| Dramatični apeli, neznanje, plemena i povijest Hrvata |
|
Nelogično je i neljudski ispravljanje "krivih Drina" ovim vapujućim apelima. Treba li glasovanje da opere nečiju savjest ili doprinos političkoj katastrofi u Hrvata BiH? Ujedno nemogu a da se ne osvrnem na pisanja „slobodnih“,“neovisnih“ i niza dr. internetskih portala koji su možda i beznačajni u internetskom „oceanu“ ali su glas naroda i što je najžalosnije istog naroda kojemu i ja pripadam a usmjerene na međusobne objede, optužbe, nezadovoljstvo i izmišljene ratne i poratne trgovine plaćene krvlju, glasovima, teritorijem i čime sve ne.U nizu nelogičnosti koji se kosi i sa zdravim razumom neshvaćaju da je njihova energija preusmjerena od strane zlotvora koji su ih i doveli u ovakav položaj,u neutemeljenost koju potpiruju čak i pojedinci iz krila crkve koja ovih dana dramatično apelira za prijavu na izbore zajedno sa predstavnicima Vlade Republike Hrvatske. Čitajući puno ranije knjigu „Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara“ autora Ferde Šišića, pretiskano izdanje iz 1925. godine, na stranici 647. naišao sam na vrlo realno i zanimljivo objašnjenje za tumačenje ovakvog ponašanja Hrvata i sindrom podijela kroz povijest: UZROK PRVI: sujeta i jal „…Kad se hrvatski narod naselio na zemlji vizantijskog cara (u kontekstu stalnih potpadanja pojedinih dijelova tuđincima i stalnim unutarnjim borbama između Hrvata za povrat predanog teritorija i vlasti op.a.) bijaše podijeljen, bez osjećaja potrebe političkoga i državnoga jedinstva, podijeljen u pojedinačna plemena sa snažnijim rodovima na čelu.Taj je plemenski(genitilni) ustav u suštini i dalje ostao osnov na kojem je stajala čitava zgrada hrvatske države do kraja 11 stoljeća.Istina je Hrvatska je od 9-11. stoljeća pokazala više puta mnogo snage i energije ali zato prečeste trzavice i stranački sukobi dokazuju da hrvatski narod ipak nije za čitavo to vrijeme stekao jasne spoznaje o važnosti i potrebi krepko centralizirane vrhovne državne vlasti. Tom zlu se pridruži s vremenom i drugo, zlokobni utjecaj susjedne latinske kulture pocijepavši hrvatski narod u dva odijelita tabora- u plemstvo koje je živjelo životom uglađena Rimljanina i u narod koji je produžio patrijarhalnim životom slavenske zakarpatske pradomovine.Taj jaz između viših obrazovanijih dijelova naroda i široke narodne mase koji ih je međusobno stalno i sudbonosno otuđivao ostao je na narodnu nesreću hrvatska sudbina i dalje.Zato i nije čitav naroda vazda u kritičnim momentima ustajao kao jedan čovjek. Kad su madžarske vojske godine 1091. ušle na hrvatsku zemlju one se nisu sukobile sa svijesnim narodom prožetim osjećajima političke slobode i nezavisnosti i sa solidarnošću interesa već su one imale da se bore tek s pojedinačnim nesložnim hrvatskim plemenima koja su branila svako svoju djedovinu.Pleme-kako vidimo-bilo je mi potkraj stare hrvatske države kao i u njenim začecima u suštini još jednako ona politička jedinica koja je bila i najtješnje srasla s razvojem političkoga narodnog života.Zato se i sastajemo sa žalosnom činjenicom da se u času izumrća Trpimirove dinastije svaki hrvatski župan smatrao neovisnim gospodarom,ne hoteći da se odrekne svoga tradicionalnog položaja i da se pokloni sebi ravnom.Svak je htio da bude prvi a nitko drugom podvrgnut.Kad se najzad pokazalo da su takvi odnosi neodrživi ti se hrvatski narodni prvaci volješe pokloniti tuđem (tuđinskom) autoritetu samo da pod njime i opet budu svi jednaki. Ta starodnevna slavenska nesloga popraćena zavišću i krvavim gloženjem među najodličnijim narodnim sinovima kojima su lični interesi bili preči od narodnih pa zato i nisu imali smisla za krepko centraliziranu