| Kriza - vrijeme odluke |
|
U drugom trenutku sve - stoji! Ovrhe prijete, ljudi u panici, oni koji su do jučer imali posao postaju nezaposleni, strah kontaminira atmosferu, nitko ne odlazi nigdje, nitko ne kupuje ništa.
Sigurno je negdje počeo rat, ili se desila kakva neviđena prirodna katastrofa? Nije?!? Pa što se onda desilo, gdje je nestao i uslijed čega sav taj polet, optimizam, gdje je nestala ta zarazna energija koju su ljudi isijavali oko sebe??
Što je bilo umjetno? Onaj dio u kojem svi rade nasmijani, ili ovaj u kojem svi u panici grizu nokte? Konačno, što je to što ima takvu moć da drastično mijenja naše živote, što to u nama izaziva takvu euforiju jednom, a drugi puta nas baca u letargiju?? Novac. Kriza. Pet slova koja čine jedan pojam nastao iz grčke riječi koja je označavala problematičnu, prijelomnu točku povezanu s potrebom donošenja odluke. Malo tko od nas tako tumači taj pojam. Uglavnom ga shvaćamo kao otežavanje življenja po starim navikama. Netko sigurno za krizu, taj atak na naše veličanstvo mora biti kriv! Mi sami sigurno nismo, ta, mi smo samo radili svoj posao.Možemo nabaciti i još koju opravdavajuću te još poneku optužujuću misao. Nijedna nas neće osloboditi vlastite odgovornosti ma kako se upirali u tom. Dopustili smo sebi luksuz da budemo nezainteresirani za ljude oko sebe, za lokalnu zajednicu, otklonili smo od sebe odgovornost za izbor najboljih među nama na pozicije političke moći i sebi samima oduzeli moć te je šutke predali gorima od nas samih. Možda će nam biti otrježnjavajuće otkriće u ovom dobu kratkog pamćenja potpomognutog tehnologijom kako krize nisu slučajnost, nego zakonito proizlaze iz ovakvog načina stvaranja novca. Zaprepaštava činjenica koliko mali broj ljudi doista shvaća kako se stvara novac i kako je ishodište najvećih rastvarača ljudskosti, korupcije, lopovluka, prijevara, izdaja upravo u načinu stvaranja novca u kojemu je sve to unaprijed ugrađeno!!!!! Kad nekomu dajete moć da odlučuje o stvaranju novca, posredno mu dajete i moć da presudno utječe na stupanj korupcije, prijevara i upravljanje izdajama. ( Rothschild: "Dajte mi kontrolu nad snabdijevanjem države novcem i ne zanima me tko donosi zakone") Nakon godina medijskog forsiranja nevažnosti vlasništva nad bankama, najveći broj ljudi danas misli kako je doista nevažno čije su banke. Ako im ipak padne na um kako to baš i nije nebitna stvar, već će se odnekud pojaviti g. Škegro da to velevažno ponovi. Opet će mu povjerovati većina, ali samo zato što nije izrekao laž do kraja, nego tek poluistinu. U bankama doista trebaju biti školovani stručnjaci, vrhunski ekonomisti kako bi uspjeli upravljati bankarskim poslovanjem i ako ih nemamo među nama, onda je dobro da budu i stranci. Laž je u onom dijelu koji prešućuje čiji interes zastupaju ti stručnjaci.Zastupaju interes vlasnika koji uglavnom nije komplementaran s interesima nacije, države u kojoj se banka nalazi!! Što nam je izručivanje bankarskog sektora strancima donijelo (da se podsjetimo, banke smo sanirali s ukupno 87,4 milijarde kuna, a "prodali" ih za 5,4 milijarde kuna) ?? Otvorilo nam je neslućene mogućnosti zaduživanja i zaglupljivanje nacije uz stvaranje jedne cijele kaste potkupljenih državnih činovnika koji su iskoristili pozicije u nomenklaturi i sudjelovanjem u raspodjeli kolača od zaduženog novca za investicije promovirali novu podobnost. Ako ste prošlu godinu zaradili 60.000 kuna, a ovu godinu tek 57.000 kuna, zapravo to nećete ni osjetiti. Neće vam kruna pasti s glave, niti ćete na to gledati katastrofalno, iako vam je zarada pala za 5%. Zašto onda tolikom panikom vrište svi u vlasti, bankama, tržištima kad se desi gospodarski pad od 5%????? Gdje je pravi razlog panici? Mi radnici bi mogli (a najveći broj doista i godinama ima istu plaću za svoj rad ili čak iz godine u godinu i manji) godinama živjeti s plaćom koja ostaje ista, odnosno stagnira. Zašto to onda ne može država, zašto je na makronivou to toliki problem? Odgovori su u monetarnom sustavu, načinu kreacije novca. Kad banka stvori 100.000 nečega (dolara,eura,kuna), stvori ga jedino kao dug kojeg ste vi preuzeli na sebe. Taj novac kojeg ste uzeli, tih 100.000 nečega jest vaš dug banci kojeg morate vratiti za, recimo 5 godina. No, morate vratiti 150.000 nečega. Nitko vam nije rekao kako banka nije stvorila tih dodatnih 50.000 nečega koji su njihova čista zarada na činjenici da imaju zakonsko pravo kreiranja novca. Vi tih 50.000 nečega morate zaraditi povećanom proizvodnjom, povećanom prodajom, odnosno gospodarskim rastom. Nema