali to nema veze. Jedan neglas hiljadu, deset hiljada ne znači ništa. Veoma je teško uprijeti prstom i reći ko je započeo rat. Pričao mi je Vilijam Montgomeri, kada sam ga pitao zašto je Amerika bila protiv otcjepljenja i razbijanja SFRJ, da njima nije bio interes čak ni raspad SSSR-a. Pa kako onda, velim? Pa, sile raspada su bile jače, rekao je. To opet nije odgovor na vaše pitanje. Krojači, veliki krojači rade svoj posao na duži rok. A mi, Srbi, Hrvati, muslimani, Šiptari... samo se uključimo više nego što je potrebno i eto rata. Pogledajte analogiju: Gavrilo Princip, Srpski svat, Sijekovac, Plitvice... Nekako poznato.

Posavski obzor: Već u sljedećoj rečenici čitateljima se nudi proročanstvo i o budućoj srpskoj krivnji: „Oni su to bili uvijek dosada a tako će biti i i budućnosti jer scenario funkcioniše i nije potrebno ništa dopisi­vati niti mijenjati.Treba samo sačekati povoljan trenutak i započe­ti igru ispočetka. Treba umnožiti broj žrtava na strani onih koji su klali, treba od ubica načiniti nevine žrtve i mučenike, a one s druge strane sahraniti u najdublje rane šutnje i zaborava jer je za njih "pravda spora i... nedostižna". Je li se proročanstvo ostvarilo i jesu li Srbi još uvijek za sve krivi, ili su danas za ponešto krivi -jer su stvarno krivi?

Vasić: Srpske stvarne krivice ima. Nisam od onih koji će da se busa u prsa: Moj narod, moj sveti narod. Srbi su krivi što su učestvovali u zajedničkom južnoslovenskom projektu. Umjesto da su gledali svoja posla. Krivi su što rado ide Srbin u vojnike. Što su ponekad voljeli pravdu i mislili da se ona istjeruje ratom. Ali krivi su i drugi. Teško je izvagati koliko u srpskoj krivici ima poluproizvoda drugih nacija. Koliko je Jasenovac uticao. Ili koliko su na na Oluju uticala stradanja Hrvata od komunista, srpskih prije svega. To je đavolski posao. Ako ćemo da budemo ljudi nećemo nikad naći vagu za to. Ako ćemo nastavljati spiralu zločina, onda svako zna krivca. Govorim o ovom ratu: nikada Srbi, ovdje i u Hrvatskoj, nisu pljačkali i činili zločine nad civilima. U ovom ratu to se dogodilo i to je „zasluga“ vođstva, Miloševića i Karadžića. I zato ih je trebalo objesiti i za muda i za vrat. Hag je za njih luksuz. To je kad istorijski idioti vode politiku i kreiraju geostrategiju. Ako su htjeli zločin prema Hrvatima, mnogo veći im je zločin bio ostati u Hrvatskoj, mirno, prihvatiti šahovnicu, putovnicu i domovnicu.

Posavski obzor: Nakon konstatacije: „Sve što živi i diše, da bi potrajalo, mora da vodi ne­prekidnu borbu za opstanak. Sinonim borbe nije bitka. Ona bude i prođe. Sinonim za borbu jeste – rat. Rat je stanje otvorenog ili prikrivenog sukoba, veće ili manje snage, razornosti, trajanja. Ali, ne ratuju samo narodi. Ratuje i čovjek sa - čovjekom. Rat postoji i u pojedincu“, nameće se pitanje; jeste li Vi ratnik? Ratujete li sada protiv nekog naroda, protiv nekih ljudi, ili kao pojedinac u sebi imate rat sa sobom i tko ima šansu preživjeti?

Vasić: Ne ratujem protiv nekog naroda. Ratujem protiv budala, opsjenara, loših trendova, zlonamjernih kretenoida, suludih sitnica koje, sve zajedno i sa nešto aditiva uvijek mogu da pokrenu novi rat. Ili novi sunovrat. Jesam ratnik riječi. Ništa nije tako sveto da ga se ne bi moglo riječju udariti u glavu. Sa sobom ne ratujem. Načisto sam sa sobom. Da nisam ne bih pisao, ne bih govorio, ne bih imao oštar i izdiferenciran stav. A preživjeće budale i oni koje sam nabrojao. Riječi i stavovi ne mijenjaju svijet i nikad ne pobjeđuju. Uopšte, da li sam ratnik. Nisam. Ni u ratu nisam bio. Samo sam nastojao da me budale ne ubiju na lak način.

Posavski obzor: U knjizi su opisi ratnih stradanja, mučenja i ubijanja surovo stvarna tako da savjest normalnog čovjeka naprosto vrišti od bola. Neki su napisali da su ti opisi: „Izvodi iz s uživanjem napisanih djela i nedjela“. Je li danas stvarnost manje strašna, a savjest na visini zadatka ljudskosti ili je na ovim područjima nastupio tek ratni predah jer, kako nam Vaša knjiga na samom kraju za rat kaže: „Kad se istroše vojske, onda stane pa čeka da se nakoti.“?

Vasić: Na bunjištima zla je kao i na stvarnim bunjištima. Smrdi, podzemna vrelna tinja, dimi se, na kraju se razgori, pa udari kiša, velike vode, sve se zagasi, malo zasmrdi ponekad pa čeka da se opet posve usmrdi, zagrije i zapali. Na takvom bunjištu mi živimo. Ovdje svrdlo zla stalno radi. Jedno zlo kupuje tri druga u budućnosti. O tome je pisao Andrićev prijatelj Maks u poznatom pismu kada je odlazio, beježeći od zle Bosne, da pogine u Španskom ratu. Pisao je o tome i Andrić. Jedini izlaz, ako on uopšte postoji, jeste: podjela. Podijeliti sve što se može podijeliti pa onda polako i pribrano ići u budućnost. Negdje i nekad se dodirivati a nikada ne miješati.

Posavski obzor: Pisali ste za razne novinske kuće. Jesu li Vas zbog Vašeg pisanja ti nesrpski mediji (a poglavito sarajevski) i prije rata kao i sada nazivali četnikom i fašistom ili ste ovo „unapređenje“ dobili tek u, i nakon zadnjeg rata?

Vasić: Čin četnika i fašiste sam dobio nakon posljednjeg rata. Dok sam pisao ranije, nisam imao te prinadležnosti. Jesam jednom imao malih problema što sam u televizijskom izvještaju upotrebljavao neke hrvatske riječi. Onda su pitali da li sam Hrvat. Nije. Pa onda ništa. Bilo bi možda problema da sam bio Hrvat. Sa tim činovima je uvijek bunilo. To ne treba uzimati ozbiljno. To nije upereno prema meni, pojedincu. Kad u Sarajevu kažu da sam fašist to je zato što nemogu da podnesu Srbe. Kad se kaže ustaša, ne govori se nikome ništa pojedinačno, govori se Hrvatima, svi su ustaše. To je ono zašto mislim da traži podjelu, razdvajanje. Nema smisla da žrtve žive sa svojim fašistima koji nikad nemaju pravo da budu žrtve.

Posavski obzor: Od svih političara koji danas ovako ili onako djeluju u beha politici i vlasti, gospodin M. Dodik je jedan od rijetkih koji nema ratnu prošlost pa ipak mu baš ti političari - sa sumnjivom ratnom prošlošću – u životopis lijepe četništvo. Što Vi kažete na to?!

Vasić: Pa to je ta pojava koju sad pomenuh. To je stara balkanska urođena genetska modifikacija, svojstvena svima – ako smo zajedno, izmiješani, neko mora biti nagužen, potlačen, podjarmljen. Svi drugi. Cijeli kolektivitet. Da bi to bilo efikasno, moram vas sve jednako obilježiti. Prvog i najznačajnijeg obilježiš odmah pa onda sve ostale. Taj teror se prenosi na sve ideologije, stranke, opcije, programe. Sarajevski SDP, na primjer, misli da srpski socijaldemokrati moraju da se odreknu nacije. A oni, pri tom, razvijaju islam, bošnjaštvo. Jednostavno, kad se odrekneš nacije, onda se tobom lako vlada. Dodik je za takve četnik. Oni to pričaju po svijetu. To je komnistički totalitarizam, kominternovski staljinizam. Svi smo komunisti/bosanci, niko nije Srbin ni Hrvat. Ali to je samo prva faza. Poslije smo svi bosanci a vi ste podjarmljeni, sirotinja raja. To je pozadina etiketitranja četništvom.

Posavski obzor: Neke izjave premijera Vlade R. Srpske godpodina M. Dodika, takve su naravi da čovjek naprosto pomisli kako iz Dodika progovara Rajko Vasić. Ujedno, poruke imaju takvu snagu i direktnost da je teško ne pomisliti kako iza njega i RS (Republike Srpske) ne stoje i neki inostrani faktori ili zemlje. Ima li toga i o kojim zemljama i političarima je riječ?

Vasić: Meni je teško da budem advokat Mile Dodika. Mada mnogi novinari i sarajevski političari, a vjerovatno, i strani analitičari, misle i govore kako sam ja ideolog SNSD-a i prvo ja pričam a onda Mile to radi, ja najavljujem a on razrađuje. Smiješno. Ne može se biti ideolog Miloradu Dodiku. Objašnjenje je u tome da smo mi realna grupa političara, sazreli kroz sva zla i loše namjere koje su nas sačekivale. Ima tu i ljudi koji nisu javno eksponirani a u timu su. U prvom mandatu, kad sam kod Dodika bio ministar, imali smo iskrene namjere da BiH profunkcioniše, iako smo u programu kod osnivanja Stranke nezavisnih socijaldemokrata, 1996. zapisali da je naše viđenje: BiH sa dva entiteta i tri ustavna naroda, da se otvorimo prema Evropi, auto-tablice, pasoši, granična policija...mnoge smo teške stvari prihvatali. Ali smo brzo uvidjeli da tu nema iskrenosti. Sve je bila samo bezočna unitarizacija. Ja sam i tada uočio problem i 99. u banjalučkom nedjeljniku napisao tekst u kome sam se zalagao za treći entitet. To tada niko nije smio da prozbori. 2005. sam napisao knjigu „BiH ne postoji“. Tada se konačno uobličila politika prevashodnog očuvanja Republike Srpske kao preduslova opstanka srpskog naroda u BiH.

Niko ne stoji iza Dodika i nas. Ali, mi smo u pravu. I to nas čuva. Mi ne tražmo rušenje BiH ni poništavanje Dejtona. To nas čuva. Mi smo male ribe da bi neko stajao iza nas. Ne kažem da nismo vješti pa nekad plivamo pored peraja velikih riba a nekad otplivamo malo dalje, da ne remetimo interese. Za razliku od Esdeesa, SDA i HDZ, u onim prvim godinama, u ratu i poslije rata, mi nismo nacionalne budale. Mi ne jedemo bijeli luk i slaninu i ne trljamo se time po čupavim prsima, srbujući ko halucinantne izlude. Mi znamo da vrijeme radi za autonomije. Ako iko stoji iza nas to je onda vrijeme. To je strpljenje. To je pozivanje na prava.

Posavski obzor: Navijate li Vi za nogometnu reprezentaciju BiH ili, po ugledu na gospodina Dodika, to činite samo kad BiH igra protiv Turske?

Vasić: Dodik je dobričina. Nikad ne navijam za reprezentaciju BiH. Meni BiH ne znači ništa. Ne postoji. To je naseobina. Pa ne postoji ni reprezentacija BiH. Ali pustite mene. Kakva reprezentacija kada će od trojice jedan da se oduševljava Modrićevim igrama u Totenhemu, drugi Stankovićevim u Interu a treći da ide u Zenicu da gleda „svoje“. Reprezentacije BiH je nepotrebna, nepraktična stvar, umjesto igrališta fudbala ona može samo da postane igralište mržnje, latentne, tinjajuće, one sa bunjišta.

Posavski obzor: Je li u zadnjem ratu na BiH izvršena agresija ili je to bio građanski rat?

Vasić: Ma, kakva agresija. Prije svega, dogodile su se tri jednostrane secesije. Dijelovi više nacija i zajedničke institucije, JNA prije svega, ostale su na tim područjima. Ništa se nije moglo dogoditi za tri minuta, pa ni povlačenje te krnje JNA. Onda sarajevske osmanlije pokolj u Dobrovoljačkoj nazivaju brobom protiv agresora. Agresora koji se, ko usran, povlačio. Kao i u Tuzli. Ti ratovi su bili i građanski, i otcjepljivački, i međunacionalni, i međuvjerski, i osvetnički, i nasljedni. Jer, ovdje ratovi nasljeđuju jedni druge. Rat ima neka prećutna nasljedna prava. A BiH. BiH nikada nije bila ništa da bi se na nju izvršila agesija. Agresija je samo poetski izraz za prava na samostalnu sarajevsku državu u kojoj su svi unitarizovani, homogenizovani i ukolijenčeni. Namajanje kao Hrvati u Federaciji a, po mogućstvu i gore.