državnu vlast prvi je uzrok svršetku hrvatskog narodnog kraljevstva. UZROK DRUGI: Crkva. „…Crkva je u povijesti svugdje u Europi snažna saveznica vrhovne državne vlasti koja uzgaja u narodnim masama ljubav i poštovanje spram prijestola.Takva se uzela rađati i u hrvatskoj još potkraj 9.stoljeća pa je u hrvatskoj prošlosti jedna od najsvijetlijih ličnosti Ninski biskup Grgur koji je shvatio ispravno suštinu onovremene narodne politike upravo u tome da narod stekne neovisnu narodnu crkvu koja će u zajednici sa vrhovnom državnom vlasti položiti zdrav i snažan osnov narodne hrvatske države.Međutim dva najjača hrvatska vladara Tomislav i Petar Krešimir IV su bili protivnici zdravih narodnih težnji te su uz Zvonimira koji se vazalski predao papi, spremno uvijek dizali oružje svugdje i protiv svakoga na jednostavnu naredbu iz Rima. U tom sudbonosnom i ogorčenom dvoboju između kozmopolitske latinske i narodne hrvatske crkve koji je puna dva stoljeća kočio hrvatsku državnu snagu prepoznaje se drugi uzrok zbog čega se rano u to vrijeme prekinula životna nit hrvatske narodne države kojoj su geografski smještaj i prirodno bogatstvo jamčili procvat. UZROK TREĆI: Predaja vrhovne crkvene vlasti hrvatskog naroda u ruke Latinskih biskupa ….“I zato možemo otvoreno kazati dalmatinski primorski gradovi bijahu ona olovna pritega koja nije dala mladom i nježnom organizmu hrvatske države da se digne i ojača.Glavni romanski gradski predstavnici,osobito biskupi,vazda su gledali u hrvatskoj državi prije svega tek izvor z aobogaćivanje. Za desetine i za zemljišne posjede oni su doduše priznavali hrvatske vladaoce svojim gospodarima ali zato nijesu prezali kadgod je bilo u njihovom interesu da se slože s tuđincima,Mlečanima,Normanima,Vizantincima, na propast nepoćudna im „varvarskog“ i „heretičkog“ hrvatskog susjeda. Što više ideja unije sa Madžarskom,dakle inije s udaljenim vrhovnim gospodarom nikla je u Splitu a brzo je našla i privrženike u Zadru i to najprije među Latinima a tek poslije pridružiše im se i neka hrvatska gospoda,na što složna braća pozvaše Madžarskog kralja kao rođaka hrvatskog kraljevskog doma, u Hrvatsku,da kao baštinik Zvonimirov primi hrvatsku krunu.Latini su dakle jednom rukom primali kraljevske poklone a drugom potpisivali izdajničke ugovore. Tako se eto dogodi da su hrvatskom narodu i njegova državna vlast i latinska crkva bile pravo reći tuđe po svojim težnjama i ciljevima…“ Jedna tužna i ogiorčena duša svjesna goleme narodne nesreće od 1102.god. napisa takorekuć Zvonimirovu kletvu:“ I ne inako nere kako psi na vuke lajući kada idu,tako oni (Hrvati na dobrogakralja Zvonimira komu nedaše ni govoriti, nere z bukom i oružjem počeše sići njega i tilo njegovo raniti i krv prolivati svoga dobroga kralja i gospodina koji ležeći u krvi izranjen velicimi bolizmi prokle nevirne Hrvate i potomstvo njih Bogom i svetimi njegovimi i sobom i nedostojnom smrtju njegovom i da bi veće nigdar ne imali gospodina od svoga naroda nego vazda tuju narodu podložni bili.I tako izranjen ležeće a Hrvate proklinjujuće izdahnu“. Iz tog perioda i asimilacije hrvatskog naroda interesantna je i rečenica: „… Proces asimilacije između kraljevina u javnom životu bijaše neukloniva pa je odsada zavisilo jedino o unutarnjoj snagi hrvatskoga naroda i njegove zemlje kako će ga daleko ova asimilacija zahvatiti“…
