| Filip Mursel Begović – Potomci faraona nikad ne siluju |
|
Filip Mursel Begović, pisac i književni kritičar s prebivalištem u Hrvatskoj, početkom travnja objavio je antologiju izbora mlade bošnjačke poezije pod naslovom "Kad zora razrjeđuje strah“. Izdavač je «Preporod» - Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske koje od hrvatske države dobija značajnu financijsku špricu što se može nazvati rasipanjem novca hrvatskih poreznih obveznika.
Zbog nepobitnog doprinosa velikobošnjačkom projektu Murselu je sarajevski medžilis ustupio veliki medijski prostor uz odlikovanje u bošnjačkog „patriotu“. Sarajevskom mikrokozmosu ne pada napamet nazvati ga tek hrvatskim državljaninom kao što je to slučaj s Bošnjakom i teroristom Jašarevićem koji jeste rođen u Srbiji ali je stvarno živjeo i djelovao u Bosni i Hercegovini, ili točnije u šerijatskom distriktu Gornja Maoča.
Filip Mursel Begović svojim pisanjem svrstao se u red faraonskih potomaka koji kontinuirano vrše masovno silovanje svega i svačega. Ne postoji ni jedan Haag koji bi uspjeo procesuirati sva bošnjačka silovanja riječi s njihovim čuvenim „h“ iako se Bošnje ubiše dokazujući kako su oni impotentni i nikad ne siluju jezik, povijest, nacionalnu pripadnost Hrvata i Srba, niti su u zadnjem ratu silovali žene. Tko ne vjeruje neka pita silovanu Hrvaticu i središnje Bosne kojoj silovatelj visokopozicionirani bošnjački funkcioner Muhidin Bašić nudi novac u zamjenu za odustajanje od tužbe i na taj način silovanu žrtvu degradira u prostituku. Kad su hrvatskog saborskog zastupnika Vicu Vukojevića lažno optužili za navodno silovanje nepostojeće Bošnjakinje tad su bošnjački mediji i ucviljene žene Srebrenice naricali neprekidno u tri smjene. Sad isti šute jer je silovatelj njihov dobri Bošnjo a žrtva nije muslimanka. Velikobošnjačko masovno silovanje duhovnosti, jezika, nacionalne pripadnosti i državotvornosti Naročito od kako je iz vedra neba banuo BANU velikobošnjačka ekipa sunećenjem povijesti djeluje na stvaranju Jugobošnjaka uz istovremeno pretvaranje dva druga naroda u bosanske katolike i pravoslavce. Kao kad je Mujo za vrijeme rata napravio prvo bošnjačko-bosansko auto. Naime, odsjekavši na sprskom autu auspuf Mujo je sunećenjem “Stojadina” napravio “Mujadina”. U juriš su krenula dva velikobošnjačka sijamska blizanca. Na jednoj strani Cerićev prootomansko-vjerski Velikobošnjak a na drugoj strani Lagumdžijin “građanski” Velikobošnjak prerušen u “patriotu” Bosanca. Na prvi pogled izgledaju kao protivnici ali u praksi su istomišljenički protagonisti nesnalaženja čije uže krvno srodstvo nije upitno. Svojim milovanjem pomaže ih i izdajnički sitniš od usatškomesarskih i daidžanskih enuha. Još od Mehmedove vode u koljenu - zbog prijeđenog dugog puta - i njegove sablje na vratu hrvatskog kralja, Sarajevo nameće Hrvatima odlazak u smjeru Hrvatske. Istovremeno Bošnje ne kreću ka Turskoj iako je s najvišljih mjesta nazivaju svojom mjačicom. "Kad sabah (zora) razrjeđuje strah“ - bh Hrvatima i Srbima slijedi mrak Iako se do zadnjeg rata ni jedan književnik musliman nije deklarirao kao Bošnjak ta činjenica ne sprečava Mursela da iste u BiH i u susjedstvu podvrgne bošnjakizaciji kao i bosnizaciji hrvatskih i srpskih književnika u BiH. Besjeda Mursela Begovića: “U slučaju sastavljanja izbora nije me zanimala klanovska podjela unutar bh književnosti - ko je s kime drug ili ahbab, ko s kime sjedi u kafani i ko je kome bio urednik” Rekli bi tipčan žargon za nekoga tko je rođen u Hrvatskoj. Habab i kafana baš odmah podsjete na dečke i kavicu s Ilice ili u Vlaškoj. I svi ti biseri dolaze od osobe koja je Filip u Hrvatskoj a beg Mursel u Bosni u kojoj on ne vidi književnost tri naroda (Ustavom konstutivni) već malo kao bh, malo kao bosansku, a najviše kao bošnjačku književnost, dok je sve ostalo - kako reče - “klanovska” podjela