| Hrvatski Čovjek: Temeljni kapital ili klon? |
U Bosni i Hercegovini, državi bez pravde i prava, otvorena su mnogobrojna i sudbinska pitanja s kojima se BH Hrvati svakodnevno konfrontiraju ili međusobno svađaju. Na plimi pesimizma i oseci optimizma, umjesto sloge najčešće se dijele u posvađane grupice koje vuku svaka na svoju ideološku ili regionalnu stranu. Bez zajedničkog cilja lutaju između Zagreba, Sarajeva i Banja Luke dok svoj stolni grad sve više prepuštaju neskolonim komšijama. Kao ukleti ne mogu se dosjetiti da pored svih tih nesklonih destinacija postoji i vlastiti put koji im nitko neće pokloniti, ali je moguć i mora se izboriti. U svim tim silnim lutanjima Hrvatima nije naklonjena ni međunarodna zajednica čemu i danas zorno svjedoči njen nakaradno sklepan tronožac bez treće noge.
Sve brojniji „prijatelji“ BH Hrvata agresivno nameću svoju licemjernu brigu čiji razultat je iseljavanje i majoriziracija. Brige hrvatskih „prjatelja“, jarana i maćeha imaju sve karakteristike one brige koju prema janjetu ima gladan vuk. Čeka se samo na potpis kojim bi janje pristalo na vlastitu eutanaziju. U tu svrhu Hrvatima se moderiraju čak i krvna zrnca. Od bosanskih katolika do Bošnjaka katoličke vjere. Na žalost „zabrinute“ ekipe, BH Hrvati iako razjedinjeni ne doživljavaju sebe kao enigmu predodređenu za luđačku košulju ili eutaniaziju, već vide sebe kao samosvjestan narod koji pirpada hrvatskom nacionalnom korpusu. Međutim, potpuno izgrađena svijest o nacionalnoj pripadnosti očito ne interesuje Zagreb, Sarajevo i međunarodnu zajednicu. Usprkos svemu oni i dalje šikaniraju BH Hrvate, ili ih koriste kao monetu za međusobno potkusurivanje.
Za prepoznati međunarodnu i sarajevsku dehrvatizacija Hrvata u BiH nije nužno znanje politologa ili etnologa, već samo mrvica poštenja. Ali, kada je riječ o službenom Zagrebu, odnosno politici hrvatske države prema Hrvatima BH, tek tad normalan um “ne zna“ kud bi sam sa sobom, a emocije i frustracije pljušte više i jače od vodopada Niagare. Zašto se službena Hrvatska odriče svoje dijaspore diljem svijeta i običnog hrvatskog čovjeka u domovini? Poželjni su joj samo oni BH Hrvati koji joj diljem svijeta osvajaju teniske turnire, ili Hrvatsku promiču na rukometnim ili nogometnim svjetskim prvenstvima. I svoju duhovnost Hrvatska izgrađuje zahvaljujući opet brojnim BH Hrvatima od glumaca, književnika pa sve do svećenika i časnih sestara bez kojih bi u Lijepoj našoj zasigurno nastala duhovna pustinja. Hrvatski političari u Hrvatskoj očito ne znaju, ili svjesno zanemaruju što je temeljni kapital jedne države i jednog naroda. Očigledno, gospodi političarima iz Zagreba potrebno je ponoviti definiciju kapitala. Ali ne Marxovu koju znaju napamet, već onu jedino ispravnu definiciju. Čovjek je najvrijedniji kapital jer čini materijalni temelj svake pojedine društvene zajednice. Ako Sarajevo to već poslovično „ne zna“, službena politika Hrvatske morala bi znati zašto već decenijama uništava svoj najvrijedniji kapital koji se zove Hrvatski Čovjek. S obzirom da je profitna stopa stimulans stvaranju novog kapitala, a temeljni kapital je preduvjet za bilo kakav profit, kako Hrvatska država misli profitirati ako se odriče svojeg temljnog kapitala? Imaju li političari mandat hrvatskog naroda stvoriti od nacionalne države tek spomenar pun onih koji su jednom bili, a zatim nestali? Za razliku od povijesti prirode koja je nastala bez našeg utjecaja povijest naroda isključivo je djelo časnih i nečasnih ljudi. Kakvu nam to hrvatsku povijest svojim djelovanjem stvaraju današnji hrvatski političari? U zadnja dva stoljeća iseljenji Hrvati „prijete“ nadmašiti broj Hrvata u Hrvatskoj dok je dijaspora BH Hrvata odavno nadmašila broj onih Hrvata koji su ostali u BiH. Za istovjetnu roditeljsku skrb koju Hrvatska u svakodnevnom životu pokazuje prema BH Hrvatima, socijalne institucije bi svakoj takvoj majci zbog nemara trajno oduzeli dijete. U Hrvatskoj bolesnika može liječiti samo medicinski stručnjak dok istovremno političari bez ikakvih analitičkih i moralnih kvalifikacija, svojom kratkovidnom politikom, bezbrižno „liječe“ čitav svoj hrvatski korpus. Zbog Hipokratove zakletve liječnik mora liječiti čak i neprijatelja, a hrvatski političari, zbog zakletve građanskoj nakaradi, truju svoj vlastiti narod. Za njih je uspjeh kada mogu uzviknuti „terapija je uspjela narod je mrtav“. Živjeli građani kojima je je svejedno u kojoj i kakvoj državi žive ako u njoj mogu preglasavati narode. Za hrvatske politčare građani su „In“ jer im je izgradnja tuđe štale (države) važnija od opastanka vlastitog stada (naroda) kojeg ta ista država uništava. Oko bosanske štale okupili su se svi mogući hrvatski, jaranski i strani alkemičari ne bi li što prije bila smućkana mutacija kojom bi BH Hrvati postali „Nova vrsta