gospodarskog rasta - nema ni vraćanja kamata na dug! Nema gospodarskog rasta, ali zato ima rasta bankrota i bankarskog preuzimanja vašeg stvarnog vlasništva. U ovoj igri, pravila su postavljena kao na elektronskom poker aparatu u kockarnici - u konačnici vi uvijek izgubite sve, a vlasnik poker aparata vam odnese sve. U našem slučaju banke, odnosno njihovi vlasnici. Iznenađuje li onda koga podatak kako je 70% planetarnog bogatstva u rukama samo 250 ljudi???? Kriza je uprogramirana u ovakav monetarni sustav i iz njega zakonito proizlazi. Jedini dobitnici, i u gospodarskom rastu, i u gospodarskoj krizi, jesu vlasnici banaka (Goldman Sachs je zarađivao na klađenju o padu vrijednosti financijskih derivata koje je prodavao svojim klijentima). Nitko nam nikad nije rekao kako u cijeni SVAKOG proizvoda kojeg kupimo u dućanu, najmanje 8/10 odlazi bankama za plaćanje kamata!!!!! Ovakav način kreacije novca u kojemu je jedina podloga za njegovo tiskanje potpis klijenta na ugovoru o kreditu bi odavno došao do svog kraha da nije bilo tolikog rasta ljudske populacije na planeti i tolikog gospodarskog rasta. Suprotnost gospodarskom rastu nije recesija, nego ekološki prihvatljiv razvoj. No, on nije moguć bez drastične promjene načina stvaranja novca kao dug koji u potpunosti odražava darwinističko lice neoliberalaca. Ima još jedna protuprirodna posljedica monetarnog sustava - resursi na Zemlji su ograničeni i rast proizvodnje dobara u beskraj jednostavno nije moguć. Možemo li kako doskočiti toj lihvarskoj bagri? Možemo li pojam "kriza" shvatiti u njenom izvornom značenju - kao o prijelomnoj točki u kojoj moramo donijeti određene odluke? Malo optimizma - možemo. Na nivou pojedinca najviše ćemo napraviti ako bez ostatka preuzmemo odgovornost za svoje ponašanje što podrazumijeva razdvajanje vlastite pohlepe od stvarnih potreba, stalno učenje i promjena nivoa s kojeg razmišljamo - s "dobro je ono što je dobro za mene" na "dobro je ono što je dobro za širu zajednicu". U toj maloj promjeni sadržana je i naša odgovornost za izbor najboljih među nama, tih "hobita" dostojnih da čuvaju povjereni im prsten. Na nivou države stvar je još jednostavnija, stoga što imamo primjere i iskustva onih zemalja koje su prošle faze podjarmljivanja stranim centrima moći koje su kod nas još u tijeku. Ono što je noćna mora svakom građaninu koji otplaćuje kredit, a koja mu je prouzročena izdajom države kojoj je predao dio svoje moći kako bi ga ona štitila jest valutna klauzula i promjenjiva kamata! Vezivanje kredita uz neku stranu valutu!?! Država je morala zakonski onemogućiti banke da klijente obavezuju u vraćanju kredita valutnom klauzulom. To bankama koje doslovno upravljaju ekonomskom politikom Vlade nije bilo dovoljno, nego su još obavezale HNB i Vladu na održavanje fiksnog tečaja vezanog uz euro. U svijetu u kojem samo mijena vječna jest imati fiksnu točku , koliko god poželjno bilo - nije moguće. Osim ako ste strana banka na privremenom pašnjaku u Hrvatskoj. Koja ima svoju fiksnu točku - državnu garanciju kako će svi njeni građani bankama vratiti ukamaćeni kredit baš kao da su građani EU zone i baš kao da zarađuju eure. Dok je istina na sasvim suprotnoj strani - od svega najmanje zarađujemo eura jer nam ih godišnje nedostaje između 2 i 4 milijarde. Dakle, prvi korak bi trebao biti proglašavanje ništavnim svih obaveza proizašlih iz ugovora s valutnim klauzulama. Drugi je odricanje od fiksnog tečaja i preuzimanje potpune suverenosti nad kreacijom novca. Treći je stvaranje "rezervoara novca" (kako to naziva dr. Pavuna) kroz namjerno jačanje banke u domaćem vlasništvu - HPB prebacivanjem računa svih državnih poduzeća i lokalne samouprave u HPB. I ono najbitnije - oslobađanje zatomljene kreativnosti hrvatskog čovjeka, stvaranje ozračja u kojemu je uspješnost vrlina. Do svakog kreativca mora doprijeti činjenica da za njihove ideje kojima će pokrenuti svoj svijet ima dovoljno novca i da za njega država jamči! Postoji još jedan dostupni i domaći rezervoar novca - u mirovinskim fondovima nalazi se preko 3,5 milijarde eura. Četvrti korak je donošenje energetske strategije. Nema gospodarskog razvoja bez osiguranih energenata. Napraviti inventuru raspoloživih vlastitih izvora prirodnog plina i nafte te shodno utvrđenom stanju stimulirati potrošnju plina, a destimulirati potrošnju nafte. Od uvoznika električne energije, izgradnjom novih elektrana, stimuliranjem prozvodnje i korištenja fotosolarnih ćelija postati u kratkom roku izvoznik električne energije i tim izvozom kompenzirati sav uvoz nafte.