književnosti koja razara jedinstvo bosanskog duhovnog i nacionalnog fantoma čiji temeljni duh je isključivo Bošnjak? “Govorimo o bošnjačkom književnom korpusu. Ervin Jahić i Enes Halilović ne mogu biti bh. pjesnici. Nemoguće ih je svrstati u korpus bh. književnosti, jer on jeste geografski pojam te je time naziv "bošnjački" unekoliko u prednosti i nije omeđen granicama i mjestom rođenja.” Iako je Mursel izjavio da je “bh” tek regionalni pojam, a ne nacionalni, čemu onda lupetanje o tzv. bh književnosti?! Po tom uzoru postoji li i dalmatinska književnost? Ili npr. slavonska, lička, posavska, hercegovačka, semberijska, krajiška, šumadijska ili sandžačka? Je li postojala i jugoslavenska književnost? Drugi dio rečenice nameće neodrživu tezu po kojoj muslimani s prostora bivše YU svi su Bošnjaci. Po toj logici i svi katolici bivše YU moraju biti Hrvati. Svi pravoslavci su Srbi. Nije pojasnio što je sa Slovencima katolicima ili pravoslavnim Makednocima i Crnogorcima? Ima li jedan musliman pravo osjećati se nacionalno kao Hrvat, Srbin, Makedonac, Crnogorac ili Slovenac? Zašto Sejdo Komšić i daidžanci mogu biti Bosanci iako nisu muslimani, dok muslimani u susjedstvu ne mogu biti Hrvati, Slovenci, Srbi, Crnogorci ili Makedonci? „Zaista mi je sramotno oklijevanje i otpor nekih naših potencijalnih antologičara u sastavljanju antologije i izbora pod nazivom bošnjačka. Teško je pojmiti činjenicu koja nam govori da se uz antologije i izbore bosanskog pjesništva ne rade i one bošnjačke.“ Opet Mursel naklapa o bosanskoj i bošnjačkoj književnosti dok je ovaj put Hrcegovinu progutala Neretva? Prethodno je prvo naveo bh književnost, zatim bosanska, a nakon toga nije ni jedno ni drugo već bošnjačka???!!! Mursel kao na vrtešci po svojoj volji vrti narode i njihov jezik. Velikobošnjački mokri snovi u maloj YU ne dopuštaju hrvatsku i srpsku književnost - nazivaju je regionalnim imenom: bh ili bosanska - ali zato postoji samo bošnjačka?! Kojom logikom bošnjačka književnost u susjedstvu postoji a u BiH nema hrvatska i srpska?! Znači, bh književnost je samo ako pisci nisu muslimani. Ako se muslimanski pisac odrekao bošnjačke pripadnosti onda je to bosanska književnost, ali, ako se izjasni kao Bošnjak to je onda bošnjačka. Aleksa Šantić je bh književnik. Meša Selimović nije htjeo biti Bošnjak - tko mu je kriv kad ga nitko nije ćerao – i sad, ćeo-nećeo, mora biti Bosanac. Ivo Andrić je četnik majku mu ustašku. Dušmanski je nagrdio temelje plemenite otomansko- bošnjačke civilizacije. Čakija ga u mezaru žuljala. Prava bošnjačka književnost u BiH je, npr. ona od Bošnjaka Mak Dizdara, a u susjedstvu od književnika Ervina Jahića i Enesa Halilovića. Tzv. bosanska i bošnjačka književnost nadire kao nezaustavljiva šutcavica koja nikog ne sluša dok hercegovčka nepostoji jer Hrvati u Hercegovini znaju samo švercati, vladati Zagrebom, ali pisati.... jok. Tamo raste samo kamen. I zato su Škutori najbogatiji. Ne zbog toga što su pametni i vrijedni već zbog toga što su Bošnje dobrice pa iz „patriotskih“ motiva otkupuljuju Škutorima njihov kamen. Dosadilo Bošnjama u mračnim ulicama od sarajevskih šibicara kupovati za sto maraka ionako doniranu ciglu. “Meni, iz pozicije bošnjačke manjine u Hrvatskoj, posve smiješno zvuči priča o bošnjačkoj etnofašistizaciji, sarajevizaciji, etnototalitarizmu... teško je i nabrojati sve te jezične malverzacije. Možda baš stoga nije nikada bio veliki problem napraviti izbor iz bošnjačke poezije, kažem meni, ali i bilo kojem dobronamjerniku i upućeniku. Iskreno se nadam da je ova knjiga tek povod budućim promišljanjima.” Hoće Bošnjak mulitikulturu a druga dva naroda mrzi iz dna neduše. “Naravno. Kritika je dobra ukoliko potakne konstruktivnu polemiku i razjasni možebitna sporna mjesta. Mene zanima koji su to vaši i naši prostori? Oni koji misle da ćemo napredovati dok pjevamo