Posavski obzor: Smatrate li da je u prošlom ratu postojala Armija BiH (ABiH) kao jedna vojska sva tri naroda ili su u sukob bile involvirane tri nacinalne vojske srpskog, bošnjačkog i hrvatskog naroda?

Vasić: Armija BiH je postojala koliko i BiH. Fildžan. Sukob je bio između tri nacionalne vojske. Bez obzira što su Hrvati glumili da su u toj A BiH. Nama su mnogo puta javili gdje će nas i kada muslimani napasti. Ja sam se vozio u džipovima HVO u Doboju, usred rata.

Posavski obzor: Je li današnja A BiH jedinstvena i protiv koga bi ona ratovala ako bi došlo do ponovnog sukoba između tri naroda?

Vasić: Današnja Vojska Naseobine, smiješna je trosatnijska, domobransko-honorarna regimenta. Vojska čiji pripadnici sa najlonskim kesama punim luka i paradajza čekaju autobus i nose kišobran, nije ni vojska za borbu protiv baba. To je prožderivač koji troši pare. Ona ne bi ni protiv koga ratovala. Ona bi se razbježala ko rakova djeca.

Posavski obzor: Je li policija R. Srpske nešto kao srpska vojska za nedaj Bože pa zbog toga Banja Luka ne želi pod kišobran savezne i centralistički ustrojene policije?

Vasić: Nije to nikakva vojska, rezervna armija. Mi ne želimo ni pod sarajevski kišbran udruženja pčelara. Mi mislimo da ne treba niko da ide ni pod koji kišobran. Policija Srpske je nešto s čim je Srpska ušla u BiH. Republika Srpska je u BiH unijela svoju teritoriju, ustav, organe vlasti, institucije, vojsku, policiju, sudstvo. Unijela je to i hrvatsko-muslimanska federacija. Zašto se odricati toga. Greška je bila reforma vojske i sjedinjenje ta tri smiješna puka. SNSD je predlagao potpunu demilitarizaciju. I sada smo za to.

Posavski obzor: Što mislite o Haaškom sudu na kojem se sudi hrvatskom i srpskom političko-vojnom vrhovništvu, između ostalog i po zapovijednoj odgovornosti, ali ne i bošnjačkom vrhovništvu?

Vasić: Haški sud je sud koji je proteza rata i ratnog imidža koji je stvoren po sistemu presveta i prečista žrtva i prljavi Srbi. Srbi su, dabome, doprinijeli u izvođenju radova na terenu i stvaranju takve slike. Haški tribunal ima zadatak ne da presudi pravdu i kazni zločince, sve, nego da opravda secesije, forsiranje jedne nacije u BiH, etničko čišćenje Srba. Da zaštiti muslimane. Sud i Tužilaštvo BiH, koji su neustavni, nelegalni, nametnuti, nema ih u Dejtonu i nisu prihvaćeni od legitimnih organa tri naroda i dva entiteta, osudio je Srbe na 880 godina, Hrvate na 166 godina a Bošnjake na 97 godina. Osudio je 105 Srba, 26 Bošnjaka i 24 Hrvata. Ko misli da je to odnos zločina i krivaca? Tako, i još gore sudi Hag. Hag pravi predstavu, i Hrvatska ranije, sa Gotovinom. A mnogo većih zločinaca je bilo. Ako je Gotovina uopšte zločinac jer tek tužilaštvo to treba da dokaže a sud opravosnaži. A onaj Glavaš pravi šprdnju i sa Hrvatskom i sa žrtvama i sa pravom. Dok Dudaković prkosi i bogu i narodu. Kakvo ono bunjište, takav i Hag.

Posavski obzor: Radi li Sud BiH za ratne zločine korektno ili ne, i je li moguće pomirenje među narodima bez kažnjavanja ratnih zločinaca na sve tri strane?

Vasić: Pomirenje nije moguće, sa punim ili praznim zatvorima, to su lirske iluzije. Poetske utopije. A već sam nehotice rekao o Sudu i Tužilaštvu BiH. To nije sud i tužilaštvo BiH to su sarajevski sud i tužilaštvo.

Posavski obzor: Međunarodni sud pravde u Haagu donio je presudu kojom je VRS (Vojska Republike Srpske) osuđena za genocid u Srebrenici. Po Vama, je li se u Srebrenici dogodio genocid ili „samo“ masovni ratni zločin i kako i zbog čega je uopće moglo doći do srebreničke tragedije?

Vasić: Pripadnici vojske Republike Srpske a ne cijela VRS.

Nikakav genocid se nije dogodio. Zločin jeste. Nešto teži nego drugi zločini. Mada se zločini ne mogu mjeriti kilogramima. Ljudski život je vredniji od svega. Samo jedan ljudski život.

Neorganizovanost vlasti, netalentovanost za organizaciju vlasti, opšta anarhija, projektovana podvala, manipulacije leševima tipa Avdo Palić, jaransko ukopavanje preko veze, neadekvatan forenzički tretman, srpsko (Čavić) priznanje i prihvatanje proizvoljnog broja od 8.300 i više žrtava zločiništa u Srebrenici... dovelo je do toga da se broj žrtava Srebrenice nikada neće moći pouzdano utvrditi.

To je, od početka, i bio cilj. Kogod kaže da je manje biće neprijatelj muslimana, Bošnjaka, Bosne i Žrtve. Meholjić je svjedočio o tome da je Alija u Holidej Inu govorio da treba da se pokolje 5000 muslimana u Srebrenici pa da Amerikanci intervenišu. Ja to ne bih odbacio. Mislim da se radi o jednoj dobroj režiji u koju je naivni Mladić upao a kasnije je cijeli zločin još i dorežiran.

Ipak, neke činjenice mogu da se pogledaju detaljnije.

Stanovništvo Enklave Srebrenica u julu 1995. brojalo je oko 40.000 duša od čega su 80% bile izbjeglice. O tome govori debrifing Holandskog bataljona a izvještaj je pripremio O. Van der Vind, brigadni general: „Na početku jula, stanovništvo enklave brojalo je približno 40.000 lica“. Posmatračka misija UN u Srebrenici u zvaničnim izvještajima centralama u Zagrebu i Sarajevu, 26. jula 95. (major P.H.D. Rajt) procjenjuje brojnost vojnih snaga u enklavi na 4.000, na osnovu opšteprihvaćenog postotka da je vojnosposobnih u ukupnoj populaciji 10%. U depeši Jasušija Akašija, specijalnog izaslanika UN za BiH, 15. jula, kaže se da je osnovna cifra stanovništva ustanovljena 93. – 42.500 - i da ostaje nepromijenjena. Pošto je od tada moglo biti samo odliva stanovništva a ne novog priliva, realnije je da se broj kretao bliže 40.000 nego 42.500. Haški tribunal je u presudi Krstiću konstatovao takođe broj od 40.000 mada uz konstatciju da su „Snage bosanskih Srba“ odredile tih 40.000 za uništenje a oni su predstavljali bosanske muslimane uopšte. Jasna je ovdje namjera da se falsifikuje potka genocida. Ne postoji ni dokument ni bilo kakvo svjedočenje o tome da je neko planirao da pobije tih 40.000 ljudi. I nije jasno čemu konstatacija da su oni predstavljali bosanske muslimane uopšte. Osim ako neko namjerno na sudu nije stvarao osnovu za falsifikovanu srpsku namjeru istrebljenja muslimana uopšte i svih. Potom su uslijedili događaji u Srebrenici. Ratko Mladić je tamo pravio pozorište sa čokoladama i djecom, što jeste imbecilno ali odaje jednu važnu činjenicu – niko ne bi tamo došao sa čokoladama i paradirao pred kamerama (uklonio bi ih, vojna tajna, zona borbenih dejstava...) da je imao plan i namjeru da sistematski zarobljava i strijelja zarobljenike i civile.

Stanovništvo je transportovano autobusima prema Tuzli. Neki su krenuli neorganizovano po šumama, kroz terene koje ne poznaju i koje su bile zona opkoljavanja enklave a to znači, mnogo minskih polja, mnogo rovova sa posadama koje nisu u svakom trenutku pod komandom (sistem veza zasnovan na RUP-ovkama i akumulatorima).

Izvještaj komande sjevero-istočnog sektora snaga UN, vazdušna baza Tuzla, upućen 4. Avgusta 95. sa oznakom: Predmet: Situacija sa raseljenim licima u Srebrenici. Posljednje informacije. Ukupan broj u sjeveroistočnom sektoru 35.632. Smješteni u privatnom smještaju 17.383. Smješteni u kolektivnim centrima 9.749. Kamp vazdušne baze Tuzla: 6.500. 29. jula je WHO registrovao 34.341 izbjeglo lice u Tuzli. Razlika je, okvirno, 4.500 lica.

Ričard Batler, vještak Tužilaštva Haškog tribunala je u sudnici rekao da je razumno pretpostaviti da je između 1.000 i 2.000 ljudi stradalo u borbama tokom povlačenja kolone. Označio je vrijeme od 12. do 18. jula. Ken Biser, oficir Unprofora, 17. jula izvještava da je do 3.000 stradalo od mina i u sukobima sa VRS. „Nepoznat broj je zarobljen. Neki su izvršili samoubistvo.“ 19 mjesta je evidentirano kao područja sukoba muslimanskih snaga u kolonama i VRS što je moglo proizvesti na svakom mjestu po pedeset pogunlih prosječno, što je minimalan gubitak kada se ulazi u zasjedu na nepoznatom terenu a protivnik zna da kolona nailazi. To je mogućnost žrtava od oko 1.000.

Izjave muslimana govore o većim brojkama. Ševal Ademović govori da je u Kamenici vidio 200 do 250 mrtvih, Sado Ramić kaže 1.000. Abdulah Salkić je dao izjavu da se radi o nekoliko stotina mrtvih. Mevlid Alić kaže da je mnogo mrtvih duž puta za Baljkovicu. Nazif Osmanović kaže za Buljin: 100 poginulih i mnogo ranjenih. Očito je da se radi o borbama. Nije moguće organizovano zarobiti bez žrtava, razoružati i strijeljati ljude u 19 mjesta. Smail Hodžić kaže da je veliki broj ljudi iz kolone u Pobrđu, izvršio samoubistvo. Radilo se o civilima ali nije jasno čime su se ubijali. Ili su to bili naoružani civili što se sistematski prešućuje nego se iz sintagme koristi samo jedna riječ. Nedžad Avdić je izjavio da je veliki broj ljudi koji su bili sa njim u predjelu Kamenice izvršilo samoubistvo. Ramiz Husić je izjavio da je vidio 12 osoba koje su izvršile samoubistvo. Bajro Sandžić je 13. jula izjavio da je vidio nekoliko mladih ljudi koji su se ubili ručnim bombama. To je normalan postupak. Nakon višegodišnjih zločina po okolnih selima, koje je činio Naser Orić i njegove horde, obični ljudi, seljani, znali su šta ih čeka. Znali su da vrijeme vraća krv onome ko ju je ranije prolio. Njihova nevinost nije mogla biti prepreka. I zato su se ubijali. I borci su, to je bio nepisani običaj kod svih vojski, na posebnom mjestu u uniformi imali jedan metak koji se ne troši u borbama, za slučaj neposredne opasnosti zarobljavanja. Naravno, bilo je i strijeljanja zarobljenika i civila. To se mora pretpostaviti. Sporno je samo koliki je broj u pitanju i da li su validna svjedočenja Erdemovića, naprimjer, koji je u nagodbi sa sudom. Ili je čak imao određenu ulogu u projektu da se od svega načini slika o genocidu.

Da se odmah razumijemo, Mladića treba suditi vojni sud Vojske Republike Srpske, mada to više ne postoji, jer je bio na tom dijelu ratišta i kao komandant vojske morao je poduzeti sve da se ne dogodi ni jedno ubistvo pa čak ni progon kolone kroz šume. To više nije bila borba za liniju fronta ili za nove teritorije. To je bio progon sa velikim izgledima za egzekuciju. Ali nema načina da se ustanovi brojka od 8.300 pobijenih u genocidu. Srpska odgovornost je za čiste zločine, bez obzira koliko ih je. Bošnjačka odgovotrnost je da objavi sve relevantne dokumente o događajima na cijelom prostoru od Srebrenice do Tuzle i u samoj Tuzli. Ako se to izbjegava, onda je u pitanju zločin genocidom. S predumišljajem. To je stvarna pozadina insistiranja na genocidu.