čovjeka“. Kao preduvjet uspjeha dijete se mora odbiti od majčinog miljeka. Zato majka pri dojenju stavlja na sisu papar kojeg joj jarani i stranci velikodušno dodaju, a dijete, nakon što se par puta opapri, umjesto majčine bradavice radije sisa svoj prst. Ali, ako ni papar neuspije onda iscrtaju administrativnu granicu i postave je između dijeta i majke koja je u međuvremenu postala prava maćeha. Bez roditelja dijete ide na „usvajanje” koje traje dok potpuno ne usvoji “istinu” sintetičkih posvojitelja. I konačno, kad dijetu “isperu mozak” onda ga alkemičari nazivaju lojalnim građaninom što je u stvari naziv za one koji nemaju biloške roditelje. Kad nemas biološke roditelje, a ipak se „rodiš“ onda si moguć jer si klon. Dijete iz epruvete. Takvim načinom razmnožavanja nastaju sukcesivne generacije čiji geni su identični s genima „roditelja”. Geni ostaju sačuvani i klon se može i dalje uspješno razmnožavati ali zauvijek ostaje bez emotivne životne energije koja će mu uvijek nedostajati. Za razliku od normalno rođenog čovjeka, fizička (klonirana) tvorevina bez emotivne energije ne može naučiti isti duhovni nivo. Klonu je moguće iskusiti život na fizičkom nivou, ali ne i na emocionalnom bez kojeg nije moguće povezivanje sa sviješću naroda kojem je nekad pripadao.To se zove izolirana egzistencija. U tako ispažnjena klonirana bića moguće je "ušetati" tuđu dušu bilo kojeg svjesnog stvorenja. To i jest primarni cilj kloniranja. Alkemičari nastoje u hrvatskog klona "ušetati" bosansko-bošnjačku dušu - i eto mirne Bosne. Svakodnevno preglasavanje kao vid institucionalnog nasilja nad Hrvatima samo je prva etapa u započetom kloniranju. Ovako izopačenom uništavanju hrvatskog naroda vjerodostojan svjedok su i zadnji sramotni BH izbori i podrška koju su „pobjednici” dobili od pojedinih hrvatskih političara. Od nekih hrvatskih političara naknadno korigirana podrška ne mijenja stvar, jer su promijenili pamet tek nakon što je nepopravljiva šteta već nastala. Braću po materi ne brine kršenje važećeg Ustava koji Bosnu i Hercegovinu definira kao državu tri konsutivnih naroda, a ne građansku. Pri zadnjim izborima velikobošnjački „građani“ su masovno i masivno degradirali demokraciju. Anulirali su demokratski izraženu volju hrvatskog naroda. Sve to službeni Zagreb vidi, ali i dalje „žiguje“ BH Hrvate kao neželjenu robu jer se Hrvatskoj žuri postati članicom EU-a. Istovremeno Europa grakće o demokraciji i ljudskim pravima, a od Hrvatske zahtijeva uništenje vlastitog naroda? Na Zapadu je ubojstvo čak i kada samoubojica skoči sa krova višekatnice, a u letu ga u glavu pogodi zalutali metak. Jer smrt je nastala prije njegove volje i tuđom rukom. Na drugoj strani isti taj Zapad gura BH Hrvate na skok u ponor i trpa im pištolj u ruke kako bi pri letu pucali sami sebi u glavu. Na taj način Europa bi opravdala sebe, a Hrvate prikazala kao samoubojice?! Zapadno licemjerje par excellence. Lošije kvalitete nije ni licemjerje službenog Zagreba, koji je zbog idenitčnog institucionalnog nasilja zaratio s Beogradom, a BH Hrvate tjera Sarajevu na oštircu. I dok Hrvatska kanibalizira vlastiti narod, zajedljivo slavlje kojim su ovih dana Bošnjaci opijeni najbolje se može opisati kao euforija na tonućem Titanicu. Mediji i forumi grme samohvalom od koje bi u licu pocrvenio i sam Joseph Goebbels. Najbolju ilustraciju kolektivnog bošnjačkog delirijuma ponudio je izvjesni Suad Kebić koji kaže :Nećete vi nikad shvatit dušu Bosanca. Pa bolan mi smo rođeni da volimo i poštujemo. Bošnjaci nisu neprijatelji nikome samo mi imamo neprijatelja.“ I nije ovo napisao neki bošnjački klon nego pripadnik instant bošnjačke duhovnosti kako to i dolikuje svakom „poštenom“ Bošnjaku. Krajnji je trenutak staviti prst na čelo. Generacije Hrvata koje su zakoračile u ovaj milenijum moraju naći odgovor, i umjesto zastrašujućeg anacionalnog avanturizma ponuditi rejšenje. Došlo je vrijeme za spašavanje hrvatskog naroda, a ne izgradnju tuđe države. I to bez oklijevanja, straha i tutorstva. Svi Hrvati koji misle svojom, a ne tuđom glavom, za njih se i tako uvijek nađu neprijatelji s toljagom u rukama kao jedinim protuargumentom za sve „svojeglave“. Ali, što je par čvoruga na glavi naspram sačuvane duhovnosti i opstojnosti hrvatskog naroda koji je uvjek kroz povijest uspjevao naći izlaz, preživjeti i iz nevolja izaći kao pobjednik. To od Hrvata očekuje i 21. stoljeće. Uzeti svoju sudbinu u svoje ruke i krenuti po treći entitet, regiju ili kantone. Nije bitno kako se zove samo nek' je hrvatsko. Crovata
Postavi kao omiljeni
Poveznica
Preporuči članak prijatelju
Pregledano: 1106 Komentari (8)RSS sadržaj komentaraPrikaži ili sakrij komentare Hrvati Bosne i hercegovine
Od pamtivjeka Hrvati u BiH sluze Hrvatskoj kao igracka i uvjek im se obecava da ce se pripojiti Hrvatskoj .