sevdalinke, jedemo baklave, pite i plešemo folklor, grdno se varaju,” Konačno se Mursel izjasnio koji su to njihovi prostori a naši nisu. Gdje god je muslimanski nišan tamo je i muslimanska zemlja? Pardon. Bošnjačka. Od Sandžaka - preko BiH i islamskog centra u Zagrebu i Rijeci - sve do Trsta. Ili? Ti prostori ne mogu se osvojiti samo ćevapima, burecima, baklavama i svedalinkama već, pored ostalog, stvaranjem integralne bošnjačke književnosti na nepostojećem bosanskom jeziku koji se ne govori već silovateljski džamrka tako što se hrvatski i sprski jezik mrcvare umetnutim truskim i arpaskim riječima. Slično kravljem ludilu u kojem krava sa svojeg tijela grize meso jer bolest može samo tako preživjeti. Jebeš bolesnika BiHtna je bolest. “Neki bosanski muslimani iz hrvatskog javnog života, koji su prethodili mojoj generaciji, upadali su u ćorsokak kada su silom pokušavali dokazati svoj hrvatski identitet. Nikada, zaista nikada, neće nekog Mehmedaliju, Nurudina ili, šta ja znam, Safeta, smatrati punopravnim Hrvatom. On je uvijek uz to, bez obzira na sva prijateljstva, simpatije i ugled, i mujić, muslimanec, Bosanac, ponekad balija, a što je najgore, on je, po slici koju time odaje u očima većine, ujedno i pravi muslimanski suncokret. Više ne pristajemo biti ukrasno cvijeće u hrvatskoj nacionalnoj vazi. No, nadamo se da su nesklona vremena ostala iza nas.” Ovim riječima Filip Mursel Begović u Hrvatskoj bošnjačku manjinu uspostavlja kao Ustavnu kategoriju dok istovremeno u njegovoj Bosni dobre Bošnje institucionalno razvlašćuju Hrvate. Muslimani izvan BiH koji se ne izjasnu kao Bošnjaci najveći su dušmani Bosne i Bošnjaka. Kopiranje krvavog hegemonizma Nije li ovo ponavljanje velikosprskog scenarija s kraja 80-ih i početka 90-ih godina prošlog stoljeća? Odgovor ima čarobno zrcalo koje “temeljni” svako jutro pitaju: Ogledalce, ogledalce, kaži jaranu svom tko je najsličniji Velikosrbima u kalifatu ovom? Odgovor je uvijek isti – Ti jarane. - „Pričajte bre srpski da vas ceo svet razume“ - danas velibobošnjački šovinizam šovinizira s "Pričajte bolan bosanski da vas cijeli dunjaluk razumije". - Vuk Karadžić je obilazio susjedne zemlje kako bi “srpčio” sve što se miče dok danas njegove kopije ajatolah Cerić, Muhamed Filipović i Filip Mursel Begović misionare susjedstvom i bošnjakiziraju sve što se klanja dok druge narode u BiH bosniziraju. - Ilija Garašanin napisao je velikosrpski projekt "Načertanije" – Alija Izetbegović je napisao velibošnjački projekt “Islamska deklaracija”. Prije rata velikosrpske hegemonističke ciljeve odrađuje velikosrpska elita okupljena u SANU dok danas velikobošnjačke hegemnostičke ciljeve odrađuje velikobošnjačka elita okupljena u BANU. - Za pripremu etničkog čišćenja Velikosrbi su napuhavali Jasenovac, a danas - za isti cilj - Velikobošnjaci se ubiše napuhavajući Srebrenicu. - Velikosrbi su kao svoje izvođače radova prisvojili tzv. JNA dok danas Bošnjaci čine isto s tzv. Armijom BiH - Velikosrbi su preglasavanjem drugih postavljali sebe kao temeljni narod velike YU od koje su htjeli načiniti Veliku Srbiju dok Velikobošnjaci preglasavanjem postavljaju sebe kao temeljni narod male YU od koje žele načiniti Bošnjakistan s imenom BiH kao smokvinim listom. Očito, mala YU džepnog izdanja kopira tragediju velike YU. Samo su se promijenili glumci i podijum ali isti je komad, isti zaplet i kraj. Za dobrobit Bošnjaka, Hrvata i Srba, samu BiH i njene susjede - za njihov dug i zdrav život - najbolje bi bilo ako se Filip Mursel Begović i njegova velikobošnjačka bartija, umjesto hegemonističkog silovanja ipak posvete pjevanju sevdalinki, uživanju u baklavama, pitama i folkloru orijentalnih plesova. Crovata / www.posavski-ozbor.info
Postavi kao omiljeni
Poveznica
Preporuči članak prijatelju
Pregledano: 602 Komentari (5)RSS sadržaj komentaraPrikaži ili sakrij komentare ...
