Da su za doba nacističke Njemačke bili razvijeni mediji kao što su to danas, Hitleru sigurno ne bi nikad palo na um pokretati golemi ratni stroj kako bi pokorio Europu. Učinio bi to puno suptilnije i puno učinkovitije suvremenim metodama pokoravanja nacija i država. Bez ijednog metka. No, kako je nacizam stvar prošlosti, a Hitler nije među živima, nemamo o čemu raspravljati. Ili možda imamo? (Na stranu svjedočanstva kako Hitler zapravo nije izvršio ubojstvo Eve Braun i samoubojstvo u Vučjoj jami, nego je navodno umro prirodnom smrću u Argentini, a tobožnja Hitlerova lubanja koja se čuvala u Rusiji nakon DNK analize odjednom nije Hitlerova nego od nepoznate ženske osobe).

Kako bi izgledao taj poratni Treći Reich da je kojim slučajem Hitler uspio u svom naumu? Možemo nagađati. Vjerovatno bi najprije integrirao zapovjedništvo nad vojskom pokorenih zemalja, postavio lokalne zapovjednike kojima bi nadređeni bili njegovi generali. Lokalnu vojsku bi svakako plaćali iz poreznih prihoda lokalne vlasti. U slučaju bilo kojeg napada na Reich, ili odluke Reicha da negdje ratuje, o trošku lokalnih pokorenih država bi pozivao određen broj vojnika i slao ih na ratišta. Što bi učinio s gospodarstvom? Vjerovatno bi temeljito proanalizirao što koja zemlja proizvodi, kakve proizvodnje ima viška, kakve ima manjka pa bi onda zasigurno objašnjavao puku kako mora zatvoriti brodogradilišta u Poljskoj i Hrvatskoj te brodove kupovati u Južnoj Koreji koja ih jeftinije gradi.
Grcima bi naredio da posijeku milijune maslina, Francuzima bi naredio da posijeku milijune trsova, proizvodnju koja pretjerano zagađuje bi prebacio iz Njemačke u druge dijelove Reicha. Sigurno ne bi vjerovao lokalnim poduzetnicima, ustanovio bi Fond Trećeg Reicha preko kojega bi financirao svoje arijevske poduzetnike da kupuju za male novce, na nivou otvorene ucjene sve što imalo vrijedi u pokorenom dijelu Reicha. Morao bi nekako dati pokorenim narodima privid demokracije, iluziju da o nečemu odlučuju. Ostavio bi im njihove parlamente,predsjednike,vlade jer mu ne bi bilo uputno riskirati svako malo neku pobunu. Jednostavnim dekretom bi proglasio da sve članice Trećeg Reicha imaju pravo donositi vlastite zakone, uredbe, ali da u slučaju da su ti donešeni zakoni u konfliktu s vrhovnim zakonom Trećeg Reicha, primjenjivao bi se Vrhovni zakon Trećeg Reicha, naravno. Svakako bi poslao u svaku novu zemlju koju namjerava pokoriti Reich - povjerenika. Svake četiri godine bi organizirao izbore za Parlament Trećeg Reicha kako bi priprosti narod mislio da bira vlast na nivou Reicha.

Međutim, taj Parlament ne bi smio predlagati nikakve zakone, nego bi samo smio podnositi amandmane na prijedloge zakona koje bi uistinu pripremala njegova tzv. Komisija u koju bi imenovao von Ribbentropa, Rudolfa Hessa ili koga već, a koji bi ujedno i odlučivali hoće li prihvatiti koji amandman, ili neće. Sigurno bi uveo i jedinstvenu valutu, postavio svoje ljude u sve medije u kojima se ne bi smjela pojaviti jedna jedina riječ protiv izvrsnosti Trećeg Reicha,a svakog tko bi se nekako usudio čak i pomisliti da javno govori protiv Reicha bi odstranio iz javnog života, oduzeo bi mu pravo na rad, one tvrdoglavije i anestezirao drugačije.

