| Europski standardi i balkanska posla |
|
Hrvatska javnost zadnjih godina nije oskudijevala vijestima kada se radilo o zlonamjernim kritikama, a kakad i žestokim izljevima mržnje i pljuvanju prema vlastitom narodu nastanjenom s druge strane istočne joj granice. Prebacivalo im se sve i svašta. Paušaliziralo gdje se god moglo. A onda se pristupilo, korak po korak, dokidanju prava i povlastica, zbog kojekakvih izmišljenih konstrukata, te navodnog provođenja zakona vezanih za pristupne pregovore za ulazak u EU i gospodarske krize.
Ovakvo drastično obespravljivanje nitko ni na kojem nivou nije osjetio. Naprotiv, hrvatskim "svetim kravama" - manjinama ili Srbima - povratnicima, od kojih su mnogi još donedavno rušili njezinu državnost, dijelilo se šakom i kapom, čije će račune i posljedice naivni narod, po ustaljenom "običaju" do u nedogled snositi.
Za dvije do tri godine, bar je tako u planu, Hrvatska će nakon što je u potpunosti skinula gaće, postati punopravnom članicom Europske unije. A kako stvari tamo stoje kad se radi o "sjedenju na dvije stolice", možemo vidjeti iz ovog primjera: Njemački zakon o privatnom stečaju predviđa period od šest godina, kojeg se dužnik striktno mora pridržavati da bi mu se dugovi regulirali, što se u suprotnosti drastično sankcionira tj. zahtjev se poništava. Uz sve to sam postupak veže za sobom popriličnu kompliciranost i birokratsku proceduru, zbog koje mnogi zaziru ili već na samom početku zbog nedovoljne ustrajnosti i odricanja od toga odustaju. Međutim, Nijemcima, kao i ostalim državljanima EU u potpunosti je dozvoljeno da svoj privatni stečajni postupak, bez ozbira gdje su nastala dugovanja, reguliraju recimo u Velikoj Britaniji, gdje je procedura daleko jednostavnija i preglednija, a "karantena" traje samo godinu dana. Uvjet je da dužnik za taj period preseli u tu zemlju, što naravno mnogi rado čine, jer su im i pogodnosti za vrijeme trajanja samog stečaja kudikamo veće nego li u zemlji iz koje dolaze. Kakva bi bila reakcija Hrvata, da su im zemljaci iz BH u sličnoj mogućnosti, te da dugove nastale u Hrvatskoj "otpisuju" preko Dinare ili Save, nepotrebno je komentirati. Pitanje morala je jedna stvar, a ekonomska računica sasvim druga. Kada tvrtke "bježe" u drugu zemlju da bi uštedjeli na poreznim davanjima ili cijeni rada, za mnoge je to sasvim opravdana pojava, dok, kad je riječ o pojedincima stvar često puta izgleda drugačije. Postoji još niz različitih primjera širom EU, a klasični je onaj kad se radi o osobama sa slabim životnim standardom, posebice ako žive u graničnom pojasu, gdje se prijavljuju u zemlju u kojoj su bolja socijalna primanja i zdravstvena skrb. To nikoga ne iznenađuje a ne može se ni spriječiti, dok se u primjeru BH Hrvata od toga pravi žalopojka s svim primjesama balkanskog primitivizma. Sve kriminalne radnje kojih uvijek ima, bez obzira s koje strane došle, trebaju biti sankcionirane, što je sasvim neupitno. Gdje je bolje raditi, poslovati, uštedjeti ili platiti manji porez sasvim je slobodna stvar svakog pojedinca, naravno ako je zakonski dopustiva. U Njemačkoj godinama jedna od najprodavanijih knjiga upravo obrađuje tu problematiku ("1000 legalnih poreznih trikova"). No Hrvati vole praviti razlike, "legalno" im je na povratku iz Italije ili Mađarske auto do polegnutosti pretrpati svim i svačim, a "nelegalno" ako to isto rade BH Hrvati kad izlaze iz svoje druge domovine. A kad smo kod Mađara, njihova je matična država svim pripadnicima izvan nje, ovih dana dopustila da mogu imati mađarsko državljanstvo, naravno uz preduvjet da dokažu podrijetlo i da govore maternji jezik. A to ih sve u svemu košta - ništa! Biti će zanimljivo doznati, hoće li netko u Hrvatskoj tu manjinu zbog takvih pogodnosti prozivati ili joj možda još koješta nabaciti. Pretpostavljam da neće, jer to nije "u europskom duhu". Dočim, kad su u pitanju hrvatski nacionalni interesi i briga za svoje državljane izvan granica, medijskim i političkim manipulatorima instrukcije dolaze od tamo gdje se prezaduženi Europljani brzo i efikasno rješavaju svoja dugovanja. Zaista, mnogi ne mogu ni korak naprijed bez Londona, neki čak ni decenijama! Ali s vrlo bitnom razlikom, jedni se oslobađaju ropstva a drugi si ga natovaraju. Josip C.
Postavi kao omiljeni
Poveznica
Preporuči članak prijatelju
Pregledano: 803 Komentari (2)RSS sadržaj komentaraPrikaži ili sakrij komentare Napišite komentar |
Zlu ne trebalo 
Prikaži ili sakrij formu za unos
