Europa

Atmosfera kaosa, bezizlaznosti, malodušja, nezadovoljstva i nepovjerenja u nedoraslu, nezrelu, provincijalnu, poslušničku, kriminalom opterećenu, slugansku i negativnom selekcijom odabranu tzv. političku elitu zatekla je kolosalna gospodarska kriza koja se iz dana u dan, pače iz sata u sat, pretvara i u onu političku.

Možda se neko sića one scene iz jedne reklame gdje tip koji često putuje zrakoplovom i poznaje sva pitanja kada se treba čekirati, jednom prilikom pošto mu je uvik ista procedura dojadila, službeniku već unaprid izrecitira sve odgovore, tako da ubrza postupak. Razmišljao sam da isto tako prilikom dolaska u rodnu grudu pripremim odgovore na slična standardna pitanja koja katkad i par puta dnevno čujem. Da, dobro sam. Došao sam ima 3 dana. Kod nas tamo je isto kriza. Biću još 7 dana... itd. Nema druge. Ozbiljan razgovor tek onda počinje kad se odradi ovaj dio.

Netko je već primijetio povezanost ispitivanja javnog mnijenja o popularnosti političara i pospremanju u Remetinec većih ili manjih "riba". Kad Jadranka ide po postocima dolje, protuotrov se daje u novim dozama pritvaranja. Očito je riječ o očajničkoj potrebi umreženih elita kojima je Jadranka (Kosor, da ne bude zabune) figura koja je nužna za dovršetak potpune predaje i izdaje državnosti koja se službeno zove "završetak pregovora o priključenju EU".

Malkica Dugeč, ugledna hrvatska književnica, podrijetlom iz Bosne, koja je zbog Hrvatskog proljeća morala napustiti zemlju, jednom je prilikom izjavila, da Hrvati imaju tri majke: onu rođenu, Majku Nebesku i majku Domovinu.

Onaj dio našeg naroda kojeg je sudbina vezala za tvorevinu zvanu Bosna i Hercegovina, to isto može potvrditi, a neki od njih će možda dodati i još jednu. No, kad se razmatra njihova prošlost zadnjih desetak godina, biti će da su zapravo samo dvije. Majka BiH nije ni dostojna imena "majka", dok je majka Domovina Hrvatska mutirala u maćehu.

Nakon 1972.god i 38 godina državne istrage koju je provodila Velika Britanija, istrage u kojoj je utrošeno 230 milijuna eura i u kojoj je na 5000 stranica konačno izašla istina na vidjelo kada je britanska vojska htjela zataškati pokolj i otvaranje vatre na nenaoružane Irce-katolike na ulici u Derry-u koji su prosvjedovali zbog prava glasovanja.

U stvari, za razliku od naslova kojeg sam svjesno i argumentirano „podmetnuo“, predsjednik IDS-A Ivan Jakovčić, 29.04.2010. izjavio je doslovce ovako: „Naš je koncept Europa u malom. Primjer je BiH. Ako ta zemlja ne može uspjeti, onda ni veliki projekt EU nema perspektivu.“

E sad, evo riskiram i košulju, i kragnu!

Zašto onda navedeni naslov o  opstanku YU ne bi mogao odgovarati, ako svi znamo da je BiH u stvari bivša YU u malom?!

Njemački narod je u prošlom stoljeću dva puta bio na koljenima, zemlja dva puta razrušena do temelja, milijuni njemačkih muževa su izginuli u dva svjetska rata. Danas se nitko ne osvrće na te žrtve pravdajući to krivnjom Nijemaca za započinjanje obaju ratova. Kakva je to sila, kakva snaga u njemačkom narodu da je žrtvama unatoč u vrlo kratko vrijeme opet uspio iz temelja izgraditi jednu od najmoćnijih država na svijetu? Možemo li mi kao mali narod koji je također imao svoja stradanja kroz povijest učiti od boljih od sebe?

Da i male stvari mogu uzdrmati ionako krhke odnose između članica europske unije, pokazao je i dokazao češki umjetnik David Černý, tvorac umjetničkog djela „Entropa“. Kontroverzna Černýjeva instalacija „Entropa“ prikazuje trodimenzionalnu kartu Europe, prepunu stereotipa i predrasuda o članicama Europske unije. Osim lavine smijeha, Černý je izazvao i bijesne prosvjede pojedinih članica EU. Najviše kritike na adresu českog umjetnika uputile su novopečene članice Rumunija i Bugarska.

Naime, Rumunija je u  Černýjevoj „Entropi“ prikazana kao jedan veliki drakulin dvorac, a Bugarska kao turski WC „čučavac“.