Svakih deset godina bi izazivao tzv. krizu kako bi svu novostvorenu vrijednost prigrabile njegove ovlaštene grupe. Zabranio bi uzgoj i distribuciju nekih ljekovitih biljaka kako bi farmaceutska industrija mogla nesmetano prodavati svoje lijekove kroz mreže zdravstva kojeg bi ustanovio, a kojeg bi plaćali svi zaposlenici Reicha. Svim zaposlenicima bi kroz poreze odnosio minimalno 70% zarade, a ni u kom slučaju ne bi oprezovao svoje odabrane grupe. Ritmom kriza od jedne na deset godina, kroz par desetljeća bi u potpunosti uništio srednji sloj, a svoj namjesničko-upravljački sloj bi bogatio. Uvijek bi se trudio da održava stopu nezaposlenosti na nivou od 15-20% kako nijednom radniku ne bi palo na pamet glupa pomisao da nešto vrijedi, uvijek bi im prijetio bacanjem na burzu rada.
Sreća je da pričamo samo o pretpostavkama, da je Treći Reich poražen još 1945-e. Danas živimo u demokratskoj državi, svoji na svome, hrvatska puška na hrvatskom ramenu, hrvatska lisnica u hrvatskom džepu. Jest, istina je da Hrvatska vojska ima svoje zapovjedništvo koje je podređeno NATO zapovjedništvu, da mora s vremena na vrijeme poslati dodatni kontingent svojih vojnika, o svom trošku u Afganistan, ali nećemo sitničariti.

Danas imamo antifašističku Europu, složnu i udruženu u jednu superdržavu. Skoro da teče med i mlijeko, doduše više mlijeko nakon seljačkih prosvjeda, nego li med,ali..
Europska unija je danas superdržava koja ima svog predsjednika, svog ministra vanjskih poslova, svoju Vladu, zastavu, valutu. Čini je 27 zemalja, a još nekoliko zemalja je u fazi pristupnih "pregovora".

Da vidimo tko i kako formira vlast na nivou EU. Zemlje članice biraju svoje predstavnike u EU Parlament. Otprilike kao što ionako biramo svoje predstavnike u domaći Parlament, stranke istaknu svoje kandidate, glasači na izborima ih izaberu i onda su oni naši predstavnici u Parlamentu EU. Taj Parlament donosi zakone kao i naš Parlament? Ne! EU Parlament nema pravo predlagati zakone. Isključivo pravo na predlaganje zakona ima Europska Komisija. Kako se ona bira? Lijepo se sastane 27 premijera zemalja članica (na lokalnim izborima građani biraju stranke,a stranke biraju premijera od svojih članova, ne biraju ga građani direktno) koji se zovu VIjeće EU, oni biraju predsjednika Europske Komisije, a on bira po svojoj volji ostale članove Komisije, odnosno Vlade EU (ako baš hoće, predsjednik EK može staviti u Komisiju i svog ljubavnika).

Jedino Komisija predlaže i provodi zakone EU. Zastupnici u Parlamentu imaju pravo davati amandmane o čijim prihvaćanjima odlučuje opet Komisija (drugačije kazano,nema pravo jer se ne može ničim suprotstaviti volji EK). Zakone za Europsku Komisiju stvara preko 3000 radnih grupa (!!!!!) za koje nitko ne zna ni tko su, niti ih je tko birao na kakvim izborima. Dakle, ne bira se Vlada, ne bira se predsjednik Vlade, ne bira se Predsjednik EU, ni na kakvim demokratskim izborima!

Parlament nema pravo veta,niti donošenja zakona. Njegovo pravo je samo izglasavati zakone koje im dostave neizabrani članovi EK.Podsjeća li vas ovo na nešto?? Pa što,briga nas, mi imamo svoje zakone, svoje pravosuđe, svoju Vladu, pomislit ćete. Da, ali ima jedna kvaka - Zakonodavstvo EU u slučaju konflikta s nacionalnim zakonodavstvom ima primat, ono se primjenjuje, a vaše zakonodavstvo možete okačiti mačku o rep. Ako slučajno u Španjolskoj recimo, neki nadobudni sudac istražitelj posumnja kako ste baš vi opljačkali neku zlatarnicu u Barceloni, iako niti nemate putovnicu,niti ste se ikad u životu makli iz svoje države, onda će poslati nalog za uhićenje u vašu zemlju. Tamo će vas privesti, neće vas pitati za mišljenje, niti provjeravati osnovanost sumnje, nego će vas jednostavno transportirati u Španjolsku. A tamo može proći i 4 godine dok se sjete izvesti vas pred sud.
Primamljiva mogućnost, a?
Ima još smicalica naravno, koje omogućuju udruženoj Francuskoj i Njemačkoj da stave veto na bilo koji zakon, kao i da proguraju bilo koji zakon. Da ne nabrajam one koje idu ka tome da smanje broj članova Vijeća Europe na 18.