Posavski obzor: Ima li snažan politički angažman Turske u BiH prijateljske namjere prema sva tri naroda?

Vasić: Turska ne može biti prijateljska ovdje. Čak ni muslimanima. Ali to je njihov problem. Srbima i Hrvatima ne može sigurno. Turska ima teritorijalne interese. Ona hoće da loži vatru u mojoj kući, da otvara i zatvara prozore, da ovdje instalira svoju ekonomiju... Nova jednopolarna slika svijeta, svijet ucrvan finansijskom krizom i slomom velesile za širenje demokratije, bolje rečeno, krahom bipolarnog svijeta, i Turska je dobila raspuline i pukotine, džepove, areale, koje je zanimljivo popuniti. A narasla je po snazi i vojsci izvan svojih granica. I proradio je istari imperijalni otomanski gen. Ti areali su oslobođeni na teritoriji bivšeg SSSR-a, na potezu Irak – Iran, na Balkanu, ovom našem. Turska ima namjeru da pomogne islamizaciju BiH, da je pospješi. Da je unitarizuje. Da stvori islamsku republiku u srcu Evrope, pod Bečom. To su dvadesetprvovjekovni turski čadori pod bečom. Kao nekad. Evropa, stara, neokupana, ofucana, troma, spava, ne češe se. To joj se može osvetiti. Hrišćanstvu prije svega. Stoga Turska ne može biti prijateljska ovdje, u BiH. Ni u Srbiji. Ni Hrvatskoj, iako se to čini daleko. Gdjegod ima muslimana na ovim prostorima, oni će se dolaskom Turske radikalizovati. Miniprimjer je Sandžak i onaj tamo Zukorlić sa partizanskom autonomijom Sandžaka iz 43. godine. Radikalizovanje muslimana dovodi do sukoba sa hrišćanima. A na čijoj će strani u tom zatezanju i sukobljavanju biti Turska? Znači, Turska će ovdje da proizvodi sukobe a onda da pomaže „ugroženima“. Turska je prethodnica američkih interesa, mada je to prikriveno, jer se SAD ne žele ovdje očito konfrontirati sa Rusijom. Dovoljno im je Kosovo i jedno vrijeme će se ušutiti. Ali Turska to koristi i protiv hrišćanstva za koje se Amerika baš i ne češe nešto naročito. Turski ambasador u BiH je, nekidan, na nekoj sarajevskoj televiziji izjavio: „Zato će Evropskoj uniji trebati vremena da razmisli o sebi, o tome kako da prilagodi svoj sistem turskom članstvu u EU. Kada dođe taj dan EU će biti sretna da prihvati Tursku. U protivnom, EU bi morala živjeti sa strahom od potencijala ostavljanja Turske izvan unije.“ Pogledajte tu otomansku, imperijalnu, kolonijalnu oholost. Turska, dakle igra na sigurno. Ako EU nema namjeru da je uključi, ona će stvarati kontrateg na cijelom ovom prostoru oko sebe. Ako je primi, onda je Turska u prednosti jer će iznutra razarati EU. Ne samo u svom interesu, jer jaka EU ne odgovara Americi, prije svega.

Posavski obzor: Kako komentirate to što bošnjačka elita gradskim ulicama i javnim ustanovma daje imena po „velikanima“ otomanskog okupatora?

Vasić: Kompleks manje vrijednosti. Srbi i Hrvati imaju istoriju, nije baš sjajna, ali je njihova. A muslimani nemaju. Imaju tuđu. Stoga im treba i Srebrenica i Agresor i da su žrtva, da imaju svoje Matije Gupce i svoje Kosovske bitke, svoje Jasenovce. To je potpuni istorijski autizam, veličati mračnu istočnjačku imperiju koja je ovdje sabljarila vijekovima.

Posavski obzor: Kakav je Vaš odnos prema Srbiji kao i njenoj zvaničnoj politici?

Vasić: Srbija je, srećom, druga država. Naš odnos prem Srbiji je dejtonski. Treba iskoristiti sve mogućnosti Dejtona. Razvijati ekonomske veze. Mnoge nacionalne niti su zajedničke, porodične. Ali radi se ipak o dva različita geografikuma, dva seta različitih uslova u kojima živi jedan i drugi srpski narod. Mi, ovdje, moramo imati svoj vlastiti nacionalni, realni, projektovani, smisleni, politički i dugoročni interes. Nama ništa ne znači prelamati interes kroz beogradsku prizmu. To je propast. Mi se ovdje moramo držati svetog trojstva: Moja noga, moja zemlja, moj jezik – sve na jednom mjestu i istovremeno.

Srbija radi u svom interesu. Ne kažem, još ima tragova upotrebe ili želje za upotrebom ovdašnjih Srba. Ali, vremena su se promijenila. Srbija više ne može da trguje nama, kao nekada kninskim, krajiškim, slavonskim, kosovskim Srbima. Srbija treba da rješava svoje probleme i dok ih rješava na principijelan način, čuva i BiH. Kao na primjeru Kosova. Kad se Srbija odrekne Kosova, BiH je u velikoj opasnosti. Ne mislim na otcjepljenje Republike Srpske i pripajanaje Srbiji. Mislim na raspad i osamostaljenje Republike Srpske. Mislim da Beograd polako shvata da je bolje imati dvije srpske države nego jednu.

Loše je što se Srbija hvata u kolo sa Turskom i loše je što se to kolo jednom vilo do Stambola, drugiput do Saraja. Turska će naguziti Srbiju. A EU će to mirno gledati jer nema interesa da integriše ni jednu ni drugu zemlju. To Turska zna i zato nastoji da bude glavna mečka među mečićima ovih brdusina.

Posavski obzor: Jesu li za Vas Slobodan Milošević, Radovan Karadžić i Ratko Mladić ratni zločinci ili heroji srpskog naroda?

Vasić: Heroji nikako nisu. Zločine treba da dokaže i presudi sud. Oni su marginalci, kao i Tuđman, Alija, Kljujić, Boban, Mesić, Račan, Krajišnik i na stotine drugih nesretnika... koji se nisu snašli u vrtlogu vremena. I nikada se ne bi snašli. Oni nemaju taj kapacitet. Umjetnost Velikih Krojača i jeste u tome da angažuju takve autiste i marginalce. Oni su krivci, ali krivci prije svega srpskom narodu. Pisao sam o tome opširne tekstove.

Posavski obzor: Nakon izlaska iz zatvora, rukovodstvo R. Srpske dočekalo je raširenih ruku Biljanu Plavšić koju je Haag pravomoćno osudio za ratni zločin. Je li to politički mudar i moralno opravdan čin?

Vasić: Biljana Plavšić je bila u zatvoru, i osuđena, u Hagu, jer nije bilo predviđeno da Karadžić ikada tamo stigne. Nemam dokaze za to ali mnoge indicije to daju naslutiti. Njena krivica je u nekim izjavama i nastupima. Inače, nju na Palama ni u Beogradu, niko nizašta nije pitao niti ju je zarezivao. Sve što je u zatvoru napisala u dvije knjige, koje sam priredio za štampu, tačno je. Sramota je Evrope da je tu ženu držala u zatvoru a da oni koji su ubijali djecu, starce i babe, nikad nisu ni od poštara pitani nizašta.

I politički i moralno to je ispravno, to što smo je dočekali. Ona je dobrovoljno otišla u Hag. Rekli smo tada da je to ispravno. Sud treba da presudi. Odležala je kaznu. Šta je trebalo, da je šutnemo nogom? Ona je jedna od predsjednika, predsjednica Republike Srpske.

Posavski obzor: Bošnjački politički, intelektualni, vjerski i vojni vrh, preminulom ratnom zločincu generalu Armije BiH Rasimu Deliću upriličio je sahranu uz najviše vojne i državne počasti kao i govor na sahrani u kojem je poglavar IZ (Islamske zajednice) reis Cerić govorio o njemu kao domoljubu i primjeru ljubavi prem čovjeku. Što vi mislite o tome?

Vasić: Mislim da je to njihova stvar. Nemam ništa zajedničko ni sa jednim od tih faktora. I ne želim da im popujem koga da sahranjuju a koga samo da zatrpaju u lišće u kanalu. Neka slave i sahranjuju koga hoće. Svako. To govori o njima a ne o nama. Ali ne želim ni da neko drugima ili meni propisuje vertikale morala i probira dobre Srbe i zločince. Svaki narod mora da valorizuje svoje junake i antijunake i da taj teret nosi sa sobom. Ne zanima me Delić i slični. Što se mene tiče, neka Dudaković trista godina hoda slobodan. To je teret njegovom narodu, ne meni. I taj teret će ih stići kad-tad.

Posavski obzor: Postoji li u BiH stvarna opasnost od islamskog terorizma, hoće li on biti još prisutniji ili ne, i kako Vi vidite odnos bošnjačke elite prema tom problemu?

Vasić: Opasnost je tako blizu da smo mi neprirodno smireni. Svi u BiH. Ništa lakše nego ovdje razviti teroror, sistematski. Eksploziva ima ili lako može da dođe. Regrutovanih ima na hiljade. Znanja ima iz rata ali i ne mora, može se lako do njega doći. Podjela ima po svim osnovama. Pojas terora je već opasan. Biće sreća ako se ne aktvira.

Posavski obzor: Poglavar IZ (Islamske Zajednice) je reis Cerić. Je li Cerić samo vjerski poglavar ili utjelovljuje u sebi i vjersku i političku moć?

Vasić: Reis Cerić je kombinovana vjerska i politička bomba. On je zakonita posljedica ratnog i poratnog toka muslimanske mikro-istorije na ovom prostoru. Loša minijaturna, koncentrisana, kopija je, npr. Zukorlić.

Oni autisti, primitivci, marginalci, o kojima sam govorio, omogućili su pojavu Cerića. To je posljedični odnos. Islamska zajednica ovdje ima poglavara, jednog vođu i on ima preduslove, u lošem političkom i intekektualnom okruženju, ako ima dovoljno agresije, narcisoidnosti, volje za moć i podmuklosti, da se uspne i da nadiđe sve i da im bude i stožina i bič, i okupljač i gonič, i svjetionik i duhovnik. Doklegod se sarajevska politička sećija bude bavila nepostojećom BiH, ne gledajući realan muslimanski interes, kao što mi gledamo realan srpski interes u BiH, dotle će Cerić rasti i jačati i postajati Sameini, sarajevski Homeini.

Posavski obzor: Je li Sarajevo za Vas glavni grad i je li Sarajevo i danas multietničko?

Vasić: Sarajevo nije ništa. Čak ni ona poštapalica: regionalno, privredno, kulturno i turističko središte. Od grada kreativne Televizije Sarajevo, svjetske kompanije Energoinvesta, Olimpijade, bravuroznog Želje, Sarajevo se pretvorilo u svratište karavana, ovaj put ljudskih, iz Sandžaka, iz arapskih zemalja, u grad feredža, etničkog steriliteta, azijatskog mrtvila, zapjenušenih kljova novinara i sokačke političke vizije. U Sarajevu je jezgro raspada i samouništenja BiH ali i uništenja tolerancije, evropeizma, kulture savremenog svijeta.

Posavski obzor: Nedavno ste u među Bošnjacima izazvali buru negodovanja jer ste prethodno izjavili da je BiH „u zemljopisnom smislu samo na međunarodnoj karti odrednica, a unutar sebe ona je naseobina i to nije država.“ a zatim ste dodali „U BiH će se završiti raspad Jugoslavije“ i to „makar se svi mi izljubili.“ Je li u pitanju tek Vaša provokacija ili izjava predstavlja Vaš stvarni stav o „spontanom“ raspadu BiH iznutra ili pak jednostranim odcjepljenjem R. Srpske?