Tako je bilo za Vrime Turske kada su svi pobjegli u Hrvatsku a Biskupi i Djakovo a granica bila Rijeka Sava izdrzite jos malo pa 500 g, pa izmedju dva svjetska Rata obecavalo se sve i svasta , Pa Domovinski Rat ovaj zadnji di su se Prodavale Ljudske Glave kao glavice kupusa ( na primjer Posavina). Znate sta je naj Gore sto taj narod uvjek nasjedne glupoj Prici. Nedaj boze da se Kod nas desilo ko u Chile ova nesreca ne da bih nas vadili nego bih nas jos betonom zalili da imaju manje troskove takva nam je danas Vlada.
,
Listopad 16, 2010
...
"Sve brojniji „prijatelji“ BH Hrvata agresivno nameću svoju licemjernu brigu čiji razultat je iseljavanje i majoriziracija. Brige hrvatskih „prjatelja“, jarana i maćeha imaju sve karakteristike one brige koju prema janjetu ima gladan vuk."
Bravo! Samo kada bi shvatili koji smi MI SAMI kapital...
,
Listopad 16, 2010
Put koji vodi do trećeg entiteta, regije ili kantona... ali, nije bitno kako se zove samo nek' je hrvatsko
Ovo je rješenje:
Ako inicijativa neće doći odozgo, od vrha hrvatskih političkih stranaka zbog tko zna koji razloga (nisu izdajnički uvijek prvi, ima tu i vezanih ruku i prijetnji begova i aga poslanih od međunarodne zajednice), onda nema nikakvog razloga da ne dođe odozdo. Od malih i mobilnih timova ljudi okupljenih na entuzijazmu i ideji.
,
Listopad 17, 2010
domovini vjerni
Zahvaljujući hrvatskim medijima u BiH hrvatski čovjek i u domovini i u iseljeništvu može da osjeti bilo naroda. Do juče smo bili izolirani, a danas imamo kakve takve medije kojima se širi slobodna misao slobodnih ljudi. Hrvata.
Osjećajući bilo naroda, čitajući znakove vremena kažem Vam: nitko više nemože spriječiti formiranje hrvatskog entiteta u BiH! I oni Hrvati koji su izmanipulirani sarajevskim medijima do juče bili protiv, danas kažu DA! DA za hrvatski entitet. To je i vaša pobjeda gospodo draga, i možete se ponositi time.
,
Listopad 17, 2010
...
Ne bih se previše zanosio i koristio termin "pobjeda". Dugačak je i trnovit put do pobjede. Istina, noge su nam uvelike krvave od hodnje tim putem, ali je ostala još pozamašna dionica. Zasluge dijeliti poslije, prijatelji. Nakon što splasne gorkog u ustima!
,
Listopad 17, 2010
...
Jedna bitka je dobijena, ali "rat" se nastavlja. Hrvatski covjek je navikao na hod po trnju. Sjetite se samo kriznog puta. Generacije prije nas su hodale tim trnovitim putem i nisu mu vidjele kraja. Mi vidimo kraj puta, treba samo biti ustrajan.
,
Listopad 18, 2010
...
U sljepilu ponekada odbacimo covjeka da bi prigrlili neku stvar koju nam ovaj svijet iskrivljenih vrijdenosti namece kako nasto sto je vazno i vrijedno. Najcesce je to novac ili neka druga prolazna sitnica, a u zadnje vrijeme integracija u ovo ili ono.
Covjek, ta istinska vrijednos bi trebala biti na prvom mjestu i ako budemo tako promisljali nema straha za nasu budocnost.
,
Listopad 29, 2010
Napišite komentar |
Prikaži ili sakrij formu za unos
