Novac

„Ništa! Opet je Chelsea iznevjerio. Zato ću sutra pojačati i birat ću veće koeficijente. Sutra mi se možda osmjehne sreća pa dobijem. Uhh, još kad bi bilo 30.000 kuna, ma častio bih cijeli kafić!“

Riječ koja ovih dana spada u najčešće korištene je svakako – prosvjed. Pa imamo braniteljski, pa seljački, pa akademske zajednice, pa nove Al Quaide koja se sad zove facebook-ovci (jednako nepostojeća u organizacijskom smislu upravo kao i Al Quaida,ali zato dobro zvuči). Seljaci lože logorske vatre, blokiraju ceste, facebookovci neumorno marširaju gradovima i troše grla, nekolicina egomana doživljava svojih pet minuta slave.

Zaposlenost i nezaposlenost

Brojni su pokazatelji da u BiH nije samo politička situacija katastrofalna, nego i gospodarska. Federalni zavod za statistiku u svom zadnjem biltenu navodi da je krajem listopada 2010. u Federaciji u radnom odnosu bilo 426.217 osoba, a nezaposleno 363.411 osoba (od toga 186.606 žena, 51,3%). Ukupan broj nezaposlenih u BiH je 517.251. Ovakve poražavajuće rezultate, gdje je skoro polovina radnoaktivnog stanovništva bez posla, treba zaista dugo tražiti u Europi.

Poznato je da Hrvatska i BiH, nisu u stanju da zadovolje svoje tržište poljoprivrednim proizvodima. Iako je o ovoj temi zadnjih godina bilo dosta govora, odgovorini se i ne trude da se ovo katastrofalno stanje u poljoprivredi popravi. Posebno je neshvatljivo (da nije tragično bilo bi smiješno), kad se spomene da uvozimo vrbovo šiblje, koprive i slamu, dok je "normalna" stvar uvoz krumpira, češnjaka, luka, voća i povrća.

Odlaskom na “privremeni” rad prve generacije gastarbajtera početkom 60tih, situacija na tržištu rada znatno je se rasteretila. Tadašnja država je u tom potezu vidila ne samo ekonomsku korist, nego i političku, a i smanjila je socijalni bunt stotina tisuća nezaposlenih i gladnih joj stanovnika, od kojih su najveći dio bili Hrvati iz Hrvatske i BiH.

Netko je već primijetio povezanost ispitivanja javnog mnijenja o popularnosti političara i pospremanju u Remetinec većih ili manjih "riba". Kad Jadranka ide po postocima dolje, protuotrov se daje u novim dozama pritvaranja. Očito je riječ o očajničkoj potrebi umreženih elita kojima je Jadranka (Kosor, da ne bude zabune) figura koja je nužna za dovršetak potpune predaje i izdaje državnosti koja se službeno zove "završetak pregovora o priključenju EU".

Slušam ovih dana prilog na lokalnoj radio postaji o skupoći u našem gradu. I što se moglo čuti? Jad i čemer. Zapravo ga nije ni trebalo praviti, jer je rezultat već svima bio unaprijed poznat. Te skupoća, te nema se, te male mirovine… Sve se to najmanje zadnjih 50 godina tvrdi tj. uporno ponavlja. No, život teče dalje s svim primjesama balkanskog nam realiteta i mentaliteta. Nažalost, sve manje je i onih koji, kad se nađu u takvom položaju nešto stvarno čine da ublaže tu nezgodnu situaciju. Puno je lakše kukati i onda se opet vratiti dnevnom redu imajući u podsvjesti parolu “nekako ćemo se snaći”.

Njemačka, kakvu je posebice poznaju brojni gastarbajteri prve generacije, zadnjih 20tak godina u mnogo čemu je promjenila svoje lice. Zemlja blagostanja, rada, napredka, dobrih zarada i socijalne zaštite, nažalost se pretvara u zemlju u kojoj prosječan radnik ili namještenik sve teže izlazi na kraj i strahuje za budućnost, gdje skoro svaki nezaposleni nosi krimu neradnika, a bogatim slojevima društva ruže cvjetaju kao nikad do sada.

Iako je jedna od najjačih industrijskih zemalja i druga po izvozu (816 mlrd. eura 2009. g.) u svijetu, Njemačka se prema rang listi Ujedinjenih naroda po kvaliteti životnog standarda nalazi tek na 22. mjestu (2007. g.). Vodeće tri zemlje su: Norveška, Australija i Island.

Postoji li poveznica između ubojstva J.F.Kennedya i stradanja poljskog političkog vrha? U čemu je tajna ovako dobrog odolijevanja nesmiljenim recesijskim pritiscima u Hrvata? Što je pravi uzrok osobnog bogatstva Hrvata izraženih kroz posjedovanje nekretnina u svom vlasništvu? Zašto Kina, svjetskoj recesiji unatoč ostvaruje visoke stope gospodarskog rasta? Kako je Hitler u manje od sedam godina stvorio moćni ratni i gospodarski stroj? Kako je Luka Raić podigao Dukat, a kako je Todorić stvorio Agrokor?

U više od 100 poštanskih ureda Hrvatske pošte Mostar, tijekom cijelog dana, bez provizije možete platiti račune:

Elektroprivreda HZ HB, HT Mostar i HT Eronet, m:tel, Internet provideri (Teing d.o.o., Mreža d.o.o., X-net d.o.o.) Komunalne usluge (Čitluk, Široki Brijeg, Posušje, Grude, Ljubuški, Stolac, Neum, Rama, Čapljina, Tomislavgrad, Kupres, Glamoč, Livno, Vitez, Kiseljak, Uskoplje), Uplate za javnu rasvjetu (općina Domaljevac, općina Orašje) Croatia osiguranje d.d. Ljubuški (osiguranje imovine i životno osiguranje).

U jednom trenutku zuje bageri, prolaze kiperi, grade se zgrade, kuće, bruje miješalice, ljudi žure na posao, roba se pretovara, dućani prepuni ljudi, kupuje se sve i svašta. Prolaze automobili s probnim pločicama, odlazi se na utakmice, ljetovanja, zimovanja.

U drugom trenutku sve - stoji! Ovrhe prijete, ljudi u panici, oni koji su do jučer imali posao postaju nezaposleni, strah kontaminira atmosferu, nitko ne odlazi nigdje, nitko ne kupuje ništa.

Ovih dana pročitao sam u jednim dnevnim novinama misao jednog filozofa koji izjavljuje u smislu: „ja ne živim, ja sam življen, riba nepliva ona je plivana…“ i doista moderno vrijeme nameće nam „putanje“ u kojima se vrtimo i u kojima nas vrte sa malo slobodnog prostora za kreativni manevar,vrijeme u kojem su nametnute poremećene vrijednosti.

Zamislite da imate pune džepove novca, da ponosito hodate poput cara znajući kako možete sve, ama baš sve kupiti!?! Dođete u neki dućan, ma mogli biste kupiti cijeli dućan i još bi vam ostalo više od 98% novca. Tražite samo bocu vode, onu malu od 0,5 l. Prodavač/ica vam stavi na pult, vi izvadite novac kako biste platili kad prodavač/ica razrogači oči i kaže - Žao mi je,ali mi ne primamo konvertibilne marke! Pokraj svog novca, ostadoste žedni.