Vasić: Republika Srpska nije klasična srpska budala. Nećemo se baviti balvan revolucijama, amaterskim stvaranjem države i avanturizmom tipa SAO, srpska autonomna oblast. Za sve dođe vrijeme. Dođe vrijeme, sve se preokrene, kao u pjesmi Čija frula ovim šorom svira. U ovoj fazi je dovoljno da smo zaustavili dalje skrnavljenje dejtonske pozicije Republike Srpske. I počeli smo je jačati, ekonomski, politički, institucionalno. U sljedećoj fazi možemo ponuditi konfederalni koncept koji bi podrazumijevao i teritorijalno rješenje hrvatskog pitanja. To je, za sada i prema ponašanju Sarajeva, nerealno. Ali ako ostane tako, to će onda biti korak ka raspadu. Ali i ako ne bude, treba svima da bude jasno da povratka nema. Političke ljubavi nikada više u BiH neće biti. Maksimum koji se može postići je tolerantna hladnoća. Realnija je latetntna mržnja. Nema snage i unutrašnje eneriji koja bi proces preokrenula u zbližavanje, ne samo međunacionalno nego ni političko. Uvjeren sam da će doći vrijeme kada će svi shvatiti da BiH više nema ni jedan razlog postojanja. Tada će se ponudiiti razgovori o mirnom razlazu. Uvjeren sam da to neće biti Banjaluka. Dakle, otcjepljenje je opcija na kojoj ne insistiramo.U BiH je ugrađen gen raspada onog trenutka kada je Njemačka priznala Hrvatsku. Pojednostavljeno objašnjenje je: tamo su ostali Srbi, ovdje su ostali Hrvati. Ne znam koja priluda je mislila da to može funkcionisati. Osim ako istrijebiš Srbe tamo a Hrvate ovdje. Malo je nedostajalo da se to i ostvari. A čak i da se na tom planu raspada ništa ne pomakne, onog trenutka kada Hrvatska uđe u EU, BiH je u velikoj nuždi. Sigurno će Hrvatska tada, ili kao država ili preko političkih aktera, postaviti pitanje BiH: Šta je sa Hrvatima. Blokiraće njen put kao EU. Zahtijevaće jednakopravnost. To će postati prvoklasno unutrašnje političko pitanje Hrvatske. Sada Hrvtska šuti jer ne želi da kvari put EU, kad je već došla pred vrata. Šta će tada Sarajevo reći? Nije dovoljno upotrebljavati dvije, tri hrvatske riječi, općina i slično, pa da se stvari glade unedogled.

Posavski obzor: Ali, istog dana ste izjavili da R. Srpska ( SNSD) „gleda BiH kao što je to Dayton napisao, a to je zajednica dva entiteta i tri naroda i od toga se ne odustaje.“ Kako mislite ostvariti namjere o odcijepljenju ako i sami kažete da poštujete Daytonski sporazum koji nije predvidio odlazak R. Srpske, a i Banja Luka daje podršku stvaranju trećeg (hrvatskog) entiteta?! Nisu li Vaši tako oprečni stavovi o Daytonu ipak u koliziji?

Vasić: Rekao sam već, ne mislimo ostvarivati namjere o otcjepljenju po svaku cijenu. Naša opcija je samostalnost. U okviru BiH, dakle u okviru Dejtona. Ili izvan BiH, ako nikako ne može drukčije. Vrijeme radi za autonomije, rekao sam i to. I drugi rade za našu samostalnost. Dakle, nema kolizije. Ne dirajte Republiku Srpsku i mirna Bosna. Treći entitet takođe nije kolizija. Muslimansko-hrvatska federacija, koja je ušla u BiH, ne može takva i izaći iz BiH jer Hrvati i muslimani nemaju jednake poglede na ravnopravnost. Može izaći samo podijeljena ali to onda znači da nema BiH. Sarajevu je bolje da tu Federaciju razdvoji na muslimansku i hrvatsku. To znači da se kantoni sa hrvatskom većinom ujedine, na dejtonskim granicama. Može tu da bude i Orašje. Teritorijalni diskontinuitet nije prepreka federalizaciji. Dakle, nema kolizije. Dejtonski sporazum je širok okvir za Hrvate. Sarajevo je uzak okvir za Hrvate i za Srbe. Dejtonski sporazum nije predvidio odlazak Republike Srpske ali nije predvidio ni njeno ukidanje. Čak ni ukidanje njene vojske. Nemojte nasijedati na sarajevski prevod političkih stavova SNSD-a. Sarajevska igra asocijacija je stvorila situaciju da, čim se kaže Republika Srpska, asocijacija je otcjepljenje, priključenje Beogradu itd. Doći će vrijeme kada će sintagma Ukidanje Republike Srpska asocirati kraj BiH. Dakle, nismo u koliziji. Samo smatramo da ako nema Dejtona, nema ni BiH. I kažemo da ako imate tri ustavna naroda,morate imati i tri teritorijalno-politička okvira za njih. Nema tronošca na dvije noge.

Posavski obzor: Ima li odcjepljenje Kosova od Srbije neku poveznicu s R. Srpskom?

Vasić: Matematički nema. To nije x u jednačini raspada BiH. Kosovo je stvar druge države. Kosovo je vojna baza, teritorijalni punkt, produkt paktovskog teritorijalizma. Kosovu su snage za urgentno vazdušno širenje demokratije donijele ustav, institucije, poredak, legitimitet. Republika Srpska je sve to, i mnogo više, unijela u BiH. Mi smo za Kosovo i sada država. Dakle, nemamo nikakvu poveznicu. Ali inspirativno, Kosovo ima mnogo veze. Kosovo nam govori da za samostalnost i nezavisnost ne treba ni referendum. Treba samo jedan jak prijatelj. Kosovo nam govori da Republika Srpska može donijeti identičnu deklaraciju o nezavisnosti. Koja nije u suprotnosti sa međunarodnim pravom. To je već presuđeno. Kosovo govori Sarajevu da treba dobro da pazi na Republiku Srpsku. Ako hoće da očuva BiH. Mislim da to Sarajevo ne shvata. I ono radi za nas.

Posavski obzor: U slučaju odlaska iz BiH, ne bi li R. Srpska na svojoj obući odnijela i onu zemlju koja joj ne pripada što potvrđuje i zadnji popis stanovništva iz 1991. i što kažete na Siljadžić/Cerićevu poruku: „možete ići, ali ne možete ništa ponijeti“?

Vasić: To su dva odvojena segmenta. U BiH je najviše srpske zemlje. U Hrvatskoj ima mnogo srpske zemlje. Pa šta? Rat uvijek čisti ljude a ostavlja zemlju. Nakon rata nema povratka. To su bajke. Onaj ko je idiotima dao pravo da projektuju, započnu i vode rat, odrekao se svog prava na zemlju. To može da bude okrutno. Ali tako su Srbi izgubili zemlju u Hrvatskoj. Bez obzira što je ona još uvijek jedan kroz jedan. Tako su i oni koji su vezivali zastave pred izbore u BiH, one prve višestranačke a u stvari višenacionalističke, tim činom izgubili pravo na zemlju. Republika Srpska nije kriva što je ostala bez življa koje je ranije obitavalo na toj zemlji. Krivac je rat. A Republika Srpska nije počela niti je krivac za ratove na područlju SFRJ. Ako ćemo se vraćati na popis stanovnika iz 91. onda se možemo vraćati unedogled. Onda nemate mjerila gdje da se zaustavite i koji popis da poštujete. Što se tiče Silajdžić-Cerićeve izgnaničke tehnolgije za gradnju islamske republike, tu se nema šta reći osim da se radi o najogoljenijoj prijetnji Srbima i Hrvatima. Ja to tumačim ovako: Ako ne budete dobri jednog dana ćete morati ići, ili ćemo vas istjerati. A koga ne stignemo istjerati, njega ćemo ubiti. Bitno je da ništa ne ponese. Ja na to mogu da kažem da je BiH hrišćanska zemlja. Ali zbog toga neću da kažem da mogu da idu i da sa sobom nose i vjeru. Neka žive tu, ali neka ne gledaju tuđa posla.

Posavski obzor: Mnogi ističu da je zbog prethodno izvršenog etničkog čišćenja R. Srpska ipak nastala na zločinu i zato R. Srpsku često nazivaju „Republika Šumska“. Ovako sročena kvalifikacija često se kao kolektivna krivica potura cjelokupnom srpskom narodu, a ne samo određenim srpskim političko-vojnim strukturama. Imate li neki plan kako se riješiti te ipak prisutne i zastrašujuće hipoteke?

Vasić: To je produkt one latentne mržnje ili, čak, Silajdžić-Cerićeve ekshumacije. Ako je tako nastala Republika Spska, tako je nastala i Federacija. Tako je nastala i Hrvatska. Tako je nastalo i Kosovo. Ta zločinačka kvalifikacija Republike Srpske samo je znak kolektivne mržnje prema srpskom kolektivitetu.

Te hipoteke se teško riješiti. Osobito što su neki srpski idioti, pominjao sam ih, doprinijeli toj slici a nisu umjeli da takvu realnost onih drugih iznesu na marketinško i propagandno vidjelo.

Lijek protiv toga je moje političko geslo: Podijeliti. Kada se odvojimo, dovoljno, sa ustavnim pravom na otcjepljenje, npr, zovi me kako hoćeš.

Posavski obzor: Je li bošnjačka vojska počinila etničko čišćenje nad Hrvatima i Srbima i gdje?

Vasić: Nisam baš prebirao po tim činjenicama. Nema to više svrhe. Stvar je završena. Rekao sam da rat presijeca sve, ne samo vezu sa svojom zemljom, ognjištem, njivom. Mada sam pregledao neke stvari, popise nestalih srpskih mjesta, Praljkove dokumente zločina... i ne čini samo vojska etničko čišćenje. Etničko čišćenje je i kada stvorim situaciju da vi sami sjednete u svoja kola i odete a da vas niko nije ni pogledao poprijeko. Kako da nije izvršila. Sanski Most. Tamo više nema Srba i Hrvata, ono što ih je ostalo, idu zajedno u jednu crkvu. Toliko ih je. Gdje su Hrvati u Bugojnu. Gdje su Srbi i Hrvati u mnogim predjelima oko Sarajeva? Odnijele ih rode?

Posavski obzor: Ima li u BiH neki hrvatski grad ili područje u kojem, otvoreno ili prikriveno, hrvatska vlast i politika sprečavaju povratak Srba ili Bošnjaka?

Vasić: Za taj primjer ne znam. Nije politički i javno detektovan.

Posavski obzor: Ima li razlike između velikosrpskog unitarizam u bivšoj YU krajem 80-ih, kada je srpska politika „mlatarala“ Jasenovcom, i danšnjeg bošnjačkog unitrizma u BiH dok neukusno „mlataraju“ Srebrenicom?

Vasić: Nema. To je ista tehnologija. Sarajevo se ponaša po obrascu Šešelj-Miloševićevog Beograda onomad. Sve je to ista alatka s pomoću koje se vrši nacionalna homogenizacija.

Posavski obzor: Zašto pojedine EU države (inkl. SAD), i pored očitih problema u npr. dvonacionalnoj i dvoentiteski podijeljenoj Belgiji, podržavaju unitaristički projekt Sarajeva?

Vasić: Unitaristički koncept omogućuje laku upravljivost zemljom. U slučaju BiH, zemljicom. Jer, ovo i kad je potpuno unitarizovano, sranje je od zemlje. Velikim Krojačima treba lako upravljiva zemlja. Nisu bitni Srbi, Hrvati i muslimani. Mada ima istine u priči da se ovdje malo titraju jajca muslimanima zato što ih se na drugom kraju uništava. Velika je razlika između Belgije i BiH. Belgija može da bude i raspadnuta, ali ona je u srcu Evrope i EU i njom se lako upravlja, onoliko koliko treba, iako je podijeljena i kao država neefikasna. Zato Veliki Krojači govore o jednoj adresi, jednom predsjedniku, funkcionalnoj državi.

Posavski obzor: Kakav je Vaš stav prema OHR-u i Visokom predstavniku?

Vasić: Islamizovana međunarodna uprava. Taj institut se pretvorio u kancerogeno tkivo BiH. To je generator krize i hrana unitarnom krvotoku. Taj institut je uzrok odumiranja onog Sarajeva o kojem sam govorio. Sarajevo se uzda u OHR i Visokog predstavnika i sve više propada i odvaja se od BiH. Danas mogu reći da je OHR i Visoki predstavnika smao jedna alatka ukidanja Republike Srpske. Uvijek bio i ostao. A o neljudskom, nedemokratskom i nepravnom ponašanju i djelovanju, ne vrijedi trošiti riječi.

Posavski obzor: Znajući da ne mogu ukinuti R. Srpsku, je li dvodjelna podjela BiH - na koju se Sarajevo KAO ljuti - u stvari primarni sarajevski cilj, dok je njihova građnska država i ekskluzivno pravo Bošnjaka na cijelu BiH tek predstava kojom žele zamrznuti dvodjelnu podjelu?

Vasić: Ne. Sarajevo se nikada neće odreći „prava“ na cijelu BiH. Ne samo „prava“ nego i zahtjeva. Cerić je o tome govorio. To „pravo“ sada hrani i Turska. U ovoj konstelaciji Bošnjaci ne vladaju ničim i zato su nezadovoljni. Govorim o bošnjačkim političkim strankama a ne o narodu. I oni upiru oči u vrijeme. Iscuriće Hrvati što ih više budemo depresirali. A Srbe ćemo nadmnožiti.

Posavski obzor: Jesu li beha Hrvati i Srbi jedinstveni u protivljenju bošnjačkoj težnji da urede BiH kao građansku (unitarinu i centralističku) državu, ili tom pitanju prilaze s različitih stajališta?