Ove povijesne činjenice su ogledalo „hrvatskog prokletstva“ i utjecaja koji se ponavljaju na štetu hrvatskog naroda. Veliki broj Hrvata je asimiliran u inozemstvu i nepovratno izgubljen. Posljednji rat je sveo Hrvate u BiH sa brojke od 800.000 na jedva 490.000. Hrvatska nesloga i popuštanja, sebičnost, podaništvo i međusobna trvenja i jal su kroz povijest dovele do sabijanja Hrvata u geto oblika pereca. Hrvati BiH pred ove izbore su izloženi kao nikad u povijesti dramatičnom apelu Vatikana (kroz povijest-Latina), čak i Josipović i Kosor su snimili spot kojim traže da BiH Hrvati iz Hrvatske glasuju u BiH sramotnim apelom „…Vaš izlazak na izbore ne dovodi uopće u pitanje želite li se vratiti u BiH ili ostati u RH ali vaš izlazak na izbore pomoći će onima koji su ostali da Hrvati u BiH zadrže politički subjektivitet…“ Što bi sada Hrvati koji žive i rade u BiH trebali izjaviti? Nešto poput imbecilne Pusićke da oni koji nerade i neplaćaju poreze u BiH ne trebaju nama davati svoj glas kada nisu tu? Gdje su Mesići, Josipovići pa i ovi neki Jeleči i ostali bili da apeliraju kada se tijekom rata i u poraću bezobraznom i nedosljednom politikom dogodila neviđena nepravda nad Hrvatima u BiH i koja je danas aktuelna. Za registraciju i glasovanje potrebito je skidati podatke sa web stranica,slati poštu, prijavljivati se itd. itd. Imaju li svi Hrvati potrebite novce i računare i jeli to demokratski i pravedno za populaciju iznad 50 god. koja je najvećim dijelom informatički nepismena? U ime kvazi demokracije i pravde hrvatski političari su spremni dosta toga prešutjeti i pregristi a sve je već odavno viđeno što je i zabilježeno kroz hrvatsku povijest na početku ovog članka. Problem velikog broja Hrvata, pogotovu u BiH je što u školama nisu imali ništa od predmeta iz svoje povijesti.Veliki broj je obrazovno, kulturno i politički neuk a bavi se politikom. Na portalima je prisutan veliki broj „slobodnih pisaca“ i „tumača“ iskrivljene povijesti. Nažalost u crkvi se javljaju „latinski“ intelektualci koji umjesto da pomognu stavljaju uteg na samosvijest hrvatskog čovjeka i onemogućavaju bilo kakvo narodno primicanje onoj osnovnoj hrvatskoj narodnoj crkvi, neovisnoj i nepodložnoj tuđincima. Biskupi ponovno strahuju, ali sada za izbore.gdje su njihovi strahovi spavali kada su se dijelili entiteti? U BiH tj. s(i)urovom bosanskom loncu je deficit pravih intelektualaca. Većina se njih ponaša upravo plemenski,kao između ostalih i dobar dio političke scene u RH. Juraj Marić
Postavi kao omiljeni
Poveznica
Preporuči članak prijatelju
Pregledano: 941 Komentari (5)RSS sadržaj komentaraPrikaži ili sakrij komentare ...
Bravo Jura!
Ponekad me snaga izda pa mi junacka desnica pod teretom maca klone, ali onda procitam ovako nesto i shvatim da u Posavini ima jos onih koji se bore i koji hoce da se bore. Ako hocemo slobodu i ravnopravnost mi se moramo za to i izboriti. Zajedno.
,
Srpanj 14, 2010
...
Interesi crkve tj. Vatikana i hrvatskog naroda nisu uvjek isti. Nas je Vatikan pustio da se 400 godina mucimo pod Turcima. Za to vrijem su oni pljackali po Juznoj Americi. I zbog negog buduceg ekumenskog dijaloga bi mi mogli izvisiti.
Trebamo konacno izvuci pouke iz proslosti...
,
Srpanj 17, 2010
Tito
Tito nas unatoč svim zločinima i pritiscima nije uspio odvojiti od katoličke crkve, a ovakvim člankom baš se takvo nešto promovira. Ne sviđa mi se baš.
,
Srpanj 29, 2010
...
Svaki Narod odgovoran za svoju sudbinu. Hrvati u Bosni i Hercegovini,nema i nemoze nikoga povezivati sa svojom propasti i ako bih se moglo povezati Hrvate iz republike Hrvatske.Mala populacija puno politicki stranaka, tosva vodi ka propasti. U nekoliko navrata katolicka crkva davala uputu Hrvatima a Hrvati nisurazumjeli
,
Studeni 08, 2010
Napišite komentar |
Slušajući dramatične apele za predstojeće izbore od strane političara i crkve u Hrvata, gledajući, čitajući i analizirajući ono što se Hrvatima događa nemogu a da nepovežem sa činjenicama koje su poznate iz Hrvatske povijesti.
Prikaži ili sakrij formu za unos