EU se financira iz poreza zemalja članica, a porezi se prikupljaju iz imovine i plaća stanovnika zemalja članica.
Koliko građana doista zna ove činjenice o zakonodavnoj i izvršnoj vlasti superdržave EU? Vrlo malo.
EU jest superdržava u kojoj ne postoji nikakva predstavnička demokracija!
NIkoga ne možete izabrati i nikakav zakon ne možete progurati preko svojih predstavnika u Parlamentu EU, a istovremeno svi zakoni koje donesu neizabrani članovi Europske Komisije se odnose na vas i nadređeni su nacionalnom zakonodavstvu. Je li ovo smišljao neki preživjeli ideolog Reicha?

Kad ste zadnji put na TV-u imali priliku gledati i čuti jednog čovjeka koji se javno zalaže za neulazak u EU?
Postoji li ijedan političar koji je protiv EU?
Ima li ih uopće?
Tko je zastupnik 42% stanovništva, izričitih protivnika ulaska u EU (prema zadnjem IRI-jevem ispitivanju javnog mnijenja) u politici, u javnosti?
Nitko.
Danomice se ljudima ispire mozak o prednostima ulaska u EU (koje su to????).

Na javnim mjestima se vješa zastava Europske unije, strane države, na kojoj se ljeskaju masonski simboli, iako još nismo okupirani! Zašto??
Ne moramo biti članovi EU da bismo s njima trgovali. Nije ni Norveška, ni Švicarska članica EU pa im nitko ne brani trgovinu s Unijom. Znači da otpadaju svi navodi kao bismo ulaskom u EU riješili probleme. Što ih ne riješi Grčka koja jest u EU?

Što je sa ZERP-om? Hrvatska je jedina zemlja na svijetu kojoj se odriče pravo proglašenja gospodarskog pojasa u svom moru!?! Talijani nam godišnje izlove ribe u našem dijelu Jadrana u vrijednosti od 300 milijuna eura.

Između tog izlova i otvorene krađe nema nikakve razlike.

Jedan od rijetkih proizvoda koji kvalitetom nadmašuje konkurente jest naš šećer. Mogli bismo izvozom šećera nadomjestiti mnoge nedostatke u poljoprivredi, međutim, EU nam za taj proizvod nameće kvotu koju smijemo izvesti koja je daleko ispod onog što možemo izvesti i prodati !?!
Strane banke (a sve te naizgled različite banke su putem naoko kompliciranog sistema udjela u vlasništvu osam banaka koje opet u svom vlasništvu imaju američki FED, kovnicu novca svjetske rezervne valute. To je prava piramida, a ne ona u Visokom) diktiraju Hrvatskoj narodnoj banci politiku čvrstog tečaja već 16 godina iako takav tečaj ima porazne učinke na gospodarstvo.
Direktno čini svu hrvatsku proizvodnju preskupom,a uvoznu robu jeftinom čime uništava vlastitu proizvodnju.

Da bismo svojevoljno ušli u EU, trebala bi se spustiti puno gušća magla nego li 1918-e.

Ne treba se spuštati magla. Dovoljno je ljudima smjestiti krizu, misli im okupirati strahom i tjeskobom, kroz medije (a bitni mediji su u vlasništvu stranih korporacija koje slično kao i piramidalni sustav udjela u bankama, čije konačno vlasništo završava na jednom mjestu na svijetu) im sustavno
provocirati apatiju i promovirati EU kao spas od svih problema. Uvjeravaju nas kako hodamo kroz pustinju (kako uopće možemo vjerovati u takve budalaštine??) i kako nas na kraju puta čeka voda. Da, čeka. Iznenadit ćemo se kad shvatimo da je ta voda na kraju puta - slana!

Mnogi od nas su uvjereni kako je ratni zaplet kod nas pri raspadu bivše države posljedica povijesnih nesuglasica, a rasplet posljedica hrabrosti ovih i onih. Točno,ali samo djelomično. Istina je da sila koja nas sad usisava u EU talionicu, je ista ona koja je kontrolirala sve strane u sukobu i namještala rezultat koji će biti takav da generira trajne suprotstavljenosti i potrebu arbitriranja iste sile. Ispada kako smo pijuni u igri moćnih? Svakako. Dok god odbijamo misliti svoje misli i nekritički prihvaćati tuđe kao svoje, bit ćemo lak plijen za manipulaciju perfidnijima.
Nema utočišta u kojem smo sigurni do onog kojeg pruža vlastito razmišljanje i poštivanje običajnog prava - ne činiti drugima štetu.

Za kraj, uviđate li zašto je miševima primamljiv sir u mišolovci?

VeNLO

Komentari (8)

RSS sadržaj komentara
Prikaži ili sakrij komentare

Napišite komentar