Vasić: Nisu jedinstveni. I ne treba da budu jedinstveni. Prošlo je vrijeme bilo kakvog bratstva i jedinstva. Ali tome prilaze iz poklopljivih interesa. Interesa opstanka. Hrvati žele da fizički opstanu a Srbi žele da očuvaju Republiku kao garanciju fizičkog opstanka. Hrvate i Srbe veže univezalno pravo na slobodu i samoodređenje. Ne smiju, pri tome napraviti neku romantičnu grešku, ili grešku vezivanja zastava. Trebaju hladno koristiti svoje interese ukoliko ih povezuju. Ako BiH i ostane u nekim svojim granicama Srbi i Hrvati mogu razviti neku vrstu strateškog partnerstva na ekonomskim i hrišćanskim osnovama kako bi dodatno osigurali opstanak i jednih i drugih na ovom prostoru. Veoma je teško računati sa pripajanjem Hrvatskoj, kao i Srba Srbiji, jer se to ne može fizički omogućiti svim hrvatskim područjima. A i, kada Hrvatska uđe u EU, teško će se tamo moći manevrisati sa granicama. Taj potencijalni odnos Hrvata i Srba bi mogao biti napredniji i ljudima praktičniji od bilo kakavih odnosa Hrvatske i Srbije koji će uvijek biti opterećeni, što ratom, što nadmetanjem za prednost. Jer, Srbija je najveća zamlja na ovom području ali Hrvatska će, kao članica EU, biti ravnopravan konkurent u mnogim područjima. Srbi i Hrvati ovdje nemaju ta opterećenja već imaju potrebe koje se mogu uočiti istim parametrima. Stoga je sporazum Dodik – Čović mnogo važniji od dnevnog rakursa iz kojeg ga gledaju sitni prisarajevski izmećari.

Posavski obzor: Neki negoduju zbog sporazuma kojeg su za nadolazeće predsjedničke izbore potpisali predsjednik HDZ BiH gospodin Čović i predsjednik SNSD, gospodin Dodik. Što Vi mislite o tom sporazumu i navedenom negodovanju?

Vasić: Negoduju sarajevski izmećari, slugani, oni koji su prodali svoje hrvatstvo za pola guza fotelje. I pola političke stranke koju, kobiva, vode. Ne znam u čemu je problem. Ako je SNSD rekao da će sa svojim biračkim tijelom u Federaciji, koje je kompaktno, na području Drvara, Glamoča i Grahova, ali i na još nekoliko manjih lokacija, podržati Hadezeovu kandidatkinju, nije nikom otkinuo glavu. To je još uvijek mnogo demokratskije, mnogo otvorenije, mnogo evropejskije nego Hrvatima naturiti kandidata i izabrati ga. Mi samo kažemo da podržavamo kandidata kojeg je kandidovala najveća hrvatska stranka u BiH. Nismo je mi kandidovali.Taj sporazum, dogovor, bolje rečeno, samo je dokaz podudarnosti nekih interesa. Nemam šta da krijem. Želimo da ojačamo Hrvate. Da pripomognemo. To je dobro i za BiH. Ako to neko ne vidi, ja ne mogu crtati.

Posavski obzor: Cutillerov plan (BiH ustrojena od tri entiteta, po jedan za svaki od tri naroda) bio je uvjet međunarodnog priznanja BiH, a sad je „zaboravljen“ i postao je, isto kao i Washingotnski sporazum (neka vrsta konfederacije izmedju Hrvatske i FBiH), mrtvo slovo na papiru zbog kojeg su se Hrvati odrekli svojeg entiteta Herceg-Bosna. Jesu li beha Hrvati ovakvim nametnutim „raspletom“ izigrani?

Vasić: Hrvati u BiH su višestruko izigrani. Načinili su grešku sa tim zastavama i borbom za BiH jer im je sugerisano da će BiH biti pridružena Hrvatskoj a Srbi očišćeni pa će, tako, biti u Hrvatskoj. Srbi su se te sudbine spasili u zadnji čas. Mada im je Srbija do Vrsara bila zanimljiva. Karlovac, Karlobag. Hrvati u BiH su previše dopustili Zagrebu, kao i kninski Srbi Beogradu i pogriješili su što nisu odmah išli na formiranje hrvatske države na tlu BiH, bez veze sa Hrvatskom. Neću da me se shvati rasistički, ali pogriješili su i što se nisu držali hrišćanstva. Hrvati u BiH su primjer kako matica može da te odnese iako si čitavo vrijeme bio, naizgled, aktivan i inicijativan akter. Zato se mi i držimo Republike Srpske. Ne zato što nekoga mrzimo ili ne želimo sa nekim da živimo.

Posavski obzor: Većinski Bošnjaci u FBiH preglasavaju Hrvate i Srbe, a Srbi u R. Srpskoj preglasavaju Hrvate i Bošnjake. Jedino Hrvati nisu u stanju nikoga preglasavati niti sebe zaštiti. Jesu li Hrvati jednako (ne)ravnopravni i u FBiH i u R. Srpskoj?

Vasić: Nije to isti položaj Hrvata. U Federaciji su Hrvati narod sa pola prava na sve. A nemaju ih, otimaju im i ona što su ih imali. U Republici Srpskoj su Hrvati manjina. Ovo nije srpsko-hrvatska federacija. Nametnuta konstitutivnost na cijeloj teritoriji, pa i na teritoriji Republike Srpske, fiktivna je i ne može, ni u najboljem ostvarenju, donijeti jednakopravnost Hrvata i Bošnjaka. A ni Srba. Ako nema Srba tamo ili Hrvata ovdje, fizički ih nema, o kakvoj jednakopravnosti se može govoriti. Mi činimo što možemo. U SNSD-u potpredsjendica stranke je Hrvatica. Ne ulizujem se nikome, ali mi se ponosimo time, prvo zato što je žena a drugo zato što je Hrvatica. Hrvat je potpredsjendik Vlade. Ne zbog konstitutivnosti ili zato što je u nekoj hrvatskoj stranci, nego zato što je nestranačka ličnost. I Hrvat.

U Banjaluci se obnavlja katolička crkva, samo dva kilometra od mjesta gdje su ustaše, i jedan katolički svećenik, 1943. godine, u toku jednog, jednog, jutra, za Božić, bez ispaljenog metka, krampovima, sjekirama i kamama, pobili 2300 Srba. Dabome, tu crkvu nije trebalo ni rušiti, to govorim samo zato da bih rekao da takvo što nije zamislivo na nekim drugim mjestima u BiH.

Posavski obzor: Znate li vi koja je to država u svijetu koja se naziva demokratskom, a u njoj jedan konstutivni narod ne može imati ni svoj vlastiti TV kanal?

Vasić: Nema takve države. Ili to nije država. Ali, BiH će to doći glave. Takav odnos nije imala ni otomanska imperija prema Hrvatima. Možete zamisliti šta bi bilo kada bi ukinuli Republiku Srpsku. Kakvo bi roblje bila srpska i hrvatska raja.

Posavski obzor: Hrvati i Srbi u BiH imaju otvorenim jedan veliki teritorijalno-politički problem, a to je Posavina. Na temelju popisa stanovništva 1991. godine i postotka zastupljenosti sva tri naroda, u Posavini su Hrvati prije rata bili većina. Uvidom u katastar Hrvati su i dalje apsolutno većinski vlasnici zemlje u Posavini, a ona je ipak ostala u sastavu R. Srpske?

Vasić: Posavina će i ostati u sastavu Srpske. To je gotova stvar. Čak i kad bi se SFRJ vratila i obnovila. Postoje razne teorije o Posavini. Ključ njenog izumiranja je Sijekovac. Nema prostora da to sada elaboriram. Podsjećam samo da taj zločin prema civilnoj nejači, nisu izvršili dobri ljudi Posavine. To je instrumenatlizovano. To je bio znak Srbima a pretvorio se u usud Hrvatima, Posavljanima. Posavina je u ratu dirigovano napuštena, kuće i stanovi su ostavljeni otključani. Srećom, nije bilo velikih žrtava. Mislim da je velika šteta što je Posavina prazna. Šteta za Hrvate Posavne i šteta za Republiku Srpsku. Radi se o velikom zemljišnom bogatstvu i o vrijednim ljudima. Želim da ukažem na primjer Drvara, Glamoča i Grahova, koji su većinski srpski, doduše više nego što je Posavina hrvatska, u koje su se Srbi vratili. A Posavljani se nisu vratili. Da jesu, mogli su vladati svojim lokalnim zajednicama kao i Srbi tamo svojim. Ne želim da krivim narod. Ako su imali bolji izbor, to poštujem. Možda Srbi nisu imali bolji izbor pa su se morali vratiti u Drvar.

Posavski obzor: Uz sav respekt prema svim nevino stradalim žrtvama, ako je Sijekovac razlog za kolektivnu kaznu prema Hrvatima i to oduzimanjem Posavine, što onda reći za Istočnu Bosnu gdje su zločini - koje su počinili pripadnici Vojske Republike Srpske – nekoliko tisuća puta brojniji, a Srebrenica i Istočna Bosna ipak su pripali Srbima?

Vasić: Nisam mislio da je Posavina kazna ili osveta za Sijekovac. Mislio sam da je Sijekovac imao ulogu da zavadi i zakrvi Hrvate i Srbe u Posavini. To je bilo projektovano. U tome se i uspjelo. Hrvati su bili naročito okrutni u Derventi, držali ljude u logorima. Poslije su Srbi dočekali svojih pet minuta, protjerali ljude i rušili crkve. Kao i u drugim ratovima, zločini, većinsko stanovništvo ili zemljišni posjedi ne određuju raspored poslijeratnih teritorija.

A istočna Bosna je drugačije grotlo zločina. Tamo se u svakom ratu naizmjenično kolje dok Drina hvata krv. To nisu ista područja. Drinski put je put trgovaca, metala, duvana, zlata, mješavina raznih nacija i rasa. Potomci tih prošlih vijekova, garnirani sa otomanskim milozvučjem sabalja i nabijanja na kolac, daju posve drugu zločinačku notu od one u Posavini.

Posavski obzor: Gospodin Dodik je jednom izjavio da bi mogući pregovori o Posavini bili stvar dogovora Srba i Hrvata i da tu Sarajevo nema što tražiti. Je li to naznaka da je R. Srpska ipak spremna na pregovore, i što bi hrvatska strana morala učiniti zauzvrat? Razmjena teritorija, npr. Srbima područje oko Grahova i Drvara, a Hrvatima područje Posavine jer tom prijedlogu se ne bi protivili ni Hrvati iz Hercegovine ni Srbi?!

Vasić: To ne znači da je moguća razmjena teritorija. Čak ni kada bi srpska i hrvatska teritorija u BiH bile nezavisne države. Nije moguće ostvariti preovlađajući teritorijalni kontinuitet. Sve što bi unutar BiH bilo razbijanje dejtonskih unutrašnjih granica otvorilo bi kutiju zla i krvi. Zbog te kutije je i bilo toliko rata i zločina. I to se onda ne bi završilo na zahtjevima samo za „mojim“ teritorijama. Dabome da Sarajevo nema tu šta da traži. Njega nikada Posavina i mnoge posavine u BiH nisu ni zanimale. Posavina može da bude srpsko – hrvatska povezica samo ako se Hrvati vrate u Posavinu. Ali to je ekonomski nemoguće a kako vrijeme prolazi, ni biološki. I to bi hrvatska strana mogla učiniti. Da se ljudi vrate i žive u Republici Srpskoj. Tada bi Republika Srpska bila još utemeljenija i jača a to bi jačalo i Hrvate u njoj i osiguravalo njihov opstanak. Republika Srpska ne traži ništa od Hrvata, ne zato što neda Posavinu, nego što mislimo da to nije tehnologija odnosa između civilizovanih nacija u trećem milenijumu.

Posavski obzor: Zemljovid R. Srpske je u obliku dva plućna krila. Nije li opasno ostati bez zraka, odnosno dušnika kojeg predstavlja tzv. koridor, ili Vi Distrikt Brčko smatrate već riješenim problemom u srpsku korist?

