Religija

Gomila je pratila križ kojeg je Isus nosio, okrunjen krunom od trnja kao vrhunac poniženja, rugala mu se dok je padao. Razjapljenih usta i zluradošću svojstvenom gomili palom pod utjecaj Zla, gledali su kako pribijaju Isusa na križ, kako čavli probijaju zapešća. Kako je morao biti zlokoban zvuk čekića u rukama rimskog vojnika...

Dok Europa, u 15. i 16. stoljeću, prožeta Renesansom, traži i otkriva, i sebe i druge - Hrvati, naši djedovi, naši preci biju ljute bojeve protiv osmanske nemani. Papa Lav X, zadivljen hrabrosti i spremnosti na žrtvu hrvatskog čovjeka, dodjeljuje hrvatskom narodu časni naslov "Antemurale Christianitatis" (predziđe kršćanstva). To zlo vrijeme, vrijeme bojeva s Turcima, vrijeme zločina i nasilja nazvano je i „plačuća stoljeća Hrvatske“.

Povodom blagdana Svih Svetih, na mnogobrojnim grobljima Brčko distrikta služene su mise za poginule branitelje u domovinskom ratu kao i za poginule hrvatske mučenike svih prethodnih ratova.

Kod centralnih spomen obilježja poginulim braniteljima domovinskog rata u Boderištu i Dubravama u znak neizbrisivog sjećanja, vijence su položili predstavnici Udruga proisteklih iz domovinskog rata, pripadnici djelatnih vojnih postrojbi OS BiH kao i predstavnici političkih stranaka Brčko distrikta.

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih (također Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitas Omnium Sanctorum) i Dušni dan (Spomen svih vjernih mrtvih).

Danas 11.09.2010.god. u Udbini održana je misa kod novoizgrađene crkve koju je predvodio nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Crkva je izgrađena u sjećanje na 09.rujna 1493. godine na bitku na Krbavskom polju kada je u borbi sa Turcima poginulo oko 10.000 hrvatskih vojnika.

Tada je turska pljačkaška horda, u povratku sa pljačkaških pohoda iz Koruške i gornje Hrvatske, potukla preko 10.000 slabo vojnički opremljenih Hrvata.

Prosječnom Hrvatu katoliku, osim svjetski poznatog hercegovačkog Međugorja (za kojeg je nedavno od Svete Stolice osnovano Međunarodno povjerenstvo za ispitivanje i praćenje nadnaravnosti pojava Blažene Djevice), kao poznatija mjesta Gospinih ukazanja, najčešće se još spominju Lourdes (1858.) u Francuskoj i Fatima (1917.) u Portugalu.

Oni bolji poznavatelji marijanskih svetišta vjerojatno su čuli i za Guadalupe (1531.) u Meksiku (najveće hodočasničko mjesto na svijetu), Czestochowa u Poljskoj, Montichiari/Fontanelle (1946.) ili Loreto u Italiji.

Misterij i Torinsko laneno platno u koje je navodno bio umotan Isus Krist nakon razapinjanja čeka ponovnu analizu.Prilikom prve analize lanenog platna utvrđeno je niz činjenica najsuvremenijim metodama i analizom izotopa ugljika C14 ali nakon toga pokazalo se da je učinjeno i niz propusta prilikom uzimanja uzorka platna.

Priča otprilike ide ovako.

Glazba je zvonka radost, glasila je reklamna poruka kojom je prije koju godinu Zagrebačka filharmonija pozivala publiku. Jedna od najljepših poruka u reklamnom svijetu koja govori kako je glazba radost koja se čuje, izražena radost koja zvoni poput najljepšeg zvona župne crkve našeg djetinjstva. Glazba nas prati kroz život kao što Zemlja Sunce prati na svom životnom putu, glazba bilježi emocije, vremenske cikluse, otiske epoha.