Jezik

U Srbiji se mnogi roditelji bune što im djeca govore “pogrešan” jezik, jer gledaju “kupljene” ili iznajmljene crtiće koji su većinom sinhronizirani na hrvatski jezik. Tome su očigledno sami krivi, ako se o nekoj krivici može govoriti. No zaboravljaju da to ima i svojih prednosti. Kada im najmlađi dobro odrastu i nauče još bolje pisati i govoriti, sve bi moglo doći na svoje.

Na jednom pučkom veselju, u jednoj zemlji Europske Unije, jedan naš ugledni župnik i bosanski franjevac, i naravno ujak (što bi drugo mogao biti ako ne ujak???) okupljenim Hrvatima-gastarbajterima je rekao da Hrvatima u Bosni i Hercegovini i nije potrebna televizija na hrvatskom jeziku!!!??? Jer, reče ujak, Hrvati-gastarbajteri nemaju televiziju na hrvatskom jeziku ni u tuđoj zemlji u kojoj privremeno borave pa im ne treba ni u domovini Bosni i Hercegovini!!!???

Jezik je nepresušna riznica koja čuva kolektivni duh naroda, pamti povijest, bitke, migracije, radosti, veselja i šale. Otisak vremena. Jedan je onaj književni kojeg učimo u školi, zapisan u lektirama koje su nam uvijek dosadne kad ih moramo čitati ( a onda kad sazrijemo shvatimo vrijednost tih lektira), drugi je onaj razgovorni, živi, kojeg čujemo i govorimo i sami.

“Nakon višegodišnje političke borbe, Hrvati su pred osnivanjem kanala na svome jeziku. No, procedura će na kraju ponovo doći u parlament, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će tko glasovati - Bošnjaci su otvoreno protiv, a Srbi za hrvatski kanal” - piše Večrnji List.

Gledajući FTV 1 dnevnik od 06.12.2009. godine i pri tome miksajući kanale HRT i RTRS kako bi se dobile sve moguće informacije i interpletacije dnevnih političkih događanja, nemalo sam se iznenadio kada sam čuo način i stil govora novinara koji je bio potpisan kao Mirko Šagolj a koji se u svom „izlaganju“ osvrnuo na izbore za predsjednika u R. Hrvatskoj.