Vasić: Nije Brčko riješeno u srpsku korist. Ali jeste to zajednička teritorija. Tamo se ljudi moraju opredijeliti za jedno ili drugo državljanstvo. Nisu oni tamo neka država koja prekida teritoriju Republike Srpske. Osim toga, kada ode supervizija i OHR, Brčko neće imati privilegovan položaj kao do sada. To je vještački činjen raj na zemlji kako bi se pokazalo da ljudi u BiH još uvijek žive u pjesmi Sve behara i sve cvjeta. Kada se, dakle, Distrikt prizemlji, ostaće to jedna obična bosanskohercegovačka opština. Ali, ne treba na Republiku Srpsku, Federaciju ili grupu hrvatskih županija koje bi mogle prerasti u Treći entitet, gledati kao na klasičnu kompaktnu državnu teritoriju. To je zastarjelo i prevaziđeno viđenje država. Moderna evropska država u ovom milenijuma će biti ili država autonomnih regija ili sama regija.Republika Srpska izgleda kao i Hrvatska, kojoj ništa ne fali, samo nešto manja i u ogledalu. A Brčko će uvijek biti naslonjenije na Republiku Srpsku nego na bošnjački dio Federacije.

Posavski obzor: Može li srpskoj politici odgovarati i koridor koji bi prolazio ispod Srebrenika spajajući sjeveroistok R. Srpske sa Dobojom i Banja Lukom jer takvim rješenjem Posavina bi pripala Hrvatima što bi hrvatsko-srpske odnose približilo blaženoj definicji: „hrvatsko-srpski odnosi u BiH nemaju otvorenih pitanja“?

Vasić: Ma ne. To je varka. S kim bi Posavina bila povezana?

Nemoguće je da bude dio Hrvatske. To bi podrazumijevalo podjelu BiH. A ne samo raspad. Posavina bi tada u okviru BiH samo bila jedna odumiruća regija. A i Srbima je dosta koridora. Postoje srpsko – hrvatska pitanja koja se nikada neće riješiti. Ali to samo znači da treba ići dalje i gledati interese. Jasenovac. Kninska krajina. Pa i Posavina. To neka ostane istoriji. Ne želim nikoga da vrijeđam, ali Posavina je danas više pitanje nostalgije nego političkog realiteta.

Posavski obzor: Zašto bi Posavina bila odumiruća teritorija - ako bi iz srpskih prešla u hrvatske ruke - kad je naslonjena na razvijenu hrvatsku privredu, i što bi morala biti s nekim i s nečim fizički povezana kad ste i sami rekli da federalizaciji, odnosno trećem entitetu, nije prepreka diskontinuitet teritorija ?

Vasić: Diskontinuitet teritorija ali samo na osnovu Djetonskog sporazuma, na osnovu dejtonskih unutrašnjih granica koje mi smatramo kineskim zidom. Odumiruća zbog toga što se ni tada Hrvati ne bi vratili u Posavinu. Velika je varka da se Hrvati ne vraćaju u Posavinu zbog Republike Srpske i Srba. Ne vraćaju se jer su prežalili tu svoju teritoriju, jer shvataju da su bez svoje krivice dovedeni u poziciju da budu poraženi, da budu gubitnici. Čak i kada bi se vratili, kakvo bi okruženje imali i kako bi je revitalizovali. Vlasnički odnosi ekonomske strukture su promijenjeni a ne bi više bilo sistemske podrške razvoju lokalne zajednice kakva postoji sada u Republici Srpskoj. Uzdanje u Hrvatsku, bez uvrede, provjeren je antirecept. Dakle, za Posavinu, nakon priznavanja Republike Srpske, nije presudan teritorijalizam, presudni su Hrvati i njihov povrtak.

Posavski obzor: Zbog povijesnih razloga i troetničkog sastava stanovništva u BiH, je li za sve prihvatljiv kompromis, tzv. lagana unija triju odvojenih entiteta po Vanceovu i Owenovu prijedlogu ili kao drugo rješenje kantonizacija po uzoru na Švicarsku?

Vasić: Kantonizacija ne, jer to razbija naciju. Lagana unija tri nacionalne republike da. Mi smo predlagali formiranje Trećeg entiteta i konfederaciju sa demilitarizacijom.

Posavski obzor: I sami ste rekli da zadnju riječ ima Veliki Krojač. To je očito i na Kosovu. Ako bi u BiH došlo do Ustavnog rješenja s tri nacionalne Republike ili čak razlaza, nije li onda moguće da Veliki Krojač pri tom zadnjem činu krojenja ipak svojim škarama vrati Hrvatima Posavinu (ili njen dio), i kako bi na to reagirala R. Srpska? Kao Srbija s kosovskim odcjepljenjem, ili?

Vasić: Prije svega, Veliki Krojač se ne bavi malim šnitovima. Njegove nakane na ovom području su ostvarene. Sa otpacima, gospodo, vidite sami. Neće to, ako dođe do trostrane podjele, biti odluka Velikih Krojača, ali će biti njihov mig. Kao što je za sve, na prostoru bivše SFRJ, bio mig. Nemoguće je da se u toj trojnoj podjeli upotrebljavaju škare. Takvo očekivanje ima Sarajevo, pa već petnaest godina propada, zajedno sa BiH. Realnije je pucanje unutrašnjih dejtonskih šavova. Takvo nešto, na bilo kom mjestu, izazvalo bi veliku Balkansku krizu između Srbije i Hrvatske. U nekoj drugoj varijanti bi bile uključene i islamske zemlje. Ljudi najbolje znaju. Nisu se vratili. Da postoji šansa za tako nešto, o čemu Vi pričate, i da ima energije da se Posavina kosovizuje, ljudi bi se vratili. Oni, kolektivno podsvjesno, znaju da im je bolje u Hrvatskoj nego u vjetrovitoj BiH, sa Srbima protiv kojih su ratovali i sa Bošnjacima koji su okrenuli ćurak. Ali, svejedno, Vaše očekivanje je neralno. To bi otvorilo million pitanja na području BiH ali i u Srbiji, na Kosovu, u Hrvatskoj. Vidite kako Sandžaklije iskaču sa tezom: Ako ide Republika Srpska, idemo i mi. Čak i kad ne bi bilo ratova na tim pukotinama, cijeli prostor bi se vratio u srednjovjekovne utvrde i svako bi se odvajao i barikadirao do besvijesti. Moram biti opet otvoren. Posavina je hrvatska greška. I greška Hrvatske. Nelogično je da je ispravljaju Veliki Krojači i Republika Srpska. Kao što smatram, a to sam iznosio nebrojeno puta, da Srbi nisu trebali ići iz Hrvatske, da su trebali ostati građani Hrvatske, tako smatram da su se Hrvati trebali vratiti u Posavinu i biti građani Republike Srpske. To je jedini način opstanka Hrvata Posavine. A čak i da neko iskroji Posavinu na silu iz Republike Srpske, pravog povratka ne bi bilo.

Republika Srpska se zalaže za demilitarizaciju BiH. To znači da ne želimo imati nikakve primisli o rješavanju nečega silom. SNSD nije prije nekoliko godina htio prihvatiti inicijativu da se traži izdvajanje Dravara, Glamoča i Grahova iz Livanjske županije. Tako ne možemo prihvatiti ni iskrajanje Posavine. Povratak Hrvata bi prihvatili. Pozivamo ih. Voljeli bi da imamo sredstva za taj povratak, finansijska. Kada bi se mene pitalo, i kad bih mogao, prekinuo bih besplodne rasprave o promjeni ustava, posvetio bih se ekonomskim pitanjima. I razgovarao sa udrugama Posavljaka. Možda bi se pronašao zajednički jezik da se ovdašnjim olakšicama i tamošnjim porodičnim kapitalom krene u novi život. Hrvati Posavine su iznimno vrijedni ljudi, bili su bogati, mnogi od njih, na teškoj zemlji i poljoprivrednom radu. To je pitencijal koji bi koristio Republici Srpskoj.Bojim se da je sve drugo samo zamazivanje očiju Posavljacima. Sve do sarajevskih ustavnih promjena koje te ljude definitivno sahranjuju i brišu iz BiH.

Posavski obzor: Ima li u R. Srpskoj stvarne želje i realnih uvjeta za povratak Hrvata u R. Srpsku?

Vasić: Nema želje ali nema ni zapreke. Lično, bio bih presretan kada bi se vratili svi koji su prije živjeli ovdje, i došli i oni koji nikad nisu, jer bi to značilo da ekonomija cvjeta. Ali.

Posavski obzor: Kako bi opisali političko djelovanje prema BiH od strane bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, i u konačnici je li neki od tri naroda u BiH profitirao od njegove politike, ili su svi gubitnici pa i sam gospodin Mesić?

Vasić: Ha. Mesić! Mislim da je najviše naštetio Hrvatskoj. A u BiH nikome nije koristio. Kako se kaže: niškoristi. To je bila jedna improvizatorska utvara. Narcisoidna spodoba. Njegov karakter je u onoj izjavi: „Ja sam svoj zadatak izvršio, Jugoslavije više nema“. Mada je njegova lakoća komunikacije ispočetka obećavala. Nakon tolikog bezrazložnog insistiranja na unitarizmu, ukidanju Republike Srpske, slanju tenkova na nju, srbomrštvu, za njim se sada moraju ispravljati stvari. Dio toga je Josipović već učinio. Ali to znači da mora da troši mandat i energiju na tuđe poslove, tuđe greške. Da sam bio predsjednik Hrvatske, ja bih „sjedio“ u Republici Srpskoj dvaput godišnje, pripomogao povratku Hrvata i stvarao saveznika za rješenje hrvatskog pitanja u BiH, bez miješanja Hrvatske. Ali možda je Mesić baš pomogao Hrvatima u BiH. Možda im je otvorio oči da treba da svoja politička i nacionalna pitanja uzmu u svoje ruke.

Posavski obzor: Hrvatski predsjednik Ivo Josipović je prije par dana izjavio: „Premijer Republike Srpske Milorad Dodik, ispunio sve što je obećao tijekom naseg nedavnog susreta.“ U odnosu na politku bivšeg predsjednika Hrvatske gospodina Mesića, je li politika Ive Josipovića konstruktivna i znači li to poboljšanje odnosa između Hrvatske i R. Srpske ali i općenito izmedju Hrvata i Srba jer predsjednik Josipović i Boris Tadić, predsjednik Srbije, i ne kriju da su „u ljubavi“ ?

Vasić: Za Republiku Srpsku, dugoročno i strateški, važnji su dobri odnosi sa Zagrebom nego sa Beogradom. Dolazak Josipovića u Republiku Srpsku je epohalno važan. Važniji nego hrabrost koja mu je trebala za to. Za Beograd se podrazumijeva ali ako nas Zagreb uvažava, to je znak da će nas sutra uvažavati i EU, kroz svoju članicu Hrvatsku. Ako Slovenci grade autoput u Republici Srpskoj to je još jedna članica EU koja uvažava Srpsku. A to što je uradio Josipović, Mesić je mogao uraditi prije deset godina. Eto kako budale jedu svoju naciju. Uništavaju vrijeme svojoj naciji.

Josipovićev postupak, treba sačekati da se to evidentira kao politika, svakako doprinosi odnosima Hrvata i Srba uopšte. Radujem se izgradnji mosta na Savi koji će autoput Banjaluka – Gradiška izvesti na autoput Zagreb – Beograd. Kao i realnosti planova autoputa Banjaluka – Kupres. To je takođe područje za Josipovića i Republiku Srpsku.

Posavski obzor: Na početku smo se dotakli knjige „Prsti ludih očiju“ čija radnja je smještena negdje u Posavini, pa bi s njom ovaj interview i završili. U Vašoj knjizi, srpski vojnik kojeg zovete „Novi“ zaljubljuje se u muslimanku „Belkisu“, ali njihova ljubav na kraju završava tragično. On je poginuo, a ona je svoj daljnji život osjećala kao mučenje jer je pateći za njim u svojim mislima, uvijek iznova, još jednom sve preživljavala. Ima li u ovoj „Prokletoj avliji“ mjesta i šanse za kompromis, pomirenje i suživot, ili za sva tri naroda slijedi sudbina „Belkise“ i „Novog“, u kojoj je put popločan najboljim namjerama, ipak, završio u paklu. Je li unakaženost mržnjom, nepovjerenje, inat i egoizam vladanja jednih nad drugima, ipak, nešto s čim se, na ovim prostorima, čovjek naprosto rodi i od čega ni naša djeca neće biti izuzeta?

Vasić: Tačno je tako. To iza ili. Nisam bioenegetičar niti neki nadrimudrov ali mi se ponekad čini da ovdje, negdje u zemljinoj kori ima nekih silnica i magnetizama koji, gore na zemlji, uslovljavaju da se ljudi ovako ponašaju. A kad bi ih u istom rasporedu i omjeru, premjestio na neko drugo područje kugle, bili bi ko bubice u raju. Ljubav muslimanke koja se zove Belkisa i Novog koji je Srbin, nije obrazac međunacionalnih odnosa. Oni u tom romanu nisu Srbin i muslimanka. Oni su dva ljudska bića od kojih je jedno čisto i otvoreno a drugo krvavo ali dovoljno ljudski sačuvano da nejač ne pretvori u žrtvu za iživljavanje. To što se dogodilo, i što će se dogoditi Novom i Belkisi, neće se dogoditi Srbima i muslimanima.

