Posavina

Kad je u pitanju Domovinski Rat, široj javnosti ostaje većinom nepoznata borba hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini o kojoj je često ovisio vlastiti opstanak na određenom području. Jedna od sličnih situacija je i sa borbama za oraško područje u kasno proljeće 1995. g. u kojoj je Hrvatsko vijeće obrane (vojska bosansko-hercegovačih Hrvata) porazilo Vojsku Republike Srpske, te na taj način obranilo ovu hrvatsku enklavu u Bosanskoj Posavini.

Žitelji sela Donji Rahić i drugi Katolici župe Gorice u distriktu Brčko u nedjelju su sudjelovali na misnom slavlju povodom blagoslova novoizgrađene filijalne crkve u ovom selu. Crkva je posvećena Svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću, a na ponos svih koji su dali doprinos za njenu izgradnju.

Svetu misu je predvodio prečasni Luka Tunjić, Vikar Vrhbosanske nadbiskupije, i Vlč. Đuro Živković, župnik župe Gorice.

Crkva je najvećim dijelom završena. Ostali su samo još neki detalji za napraviti, ali uz pomoć Boga, dobrih ljudi i Svetog Leopolda i to ćemo obavit.

Zbog kratkoće vremena od obavjesti da će posvećenje biti obavljeno nismo bili u mogućnosti organizirati slavlje, ali se nadamo da ćemo to uspjeti do spomendana našeg sveca zaštitnika.

Pozdrav svim Ra’ićanima ma gdje bili!

Dubravko Barišić, Donji Rahić

Uz poznato mućenje vode, svađe i nejedinstvo posavljaka i danas u miru, kao i “tko je tu koga” prevario da nekažemo izdao, u Posavini te 1992. god. Prekopana je i arhiva SIS-a, ostalo se bez jasnog odgovora zašto se Alija Izetbegović protivio vojnom sporazumu sve dok nije dogorilo do noktiju o ulasku HV-a u Posavinu a raspravljalo se i o“naivnom mentalitetu” ravnice kao i o slučaju dezinformatora na terenu tipa “izdao nas general Praljak!” Možda i najistinitija "kostur storija" iz sage o Posavini:

Od nedavno je i u Posavini pokrenuta inicijativa za potpisivanje peticije „Stop majorizaciji Hrvata“ koju prate smiješni i čudnovati događaji. Prvog dana postavljen je štand za potpisivanje između zgrade Općine i Unicreditbanke.

Potpisivanje je otpočelo u četvrtak i trajalo negdje do 12 sati a nakon toga sve do nedjelje tj. nekoliko dana iza toga točnije do 13.02.2011. ni traga niti glasa od inicijative -štand je zjapio prazan.

U zbilji našega danas, izgleda, kao da život poput lošega filma prolazi i bez nas odlazi. U njemu, kao da previše je igre i uvjetovanog materiala, puno je nečega što se ponavlja pa se nekoliko puta mora iz početka, zaista, mnogo je priče, malo istine i poštenja. Veoma malo i svakim danom sve manje.

Pa što je ovim ljudima danas? Ponašaju se kao lude, vele ? Zašto su im srca toliko podijeljena? Zašto toliko spavaju, zašto toliko sanjaju, drijemaju, poneki tako dugo zijevaju? Zašto misle da su toliko dobri i uvijek na pravoj strani? Ne znaju jadni da stoje na slaboj i suvoj grani... Nije zlato sve što sja!

Ostavštinu koju s krvavom mukom i znojem stekoše moji ispred mene, ostviše i meni povjeriše. Rekoše,“ Evo ti, dobro to čuvaj“! Treba upravljati s time i dalje! Pazi, čuvaj se dušmana i ljudi koji nemaju lica! Takvi ti samo zlo misle!

Iz moga života izbrisaše i oteše mi mnoge želje i sne.  Od mene traže pristanak da se odreknem istine,  da se odreknem sebe i kažem da sam netko drugi, taj isti, ali sada opet drugačiji, prema nekom novom programu adaptiran, malo preuređen i dorađen.  Možda i ropstvo nije loše ako se širokogrudno prihvati, a mrvu dostojanstva odbaci iz svoje kože, jer,  zašto bi se sami sekirali kako bi zaradili kruh svoj svagdašnji?