Peti je konačno uvođenje jednakosti svakoga pred zakonom te postupno mijenjanje vladavine većine u vladavinu zakona. Šesti je stvaranje varijante programa "za slobodu" kojeg smo imali na nacionalnoj TV za trajanja domovinskog rata, odnosno na svim razinama obrazovanja, medijskog, javnog života promovirati brigu za bližnjega kao brigu za samoga sebe. Navedeni koraci se moraju svi istovremeno poduzimati. Neka ovaj tekst bude pozivnica onomu među nama koji zna da je dovoljno jak, sposoban i karizmatičan da može oko sebe okupiti kreativni dio nacije i složiti ekipu koja svugdje može konkurirati za svjetsku medalju kao što to čine naši sportaši. Iluzorno je očekivati kako će se među etabliranim strankama naći znanja, ambicija i nacionalno osviještenih ljudi kojima je domovina i nacija iznad svega. Tijekom dva desetljeća postojanja demokratskih stranaka, negativna selekcija i unutarnja nedemokratičnost stranaka je postala brana svakom entuzijazmu i brana svakom iskoraku izvan utvrđene strategije crpljenja kapitala iz, na izborima osvojenih, lena. Velike stranke izborne pobjede tumače kao dobivanje koncesije na četiri godine u kojima se trude do maksimuma iskoristiti i iscrpiti "nalazišta" kapitala. Dakle, osuđeni smo na oduzimanje državnosti i porobljavanje nacije. Bez jednog glasa protiv! Postoji ipak jedna grudica koja ima potencijal da postane lavina. Umjesto stvaranja neke nove stranke koja zahtijeva ogromnu energiju koju se nema gdje pronaći u demoraliziranom i atomiziranom, zaduženom narodu, ono što je moguće u kratkom roku i uz inteligentno osmišljenu strategiju jest - povezivanje lokalnih stranaka i zajednički nastup na izborima. Tamo gdje nema stranaka, ima udruga koji su organizacijski već formirani. Potrebno je menadžersko znanje i predanost entuzijasta. U lokalnim strankama se nalaze čvrsti domoljubi, ali i notorni autsajderi koji su svjesni svoje autsajderske pozicije koji zadovoljštinu imaju jedino u prkošenju "koncesionarima". Ne zaboravimo - dr. Franjo Tuđman je imao kudikamo gore početne pozicije pa je uspio. Uspjeti se može ako ima željnih uspjeha! VeNLO
Postavi kao omiljeni
Poveznica
Preporuči članak prijatelju
Pregledano: 791 Komentari (3)RSS sadržaj komentaraPrikaži ili sakrij komentare ...
U vremenu, trenutku cak, kada EFT grupa i mocni Vuk preuzimaju vecinski energetski sektor (u BiH ali i u RH), u vremenu kad je na pragu usvajanje zakona o pravima istospolne "bracne zajednice", u vremenu kada......pitam se, postoji li dovoljno karizmaticna osoba/e kao osoba koja je prozrela "crnog vraga" i ponizne sluge.
,
Svibanj 18, 2010
Napišite komentar |
U jednom trenutku zuje bageri, prolaze kiperi, grade se zgrade, kuće, bruje miješalice, ljudi žure na posao, roba se pretovara, dućani prepuni ljudi, kupuje se sve i svašta. Prolaze automobili s probnim pločicama, odlazi se na utakmice, ljetovanja, zimovanja.
Prikaži ili sakrij formu za unos
