Ekonomija

Najnovije vijesti kako se potkrada i vara lijepa naša otkriva nam da Hrvatskim seljacima neće biti nimalo lako u Europi.

Tko tu sve koga vara i maže oči otkrila je grana poljoprivrede, posljednja oaza iliti utočište bilo kakve proizvodnje jer svi nešto moramo na kraju krajeva i jesti.

Iz dana u dan sve smo više svjedoci političkog i gospodarskog propadanja Hrvatske, čije "elite" svoju energiju u Hrvatskom saboru većinom troše za prozivanje suprotne strane kojekakvim pogrdnim imenima, napadima bijesa, kletvama i sličnim prostatlucima, umjesto da se prihvate posla i dovedu prilike u državi u bar zadovoljavajuće stanje, što im je posao za koji su izabrani i više nego dobro plaćeni.

Radim tamo, "živim" ´vamo

Hrvatska javnost ovih je dana informirana o terminu ulaska naše zemlje u Europsku uniju. Ili bolje rečeno o više njih, tj. 2013. ili 2014. godine. Mnoge države koje su predhodile Hrvatskoj, datum svog ulaska znale su već na početku pristupnih pregovora i time vješto iskoristile razne prednosti, dok su europski birokrati u našem primjeru to svim sredstvima spriječavali, prepuštajući sva nagađanja optimističnim političarima, koja se, kao što znamo nisu obistinila.

Zaposlenost i nezaposlenost

Brojni su pokazatelji da u BiH nije samo politička situacija katastrofalna, nego i gospodarska. Federalni zavod za statistiku u svom zadnjem biltenu navodi da je krajem listopada 2010. u Federaciji u radnom odnosu bilo 426.217 osoba, a nezaposleno 363.411 osoba (od toga 186.606 žena, 51,3%). Ukupan broj nezaposlenih u BiH je 517.251. Ovakve poražavajuće rezultate, gdje je skoro polovina radnoaktivnog stanovništva bez posla, treba zaista dugo tražiti u Europi.

Poznato je da Hrvatska i BiH, nisu u stanju da zadovolje svoje tržište poljoprivrednim proizvodima. Iako je o ovoj temi zadnjih godina bilo dosta govora, odgovorini se i ne trude da se ovo katastrofalno stanje u poljoprivredi popravi. Posebno je neshvatljivo (da nije tragično bilo bi smiješno), kad se spomene da uvozimo vrbovo šiblje, koprive i slamu, dok je "normalna" stvar uvoz krumpira, češnjaka, luka, voća i povrća.

Odlaskom na “privremeni” rad prve generacije gastarbajtera početkom 60tih, situacija na tržištu rada znatno je se rasteretila. Tadašnja država je u tom potezu vidila ne samo ekonomsku korist, nego i političku, a i smanjila je socijalni bunt stotina tisuća nezaposlenih i gladnih joj stanovnika, od kojih su najveći dio bili Hrvati iz Hrvatske i BiH.

Slušam ovih dana prilog na lokalnoj radio postaji o skupoći u našem gradu. I što se moglo čuti? Jad i čemer. Zapravo ga nije ni trebalo praviti, jer je rezultat već svima bio unaprijed poznat. Te skupoća, te nema se, te male mirovine… Sve se to najmanje zadnjih 50 godina tvrdi tj. uporno ponavlja. No, život teče dalje s svim primjesama balkanskog nam realiteta i mentaliteta. Nažalost, sve manje je i onih koji, kad se nađu u takvom položaju nešto stvarno čine da ublaže tu nezgodnu situaciju. Puno je lakše kukati i onda se opet vratiti dnevnom redu imajući u podsvjesti parolu “nekako ćemo se snaći”.

"Jugoslavenska narodna armija - važnija obilježja"

Balkanskim ali i širim prostorima kolaju razni mitovi i legende. Jedna od poznatijih je da su "Tuđman i Milošević (po)djelili Bosnu u Karađorđevu". Takvim maštanjem nameću se neka pitanja, na koje (još) nismo dobili valjane odgovore, kao npr.: gdje je onda taj hrvatski dio kad su je međusobno podjelili? Po kojoj logici su onda Hrvati izašli na referendum za nezavisnost Bosne i Hercegovine, kad je sve dogovoreno, a Srbi ne? Zašto su u BIH Srbi napali Hrvate, njihove gradove, sela i naselja, te vršili progone? ...itd.

Da u Njemačkoj svima ne cvjetaju ruže je već odavno poznato. Manje poznato je da mnogi od njih ne žele da im cvjetaju, nego takvi svojim načinom života stvaraju paralelna društva, nemareći nimalo za kulturu, običaje i društvo koje im je pružilo novu domovinu. Riječ je prije svega od doseljenicima iz muslimanskih zemalja: Turske, Maroka, Tunisa, Irana, Iraka…, a i sličnih, koji zadnjih godina sve više izazivaju negativne naboje u javnosti.

Njemačka, kakvu je posebice poznaju brojni gastarbajteri prve generacije, zadnjih 20tak godina u mnogo čemu je promjenila svoje lice. Zemlja blagostanja, rada, napredka, dobrih zarada i socijalne zaštite, nažalost se pretvara u zemlju u kojoj prosječan radnik ili namještenik sve teže izlazi na kraj i strahuje za budućnost, gdje skoro svaki nezaposleni nosi krimu neradnika, a bogatim slojevima društva ruže cvjetaju kao nikad do sada.

Iako je jedna od najjačih industrijskih zemalja i druga po izvozu (816 mlrd. eura 2009. g.) u svijetu, Njemačka se prema rang listi Ujedinjenih naroda po kvaliteti životnog standarda nalazi tek na 22. mjestu (2007. g.). Vodeće tri zemlje su: Norveška, Australija i Island.

Na izbornoj skupštini Udruge bosanskih Hrvata "Prsten", održanoj 14. lipnja 2010. godine u Zagrebu, kao treći predsjednik Udruge izabran je dugogodišnji član i jedan od največih donatora Zaklade Prsten Marko Pipunić, direktor tvrtke Žito iz Osijeka. Funkciju zamjenika će i dalje obavljati mr.sc. doktor neurolog Vjekoslav Jeleč.

Krizni stožer Vlade Brčko distrikta, formiran drugi dan nakon što je poplava počela harati distriktom, izvijestio je u četvrtak (24. lipnja) zastupnike Skupštine Brčko distrikta o stanju na poplavljenom području. Potvrdili su sve informacije koje su mediji i građani cijelo vrijeme iznosili. Štete su najveće u poljoprivredi, ali je stradala i infrastruktura, kao i privatni i javni objekti. Nitko u tom stožeru nije se usudio kazati da je poljoprivreda skoro pa u potpunosti uništena i da se šteta mora mjeriti milijunima maraka. Milijunska je šteta načinjena i na infrastrukturnim objektima. Pohvalili su se kako su sva tri dana ekipe za spašavanje civilne zaštite i vatrogasaca na terenu te pomažu ugroženim građanima, opovrgavajući tako pritužbe građana kako od njih zapravo ima slabe pomoći.

U jednom trenutku zuje bageri, prolaze kiperi, grade se zgrade, kuće, bruje miješalice, ljudi žure na posao, roba se pretovara, dućani prepuni ljudi, kupuje se sve i svašta. Prolaze automobili s probnim pločicama, odlazi se na utakmice, ljetovanja, zimovanja.

U drugom trenutku sve - stoji! Ovrhe prijete, ljudi u panici, oni koji su do jučer imali posao postaju nezaposleni, strah kontaminira atmosferu, nitko ne odlazi nigdje, nitko ne kupuje ništa.