Srce koje prima Božju riječ nije kao bara koja se isparava, niti kao ispucana čatrnja koja gubi svoje blago. Ono je kao gorski potok koji se napaja na nepresušnom izvoru čije hladne iskričave vode skakuću s kamena na kamen, osvježavajući umorne, žedne i opterećene. Ono je kao rijeka koja stalno teče i tekući postaje sve dublja i šira, sve dok se njezine životodavne vode ne prošire po svoj zemlji. Dopusti da tvoje srce bude rijeka, dopusti Mi da uđem u tvoje srce.

Tea Pejić