Uzgred, u toj trilogiji, jer pišem još dva romana, nastavke, vidjeće se da Novi nije poginuo u minskom polju nego je spašavao Hrvata koji je išao da, nakon primirja, uspostavi švercrsku liniju sa Srbima. I tamo ga je brat tog nesretnika koji je naletio na minu, odveo na istarski otok i dao mu vinograd da se brine o njemu. Nakon mnogo godina, sreo je Belkisu, tada samo turistkinju iz Švedske. Tada su ljubav upotpunili i fizičkim odnosom. Ali to je samo njihovo odnos, odnos na nekom drugom kraju svijeta. To nije ni pomirenje, ni suživot. To je samo ljubav. Tamo. A ovdje je mržnja. Ona je ovdje kao topla voda i para Jeloustonskog parka. Mak Dizdar je mogao napisati, umjesto: Valja nama preko rijeke, i: Valja nama s mržnjom.

Posavski obzor: Za kraj, gospodine Vasić, hvala Vam za ovaj interview i Vaše odvojeno vrrijeme. Ima li nešto što Vas nismo pitali, a smatrate bitnim, i što bi poručili našim čitateljima, odnosno imate li neku poruku za sva tri naroda u BiH?

Vasić: Ovo je najteže pitanje. Kao jedinka, mali sam i nebitan. Tek toliko da mogu da vidim. Ali ne mogu da promijenim. Pa onda nema svrhe ni da poručim.

Vama hvala za vaš trud i ovoliko prostora kojeg ste mi dopustili postavljenim pitanjima. Ako dvije, tri riječi iz odgovora nešto vrijede, velika je dobit. Ovdje, u Naseobini, ipak, sve je već rečeno.

Crovata / www.posavski-obzor.info

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 2439

Komentari (41)

RSS sadržaj komentara

Prikaži ili sakrij komentare

...

Za jednog Srbina ima dosta realne stavove. Pojedini stavovi su za nas Posavljake jako bolni, ali možda prihvatljiviji od onoga što nam Sarajevo nameće. Vasić i ekipa mi djeluju kako ekipa s kojom se može pregovarati i dogovoriti, a to znači da ništa nije izgubljeno.

Kosac , Rujan 09, 2010

• 
• +2
• 
• 

...

..koja opčinjenost velikosprskom politikom! Zanimljivo kako crovata lijepo obavlja ove dopisne intervjue iz Švicarske!
@Kosac
..kažeš bolno za nas iz Posavine i što predlažeš po staroj HDZ -eovskoj pognimo glave i kako oni kažu...
nema od toga ništa.....Neka Vasić ide sa Dodikom u svoju vilu na Dedinje i neka tamo prosipa ovu velikosrpsku politiku!

Fenix , Rujan 09, 2010

• 
• -2
• 
• 

...

Ovaj intervju je jako značajan i zato Crovata zaslužuje jedno veliko BRAVO!
Ovo je prilika da pročitamo i razmišljanja druge strane. Mi Posavinu možemo vratiti ili dogovorom sa Srbima ili ratom. Tko je za prvo, a tko za drugo?

Radogost , Rujan 09, 2010

• 
• +2
• 
• 

Ma bravo!!!

Odlično super - problem i glavni neprijatelji Hrvata su fra PEtar Jeleč i bosanski franjevc i, a prijatelji su nam Rajko Vasić i Milorad Dodik i čestnici. I Vi sebe nazivate posavskim portalom-čista kopija Poskoka! Može li niže!??? Totalno ste se razotkrili i Vi i Poskok i baš mi je drago što će se Vasić, Zirdum i Nino Raspudić naći u Zagrebu i Banja Luci da razrade daljnu strategiju-Crovata pridruži im se. Samo dok je fra Petra Jeleča i bosanskih ujaka strategija vam je čista pušiona što se dosada odlično pokazalo!

Matan , Rujan 09, 2010

• 
• +1
• 
• 

Za one koji se isključivo bave diskreditiranjem osobe a ne sadržajem izrečenog.

Koliko ja vidim, a dobro vidim, i vas je ovaj intervju takođe predvidio. Na samom početku stranice fino piše: "Kod dijela bosanskohercegovačke javnosti Rajko Vasić, i njegova stranka SNSD “uživaju” kontraverzno poimanje, i zbog toga smo svjesni visinskih i nizinskih reakcija koje sigurno slijede. Koliko god to nekima zvučalo kao kliše, ipak, Posavski obzor sve te reakcije i provokacije dočekuje otvorenog naručja, i iskreno im se raduje, jer je to cijena koju moraju platiti svi oni kojima je demokracija na srcu. U suprotnom, demokracija je tek deklarativno nedonošče s kojim se lupa po junačkim prsima, o čemu njabolje svjedoče modri hematomi kod onih medija čiji prostor je dostupan samo za jednu kastu istomišljenika. Istomišljeničko forsiranje je u stvari šizofreno stanje u kojem je demokracija natjerana na “samoubistvo iz zasjede“."

Zar nije bolje znati što protivnik misli?
Hajdemo malo argumentima o tome što nije istina od izrečenog, a što jest. Ili vrli forumaši nemaju argumente ni za potvrditi iznesno, a ni za demantirati? Za Posavinu, ali i BeHa Hrvate uopće, manje je bitno tko je rekao, ali je zato bitno što je rekao.

Jesmo li ovdje da bi se pljuvali ili argumentima diskutirali? Ili nečiji kapacitet stvarno ne može bolje. Bar da znamo kako im ne bi zamjerili.

Neutralni , Rujan 09, 2010

• 
• +6
• 
• 

Bosna Bosancima!

"Vasić: Ma ne. To je varka. S kim bi Posavina bila povezana?
Nemoguće je da bude dio Hrvatske. To bi podrazumijevalo podjelu BiH. A ne samo raspad. Posavina bi tada u okviru BiH samo bila jedna odumiruća regija. A i Srbima je dosta koridora".

E vala neće ići Čedo. Posavina nikad nije bila srpska već uvijek bošnjačka i katolička. Granice Bosne su nepovredive i neće je niko da dijeli. Dobit ćete koridor da možete na traktorima proć.

Komšija , Rujan 09, 2010

• 
• +3
• 
• 

Za Matana

Matane, moramo li ti vjerovati na rijec ili imas i neki dokaz kad tvrdis: "Samo dok je fra Petra Jeleča i bosanskih ujaka strategija vam je čista pušiona što se dosada odlično pokazalo!"

Sto se to s daidzama odlicno pokazalo?
Kazi i nama?
Jesmo li vratili Posavinu? Je li imamo treci entitet? Hrvatski TV kanal? Svojeg clana Predsjednistva ili nam se opet smijesi onaj izdajnik i janicar Z. Komsica kojeg tvoje daidze podrzavaju Ili....?

Ili je sve isto kao i prije, ako ne i jos gore i to upravo zahvaljujuci daidzama jer konstantno vrse raskol medju hrvatskim narodom. Kako medju beha Hrvatima tako i na liniji Hrvati iz Hrvatske i Hrvati iz BiH?

Oni samo optuzuju i bave se politikom a ne vjerskim poslanjem.
Ili ti imas drugacije informacije?

P.S

Dosadni ste vise sa tim daidzama. Svuda ih trpate i gdje treba i ne treba, i kad nekog uvucete u to klupko demagogije, onda jos i druge optuzujete ako su im daidze non-stop u ustima.

Koliko vidim, niti ova stranica, niti bilo tko drugi trpa daidze u diskusiju osim samih daidzanaca.

A sad nam odgovori konkretno, sto se to s daidzama odlicnim pokazalo ili ne valjaj navijacke gluposti nego upri prstom u ono sto sto jeste ili nije istina u interviewu.

Twente , Rujan 09, 2010

• 
• +5
• 
• 

Haljinica-suknjica nije slučajna

"Pročitao sam neki dan taj tekst koji mi je poslao jedan prijatelj iz Posavine, s njihovog garevačkog portala, a koji je objavljen više se ne sjećam u kojem mediju. Moram priznati da sam se dobro nasmijao dok sam ga čitao".

Hahahhahaha nemrem belivit daidža se ne može sjetiti medija SPRDNJA ljudi, sprdnja od daidže na kvadrat!
E, zumbule dragi, što me nasmija

Kralj Tomislav , Rujan 09, 2010

• 
• +3
• 
• 

...

Vasić je mudar i zna da su izbori pred vratima pa šalje jesne poruke Srbima u Posavini. I Dodiku trebaju glasovi Srba iz Posavine koje sigurno neće dobiti pričom o razmjeni teritorije.
Pitanje je što je od svega predizborna šarena laža a što su stvarno stavovi SNSD-a"

p.s.
Za stavove o turskoj kapa do poda!

Srećko , Rujan 09, 2010

• 
• +4
• 
• 

...

Vasić ima ono što hrvatski političari nemaju, MUDA. On misli da je BiH naseobina i on to i kaže.
Nemogu se složiti s Vasićem oko budućnosti Posavine, ovdje nije još sve rečeno, ali za puno toga je u pravu.

Namjernik , Rujan 09, 2010

• 
• +4
• 
• 

...

Srbi su mudri znaju sto hoće i da vrijeme radi za njih. Posavina? Posavci su davno dignuli ruke to znamo i mi a evo kako vidimo i Srbi! Ova intervju je opet pokazao kakve nas Hrvate nesposobne spodobe predstavljaju i da ni jedan nije Vasicu ni do koljena.

Zapolja , Rujan 10, 2010

• 
• +7
• 
• 

...

"Vasić:"Negoduju sarajevski izmećari, slugani, oni koji su prodali svoje hrvatstvo za pola guza fotelje. I pola političke stranke koju, kobiva, vode"[

Vasicu skoro svak tvoja rijec je zlatna! Sto nisi Hrvat, kukala ti majka

Drinjanin , Rujan 10, 2010

• 
• +6
• 
• 

Sto i kako dalje?

Dogovor s realnim Srbima, a to su i Vasic i Dodik, je moguc. Imamo sad crno na bijlo sto o nekim pitanjima misli najjaca stranka u Srba. Sad je samo pitanje kako cemo se mi postaviti prema iznesenom. Potrcati u zagrljaj muslimanima ili sa Srbima sjesti za stol.
Ja sam za dogovor sa Srbima!

Sava , Rujan 10, 2010

• 
• +3
• 
• 

...

Ovaj je Srbin kao da je iz epske pjesme izasao K.urcevitiji je od Marka Kraljevica i devet Jugovica zajedno
Bravo Vasicu ti imas kicmu! Nasi je politicari namaju!
Na drugoj si strani barikade, iza balvna, ali imas dosta realne stavove.

Kralj Tomislav , Rujan 10, 2010

• 
• +5
• 
• 

..dogovro sa "realnim srbima"

..."realni srbi" Dodik i Vasići & company vam stoje iza tužbe za Cerik ..pa vi sada vidite tko je tu gdje???

Fenix , Rujan 10, 2010

• 
• -2
• 
• 

More, Vasiću, ne gaz oranje!

Komšić postrojava posavce. Nema reakcije.
Beglerbegovi provde "Ius primae noctis" u Posavini. Nema reakcije.
Vasić podvikne: "Posavina će i ostati u sastavu Srpske. To je gotova stvar"!Nema reakcije!

Vasić i svi "vasići" u povijesti, i oni koji tek trebaju doći, znaju da imaju posla s krdom bezmudana, da u Posavini mogu raditi što hoće, kako hoće i kad hoće.

To je ta posavska realnost o kojoj i Vasić govori, sviđalo se to nama ili ne.

Ipak, u puno pitanja(uloga Turske, Sarajevo) se slažemo sa Srbima. Posavina je sporna, ali ni tu nije sve rečeno.

Kralj Tomislav , Rujan 10, 2010

• 
• +4
• 
• 

Vasicu

posavska zemlja pripast ce Hrvatima makar na njoj samo korov obitavao.

daidzanac , Rujan 11, 2010

• 
• -1
• 
• 

Dolazak Posavaca

"posavska zemlja pripast ce Hrvatima makar na njoj samo korov obitavao".

Ma naravno. Samo što nije. Evo Srbi u panici od Hrvata Posavine. Najviše strahuju od poraza na izborima. Hrvati jako vole Posavinu pa na izborima masovno glasaju. Nako što smo osvojili vlast u Brodu i Šamcu, uskoro slijedi i u Derventi. Srbi će na traktorima preko Moravu!!!
A mi ćemo ih pratiti mrkim pogledom sve dok ne izčeznu u oblaku prašine!

