Korparstvo u Posavini

kosarica_l Korparstvo je jedan od najstarijih zanata u Posavini, a kao osnovna sirovina koristi se crvena vrba (lat. S. purpurea L.) koja ima crvenu koru i vrlo gipke grančice. Raste u proplancima i vrbicima nizinskih šuma. Njezine se šibe upotrebljavaju u korparstvu. Za reznice koriste se štapići vrbe koji brzo puštaju korijenje i vole vlažno tlo. Danas se vrši i folijarna sadnja zbog niza prednosti.

Reznice-štapići vrbe su pune biljnog hormona rasta tako da se brzo ukorijenjavaju i imaju brz prirast. Za ožiljavanje reznica drugih vrsta bilja često se u posudu s vodom pored te biljke stavi reznica vrbe koja pusti svoje hormone rasta u vodu i potpomaže ožiljavanje druge vrste.

Za pletenje se upotrebljava nekoliko vrsta šibe različite debljine i kvalitete. Najbolja i najkorištenija je amerikanka (salix americana), kultivirana šiba crvene boje. Od debljih šiba pogodne su žućkasta ružmarinka i alba. Od poznatijih vrsta tu su još i argentinka i zelena konopljenka. Bijela šiba dobiva se rezanjem prije sazrijevanja, ljeti ili krajem ljeta. Boja šibe određuje i boju predmeta.

Za sadnju šibe pogodno je nisko i vlažno tlo. Zbijenost tla utječe na kvalitetu šibe, jer tvrdo tlo daje tvrdo drvo. Takva šiba je čvršća, ali se teže plete. Šibe se režu u jesen, kada otpadne lišće. Odmah se sortiraju po veličini, vežu u snopove i spremne su za kuhanje.

Poslije sađenja šiba se vrlo brzo primi i brzo raste, jer je to u stvari vrsta brzorastuće vrbe. Sam posao od uzgoja do gotovog proizvoda je dugotrajan. Najprije se šiba sadi pomoću sadnica.

Nakon što šiba naraste, sljedi njena košnja. U današnje vrijeme se to radi traktorskom kosilicom što je puno brži način od nekadašnje ručne košnje pomoću posebnog noža koji se još naziva i ''kosijerić''. Kad se šiba pokosi i dopremi s polja prvo se mora klasirati po visini u nekoliko kategorija i povezati u snopove.Kuhati se može bilo kad i bilo gdje, najbolje na otvorenom radi mirisa koji se stvara pri kuhanju. Najvažnije je šibe odmah staviti u hladnu vodu i kuhati na temperaturi vrelišta oko 6-8 sati. Za kuhanje 1 kotla šibe od početka loženja vatre potrebno je oko 12 sati.

Nakon kuhanja šiba se ohladi, oguli joj se kora i osuši se. Za sušenje nisu potrebni nikakvi posebni uvjeti osim da se ne izlažu suncu. Šiba je suha kada pri savijanju odmah pukne što se postiže nakon nekoliko dana sušenja. Kuhana i suha šiba spremna je za pletenje nakon namakanja oko sat vremena u hladnoj vodi što joj privremeno vraća elastičnost. Ako pletenje potraje, šibu treba češće močiti jer se brzo suši i lako puca.

Majstori-košarači najčešće pletu na različitim drvenim kalupima i za svaki proizvod postoji drugi kalup.Za pletenje se ne upotrebljava samo cijela šiba. Ona se može rascijepiti po dužini ili podijeliti na tri dijela. Takve tanke trake zovu se vitre i njima se najčešće obavijaju drške ili spojevi na predmetima. Mogu služiti i za pletenje, ali osnovni kostur mora biti od pune šibe.

izradakosarice

Da bi se predmeti od šibe zaštitili od vanjskih utjecaja mogu se lakirati. Šiba se sjekla, klasirala po dužini i debljini, a zatim kuhala u velikim kazanima sedam do osam sati, pri čemu se voda dosipala dva-tri puta. Nakon kuhanja šiba se gulila, pa opet klasirala prema namjeni. Šiba se guli posebnom napravom koja se zove „pracip“, bila je također od drveta, dužine 10-20 cm. Pracipom se podere lika (tanka kora) na kuhanoj šibi kako bi se lakše odvojila. Kasnije su izmišljene i bile u upotrebi mašine za guljenje šibe.

Oguljena kuhana šiba na suncu je dobivala rumenu boju. Bijela šiba se dobivala geuljenjem šibu u soku i ona nije mjenjala boju. Lika (kora šibe), kao otpad pri guljenju, upotrebljavala se za zatrpavanje kazana u kojim se kuhala šiba, ali lika se kasnije koristila i za proizvodnju plodne zemlje za uzgoj cvijeća.

Za cjepanje šibe koristila se jedna drvena spravica "cjepac", on je od drveta i šibu je cjepao na troje. Poslije se ta šiba djeljala na mašini za djeljanje šibe, tako da su se dobijale tanke lajsnice kojima se moglo lako rukovati.

Za početi se baviti korparstvom, sem vrijednih ruku i umijeća, nije trebalo velikih investicija, nit puno alata. Svaki majstor pletač morao je imati dvije-tri vrste manjih eksera, čekić, kliješta, željezno tucalo, škare za obrezivanje, oštar nožić ili čakiju. I to je bilo manje-više sve. Time se moglo započeti zarađivati kruh.

Kod pletenja korpe moralo se sjediti na niskim klupama, jer ništa visoko nije bilo praktično, zato što se korpa pri pletnji držala između koljena. Šiba je morala biti dobro nakvašena, da pri pletenju ne bi pucala. Prvo se plelo dno korpe, pa onda se plelo dalje prema gore. Na kraju su dolazile ručke, ako su bile predviđene, sve ovisi od modela korpe. Plele su se i stolice i čitave garniture sa stolovima, za šta je trebalo više snage i iskustva, pa su to radili većinom bolji majstori. Najbolji majstori su pleli čak i vitrine.

Cijeli ovaj posao je mukotrpan i zahtijeva puno odricanja i rada.

Korparstvo u Posavini ima vrlo dugu tradiciju od prije drugog svjetskog rata.Ovaj težak i mukotrpan posao donosio je sigurna primanja pa je bio privlačan i pored toga za vrijedne posavljake te se proširio na mnoga domaćinstva.

Omogućio je lijep život i unaprijedio mnoga Posavska domaćinstva. I danas je taj zanat rasprostranjen ali u mnogo manjoj mjeri čemu je najviše doprinjeo rat,raseljavanje i zasićenost tržišta.

Pored nadaleko poznatih Grebničkih i Domaljevačkih korpara počrtkom 60-tih godina proširio se na gotovo sva sela Posavine pri čemu su u oraškoj općini vodeći bili Matićki korpari.

Završna dorada i pakiranje korpi većinom se odvijalo u korparama (Orašje,Šamac, Gradačac), koje su imale velike kazane za lakiranje sa brzosušećim transparentnim lakom, u koje su natapane korpe i tako dobivale zaštitu i sjaj.

Damir Mišetić

Postavi kao omiljeni

Poveznica

Preporuči članak prijatelju

Pregledano: 3009

Komentari (3)

RSS sadržaj komentara

Prikaži ili sakrij komentare

Damire, jako fin tekst o tradicionalnoj djelatnosti u Posavini. Za 10-ku

Maticani su u korparstvu svjetska klasa

Do 90-ih (prije zadnjeg rata) apsolutna vecina domacinstava u selu bavila se korparstvom.

Imal jos toga u Maticima?!

Crovata , Travanj 28, 2010