| Slama u glavi i agrarni kolonijalizam |
|
I dok kod nas narod spava i čeka da brod, ma čiji on bio, stigne u luku, u svijetu je zadnjih par godina novi trend, preciznije rečeno agrarni kolonijalizam. Zemlje koje nemaju dovoljno obradivih površina kupuju ga isključivo za svoje tržište u korupcijskim afričkim, latinsko-američkim i zemljama jugoistične Azije. Posebno su aktivni Kina, Velika Britanija i Saudijska Arabija. Prošle godine prodano je 45 milijuna ha, što odgovara površini 8 x Hrvatske. Novi vlasnici investiraju milijarde i angažiraju domaću radnu snagu, koja onda, kad već nije znala sama, grbači i ponizno ali ogorčeno sluša diktate.
Možda je samo pitanje dana kad će isti doći i u BiH da (jefino) pokupuju brojna neobrađena polja na kojima sada samo korov ima konjukturu. Ali nije samo tu korov. Njega ima na sve strane, posebno kod oniih koji su navikli na nerad, kukanje i ispijanje kavica po pola dana. Ne samo da je poljoprivreda neiskorištena, nego i stočarstvo kaska. U svim zapadnim zemljama već cijelo desetljeće u usponu je potrošnja ekološke hrane, koja naravno ima i svoju cijenu. Gledam nedavno u jednoj takvoj trgovini, goveđi steak iz Irske - 35 eura/kg. I ta se cijena plaća. A baš Irci i njihova zemlja imaju dosta zajedničkog s nama. Ta nekada siromašna, zaostala i iseljenička zemlja danas je se pretvorila u jednu od najbogatijih u Europi, i bez obzira na financijske poteškoće, njen BDP za trećinu je veći od prosjeka EU. Hrvati bi mogli od njih dosta toga na nauče umjesto da traže budućnost izvan zemlje. Znamo što se događa kad nismo u stanju sami hranu da proizvodimo. Staro meso, nebroj puta deklarirano završi u zemljama čiji su stanovnici lijeni i nesposobni da sami misle glavom. Brojni skandali zadnjih mjeseci i godina najbolje svjedoče o tome. Prije 4-5 desetljeća najveći dio našeg naroda bavio se i poljoprivredom i stočarstvom, jer drugo ništa nije znao ni mogao. Zato je bar imao dovoljno i jeo zdravu hranu. I čim su mnogi digli ruke od toga, iz vana im se servira smeće, kojeg uz to izdašno plaća. Dopusti li još da drugi na njegovoj zemlji proizvodi, jer on to neće, biti će i tretiran kao smeće. Zakon o otpadu, podrazumjeva se, pisat će oni. Josip C.
Postavi kao omiljeni
Poveznica
Preporuči članak prijatelju
Pregledano: 959 Komentari (4)RSS sadržaj komentaraPrikaži ili sakrij komentare Pustinja
Kada pređem Savu pa ugledam zarasla slavonska polja srce me zaboli kako je sve zapušteno. Iz zraka izgleda još jadnije. BiH neću ni spominjati jer je slika još jadnija.
Motikom protiv korova
kako se baviti poljoprivredom i stočarstvom kada se ne isplati?
zar nije lakše otići na pijacu i kupiti (ako se ima love) na pijaci uvozno? za katastrofalno stanje u poljoprivredi je odgovorna politika i ako netko ima slamu u glavi onda su to političari. u glavama naših seljaka je još uvijek onaj stav iz Juge da se država mora brinuti o svemu pa su i seljaci odgovorni za nedostatak inicijative. o konkuretnosti na globalnom tržištu da i ne govorim. Bogati ali sirormašni
Što očekivati od raspadnute države i bolesnog društva? Cijene kruha i mlijeka u Hrvatskoj su najskuplji u Europi sve se uvozi iako bi Slavonija sama mogla da prehrani cijelu Hrvatsku i BiH.
Najsiromašniji narodi su oni narodi koji su siromašni u glavama. Napišite komentar |







Poznato je da Hrvatska i BiH, nisu u stanju da zadovolje svoje tržište poljoprivrednim proizvodima. Iako je o ovoj temi zadnjih godina bilo dosta govora, odgovorini se i ne trude da se ovo katastrofalno stanje u poljoprivredi popravi. Posebno je neshvatljivo (da nije tragično bilo bi smiješno), kad se spomene da uvozimo vrbovo šiblje, koprive i slamu, dok je "normalna" stvar uvoz krumpira, češnjaka, luka, voća i povrća.