Ujkan , Rujan 11, 2010

• 
• +3
• 
• 

Posavski obzor i Poskok srbijanski slugani

Trgujete hrvatskim vjekovnim i povjesnim teritorijem.
Srbijanci i Jugosloveni su vas upregnuli u svoje zle igre.
To vam hrvatski nacionalisti nikada nece oprostiti.
Poskok i Posavski obzor su na crnoj listi svakog istinitog Hrvata.
Fuck YU!

Zmaj od Zemuna , Rujan 11, 2010

• 
• -4
• 
• 

Relikt mračne prošlosti

Ala, drž' se čardaka i "princeze" ne prosipaj se bezveze!
Ponekad se nasmijemo tvojim "letačkim" akrobacijam i "vatrenim riječima", ali brate, predugo si zarobljen u tom čardaku pa sve češće valjaš gluposti.

Dragon Hanter , Rujan 11, 2010

• 
• +1
• 
• 

SOS

Fenix me podsjeća na nekog komunjarčića koji je do rata kao Hrvat navijao za Partizan ili zvezdu (nije isključivo),u ratu kad se slučajem dovatio puške pomislio ko fufa Mara kad se uhvatila rackua da je cio svijet njezin,pa uz neku mirovinicu gdje u ratu nikad uživo ni četnika nije vidio troši neku možda i sumnjivu vojnu mirovinicu na svoja sraćkanja i stalno laje samo i o HDZ-u,izdajama,ljubi Jeleča itd.Kao tipični nikogović.

Ratka , Rujan 11, 2010

• 
• +3
• 
• 

gojko-rajko jao mila majko

ja vise nista ne kuzim,rajko,gojko,mitar...ovaj rajko more bit rvat ercegovac ili su ti gojko,mitar srbi...vozija se autom haveoa,mozda je puca i po srbima...daj kravata posto si tak promocuran i pametan objasni nam to:rajko-gojko,gojko-rajko,mitar-smiljko,mirko-slavko,ustasa-udbas,komunista-veliki rvat,sve mi je to nekako isto...

broj tri , Rujan 12, 2010

• 
• -2
• 
• 

broj tri

Nije tebi lako!
Tvoje pitanje ja tako konfuzno da ga ni ti vjerojatno ne bi mogao desifrirati. Sto li je pjesnik htjeo reci, ostat ce tajna do groba!

Twente , Rujan 13, 2010

• 
• +4
• 
• 

...

Svaka čast Hrvati na stavovima.Budite dobri sa Srbima i imaćate sve a ako ne izgubićete sve.Vidim ovdje ima i profranjevački nastrojenih.Uzalud im sve.Vatikansko-vehabijska koalicija neće uspeti da nas braću razdvoji.G.Vasić je jedna intelektualna gromada a vidi se i da je novinar toga svestan.Bravo.

SRB , Rujan 13, 2010

• 
• +3
• 
• 

...

Evo Što je po zanimanju "vrli intelektualac" dotični gospodin s čijim se ogromnim intelektom oduševljavate.


Rajko Vasić, napredni grafički radnik, stolar, slikar, dizajner, enigmat, fudbaler banjalučkog drugoligaša Krajina, televizijski novinar, ratnik,

a fakultet završio kod Dodika,jer u mračnom komunizmu nisu dali pametnima.

Rajkan , Rujan 13, 2010

• 
• -4
• 
• 

treba se pripremiti za Rajka iz Osjecana

sugovornik Rajka Vasica nije se ocito najbolje pripremio za razgovor i odgovor na Rajkove tvrdnje.Rajko Vasic spominje selo Sjekovac i velike zrtve u njemu,to isto su i Josipovicu stavili kao temu koju treba raspravlöjati da bi Svijet cuo.Rajko Vasic iz Osjecana koga rijeka Bosna dijeli od Posavine ne spominje da je Sjekovaca kod Hrvata bilo od Johovca do Broda i da su u svakom hrvatskom selu nastradalo najmanje 15 ljudi Hrvata.Nije problem sto Rajko Vasic ne spominje i hrvatske zrtve od Doboja do Broda,nego cudi kako hrvatski sugovornici to ne spominju ili neznaju.Dovoljno je otici u svako hrvatsko groblje i tu ce se vidjeti koliko je zrtava rata sahranjeno po Posavini,a da se ne govori o sahranjenima po Hrvatskoj.

posavljak , Rujan 13, 2010

• 
• +2
• 
• 

slatka tajna

ma i nije mi lako citajuci ovaj sumrak od obzora al nije problem u meni tventi vec ko placa ove mracne spodobe da nas truju svojim debilizmom a vidim da ima budala koje im vjeruju...ovaj rajko me asocira na nasega rahmetli suska gojka,jednostavno se gubi u vremenu i prostoru...a to sam naveo nasa "tipicna" RVATSKA imena:gojko,rajko,mitar a jos su i na istoj ideoloskoj liniji koja nam donosi svjetlu i perspektivnu buducnost povratak u srednje mracno doba...svaka cast i kapa dolje nasemu kravati za ovaj pomno vodjeni inervju bez nega bismo bili uskraceni za mnoga saznanja,stvarno dobar partijski uradak po narudzbi...ako vako nastavi mogo bi dogurat´ i do glasa koncila...

broj tri , Rujan 13, 2010

• 
• -2
• 
• 

...

U vrijeme jednog od spomenutih makar smo imali dostojanstvo, a u ovo vrijeme tvojih i vasih drugova ni toga vise nema. Drz se "broju" svog Teherana i dolje prosipaj svoje "bisere".

za broj ... , Rujan 13, 2010

• 
• +3
• 
• 

o kako sam glup prijatelju moj...

hvala na predlogu al ima i ljepsih gradova od teherana,pariz,bec,rim al jebe me to "DOSTOJANSVO" u dzebu,pa sam primoran ostat na ovome hemoroidu od supka,kao sto rece voja u "buretu baruta" i jest govna sa ovim debilima i slusat razne bljuvotine o entitetima,natalitetima,lojalitetima,lokalitetima

broj tri , Rujan 13, 2010

• 
• -3
• 
• 

kurvini sinovi

svoja sam crijeva ostavio na grebnicama,kao i mnogi domoljubi i entuijazisti,da bi bi bio sudjen po ponciju pilatu u mostaru uz "navodni"NEDOSTATAK podataka ili cjelodnevna maltretiranja u zagrebu dostojanstvenih 90-ih od impotiranih milicajaca koji su se obracali na tecnom bosanskom i hercegovackom,spomenem li jos jeddnom da sam bio u ratu ubice boga u meni...sad jos treba da mi ispiraju mozak ti retardirani umovi o nekome svehrvatstvu na celu sa vasom-gojkom,gojkom -vasom

broj tri , Rujan 13, 2010

• 
• -2
• 
• 

...

ma, da.. albertina,sikstinska,luvre,britis,gugenhajm,krema,bele rukavice,frak,polo turniri. a oni pecine,torovi,ravnopravnost. dubioza kolektivna.
nemoj da se preserajs...u nasem toru.jel jasno toro?

Kralj Tomislav , Rujan 13, 2010

• 
• +3
• 
• 

...

Svaka čast Hrvati na ispravnim stavovima.Budite dobri sa Srbima i imaćate sve a ako ne izgubićete sve.Vidim ovdje ima i profranjevački nastrojenih.Uzalud im sve.Vatikansko-vehabijska koalicija neće uspeti da nas braću razdvoji.G.Vasić je jedna intelektualna gromada a vidi se i da je novinar toga svestan.Za 20 godina rešićemo se katoličanstva i Pravoslavlje će uz pomoć majčice Rusije vladati Balkanom.Čak je i kardinal više u hrvatskoj neg u bosni.I on svatio da ovde nema šta tražiti.Bravo.Samo tako nastavite i vratite se veri pradedova.

SRB , Rujan 13, 2010

• 
• +1
• 
• 

da nije bilo Gojka

za "tri",da upravo tako, da nije bilo hrvatskog Emigranta Gojka(kojem ocito hrv.komunjare nemogu oprostiti)danas bi velika Srbija bila najmanje od Dubrovnika do Makarske naravno sa "celom"BiH.Ili u drugom slucaju cijela BiH muslimanska drzava.

posavljak , Rujan 14, 2010

• 
• -1
• 
• 

...

pa ovaj zmaj od zemuna je stvarno slucaj za lijecenje. bolji su nam dodik i vasic nego komsic i ostali kvazihrvati..

blaz kraljevic , Rujan 14, 2010

• 
• +1
• 
• 

pusti oci nek vide jos ovaj put...

ma vi se nalazite negdje u 1389-oj,na putu ka kosovu polju sa srbima rijeseni zadati konacni udarac osmajlijama i islamu,vama je svjetlo na kraju tunela;osmalijsko-vizantijska fustracija zvana "REPUBLIKA SRPSKA"...uvaljuju vam komplekse sarajevo i sarajlije koji u rukama sa jugo zastavama.i.tiletovim portretima potamanise srpski snajperi vjerujuci u spas od strane jna...vasa borba je vjecna,ponavlja se i traje u nedogled...izgubljeni ste u vremenu i prostoru,halucinirate od raznih zidovsko-masonskih urota...jos uvjek vam je zanimanje hrvat(KAO NEKAD KOMUNISTA)svagdasnji kruh zaradjujete podobnim politickim manifestima...problem je sto to narod sva manje pusi i ne pali se vise na hej slaveni i lijepa nasa zarobljen u jarmu robovlasnistva i ovih ratnih tajkuna...

broj tri , Rujan 14, 2010

• 
• +4
• 
• 

...

Papa došao u Sarajevo
Papa došao u Banja-Luku
Zašto Papa nije došao u Hercegovinu.
Ima li tko smislen odgovor?Možda tamo nema pravih katolika?
Možda se Sveti Otac zbunio.

PAPA , Rujan 15, 2010

• 
• +1
• 
• 

od 1945 antihrvatska politika AVNOJ-evaca

Samo zato nisu Papi omogucili dolazak i u Mostar.Jer politika uvjetuje,a ne Crkva.

posavljak , Rujan 15, 2010

• 
• +4
• 
• 

vaginin monolog

vas krajnji "INTELEKTUALNI" domet je m.p.thompson,koji svoj trominutni zivotni opus umotan u heawy-sevdah(nesto izmedju nervoznog postara i divljih jagoda)prodaje pod etno glazbu i domoljubje

broj tri , Rujan 15, 2010

• 
• +0
• 
• 

...

Ja eto.Papi je sigurnije u "Turskom" Sarajevu i "četničkoj" Banjaluci nego u "Hrvatskom" Mostaru.Iz gornjih postova se vidi da je ovdje najviše prosrba.Čuj ovo:"Srbi su mudri znaju sto hoće i da vrijeme radi za njih. Posavina? Posavci su davno dignuli ruke to znamo i mi a evo kako vidimo i Srbi! Ova intervju je opet pokazao kakve nas Hrvate nesposobne spodobe predstavljaju i da ni jedan nije Vasicu ni do koljena".
I ovome ste dali 7 pluseva "Hrvati".A Hrvatskom domoljubu što je ranjen u stomak sve minuse.Stid da vas bude "Hrvati" poštenije je ipak reći Hercegovci(čast izuzecima)
Eto zato vam Papa nije došao.Vratite se vjeri Katoličkoj i crkvi didova svojih.Prestanite psovati Gospu i ostale svetinje i na kraju ne težite biti Srbi i ne divite im se.
Kada bude imao kome doći,doći će Papa.

PAPA , Rujan 18, 2010

• 
• +1
• 
• 

za tkz."Papa"

Ti bi Hrvate izolirao mod svega a da im ne nudis nikakvu alternativu takve"pameti"su Hrvati previse siti.Zbog toga Hrvati u BiH vjeruju vise jednom Dodiku nego Mesicevcima.Jedino sto vi zajedno nudite je:mrziti Srbe i nas same,zato sto ni Srbi ni Hrvati BiH nepodudaraju se sa zeljama komunjara iz Zagreba.

posavljak , Rujan 18, 2010

• 
• +1
• 
• 

Jadna vam majka, balavci !

Jadna vam majka, balavci !
(ovo nije posavski portal, svim srcem se nadam da posavsku djecu neče vaspitavati velikosrpski polupismeni ideolozi i zatucana seosko-pijačarska "elita" sa Poskoka, u protivnom bi im unuci mogli na đačkim knjižicama nositi očila i kokarde)

Santa , Srpanj 09, 2011

• 
• +0
• 
• 

Napišite komentar

Prikaži ili sakrij formu za unos

Ime

Naslov

Komentar

manje | veće

Izviješće na e-mail (Samo za registrirane korisnike)

Pročitao sam i Prihvaćam uvjete OPĆI UVJETI KOMENTIRANJA.

Upišite prikazane znakove

Dodaj komentar