Potpora hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i premijerke Jadranke Kosor izrečena u izjavi za potporu BiH euroatlantskim integracijama po prvi puta nakon toliko vremena oštro upozorava na nejednakost Hrvata u BiH.

Za neke je ovaj istup bio politički šok a za neke samo davno zakašnjeli logični slijed onoga što je preočito i neodrživo.

Baš tih se dana snijeg počeo otapati i negdje u daljini tamo u našem zavičaju, točno tamo, gdje se ravnica i prvi bregovi počinju sastajati, skupljaše se novi oblaci i kao da pročišćavahu našu dolinu, pa nam darivaše osjećaj neopisive miline i zadovoljne duše. Dok su svježina i lagan vjetrić udarali u lice, a pluća, onako pazamaški zahvaćaše zrak iz okolice, tog čistog i nedotaknutog krajolika, moj pogled, lagano se pomicao čas kroz šumarak, čas kroz šikaru ili u blagom poluluku završavaše u zelenilu mlade pšenice u polju, koja oslobađajući se sniježnoga pokrivača onako, kao počešljana, prkosiše već prolazećoj zimi.

Postoje brojne vrste laži, a jedna od njih je i manipulativna statistika koja se u posljednje vrijeme vrti u javnosti ne bi li se dokazalo nedokazivo, odnosno, da veliki dio Posavine i nije teritorij hrvatskog naroda. U tu svrhu često se izdvajaju neke posavske općine bez uvažavanja cjelovitosti Posavine kao regije. Jedna takva manipulativna statistika, napravljena za općine Derventu i Modriču koje sada pripadaju R. Srpskoj, poručuje Hrvatima u Posavini kako su još i dobro prošli jer su im ostale općine Orašje i Odžak kao i dijelov općine Bos. Šamca.

Dođe trenutak i dan pa morah poći iako srce pucalo mi je, iako grlo stezalo se je , iako umirah i suze progutah svoje. Morao sam, jer znao sam, samo se tako mogu vratiti, samo tako mogu opstati, ostati, opet doći i nikad otići…

Provirivale su noći pune mjesečine, pogledale i čekale su me dugo. Čekao me je procvjetao jasen, jorgovan modri raširio se. Čekao me je bagrem stari pun cvjetova i pčele koje zuje, a šargo vjerni prijatelj moj nikad me zaboravio nije. Starica majka, izgovarila je brojne molitve i jadna uvijek nadala se je...

Problemi BH Hrvata lako su riješivi iako sarajevska politika, uz pomoć nekih međunarodnih političkih krugova, namjerno ih prikazuje kao neriješivi gordijski čvor. Na taj način Sarajevo želi prigrabiti još više privilegija za bošnjački narod ili, statusom quo, makar zadržati dosadašnji povlašteni status. Zato jedinstveni stav među tri naroda nije ni na vidiku i bez međunarodne batine teško će se ikada i pojaviti.

Tamo na kraju ceste koja ne vodi dalje u bijeli svijet, već, kao da bježi iz gužve i iz derneka naše svakidašnice, otprilike dvadeset i pet koraka na desno, kao da završava mučno traženje, prestaju, nestaju svi tragovi, nastaje mir, te spokoj i tiha sjeta kada preleti kroz razgolićeno dvorište, sjedim na mjestu gdje nekada davno moj pokojni djed Markan odloži svoju mješinu, obrisa čelo zasuka svoje rukave i progovori svome srcu, "Ovdje, ovdje krčim, ovdje ostajem, ovdje gradim svoj dom"!

U nedavno objavljenom uratku pod naslovom „Ljubić stavlja Posavinu na pregovarački stol“, kolumnist Dnevnog Lista D. Stešević uspio je generaliziranjem dva puta maestralno profulati cijelu loptu. Prvi put hvaljenjem kolektivne srpske osviještenosti i drugi put podmetanjem Hrvatima Posavine koliketivnu nezainteresiranost za svoj zavičaj. Objektivno novinarstvo preživjelo je samo u onom dijelu u kojem autor nije ništa sam napisao već je tek prenio odličnu izjavu Bože Ljubića predsjednika HDZ1990.