Oni doručkuju kao Turci, ručaju kao Muslimani, večeraju kao Bošnjaci a spavati idu kao Bosanci... Prejadni su...
,
Prosinac 16, 2011
Balada o Ceriću
Hodza reci Dzenet il Dzehenem
na kojem sam spisku da polako krenem hodza vidim masala se ima dok je Dzenaza Elhamdulilah svima. Moj hodza zna za pola sata stravu da salije on svaki Bajram puca iz pistolja ispred dzamije moj hodza antiglobalista i to zesci al nosi dizajnersku odjecu i pije pepsi on kaze ateisti nemaju morala nimalo isti hodza dogovara sponzorstvo sa pivarom on nevoli materijalizam tako mi kazu al moram naplatit svoje usluge za dzenazu moj hodza brani ekstremiste i vehabije moj hodza je dinio politiku u dzamije njegovi su kralj on je na naslovnoj strani on je najveca zvjezda na BiH estradi a taj moj hodza zeli biti duhovni vodja da nepogrijesis nekad pitas li se mozda ha da nepogrijesis nekad pitas li se mozda
,
Prosinac 18, 2011
CERIĆ: Zaustaviti mentalni teror koji provodi Rajko Vasić
Reisu-l-ulema Mustafa Cerić uputio je danas pismo visokom predstavniku za BiH Valentinu Inzku u kojem je zatražio njegovo tumačenje tvrdnje generalnog sekretara Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Rajka Vasića da je "BiH hrišćanska zemlja".
Kako navodi Služba za odnose s javnošću Rijaseta, reisu-l-ulema obratio se Inzku kao jedinoj ovlaštenoj osobi međunarodne zajednice za tumačenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, tražeći objašnjenje i odgovor na pitanje da li je tvrdnja da je "BiH hrišćanska zemlja" sadržana u tekstu Dejtonskog mirovnog sporazuma ili je ta izjava kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma? "Ako je ta izjava dio sadržaja ili duha Dejtonskog mirovnog sporazuma, želim Vas obavijestiti da ta činjenica nije do sada bila poznata i dostupna Bošnjacima-muslimanima i Islamskoj zajednici, te stoga tražim da nam tu činjenicu učinite dostupnom. Ukoliko navedena tvrdnja krši Dejtonski mirovni sporazum, onda se Rajko Vasić treba adekvatno sankcionirati i onemogućit mu se da javno iznosi neistine koje uznemiruju javnost i prave zabunu, što može imati teške posljedice za mir i stabilnost u našoj zemlji", ističe Cerić u pismu Inzku. Cerić je, uz kršćanske blagdane, podsjetio na biblijsku poruku "I na početku bijaše riječ!", navodeći da je tako bilo i u slučaju ostalih procesa u društvu - "Na početku bijaše samo riječ", koja, kada kao sumnja padne na neposijano polje ljudskog uha postane laž, a zatim postane krv. On je zatražio od Inzka da u svojstvu visokog predstavnika, koristeći svoje ovlasti i dok nije kasno, neodložno osigura uvjete da se iskorijene i onemoguće kvalifikacije koje su, kao što je spomenuta Rajka Vasića, posijale sumnju, "iz kojih sada niču laži i iz čega može poteći krv". "Vrijeme je da se zaustavi mentalni teror nad mirnim i normalnim građanima BiH kojima je dosta sumnji, laži i krvi. Ovaj narod bosanski i ova zemlja BiH zaslužuju mir i sigurnost, što obavezuje sve ljude, pa i Rajka Vasića, da misle šta govore, da znaju da ljudi različitih vjera i nacija vjeruju da je BiH demokratska zemlja dovoljno lijepa i dovoljno široka za sve ljude dobre volje", ističe se u pismu reisu-l-uleme.(Fena)
,
Prosinac 20, 2011
Napišite komentar |
Prikaži ili sakrij formu za unos
