Dijaspora

Odlaskom na “privremeni” rad prve generacije gastarbajtera početkom 60tih, situacija na tržištu rada znatno je se rasteretila. Tadašnja država je u tom potezu vidila ne samo ekonomsku korist, nego i političku, a i smanjila je socijalni bunt stotina tisuća nezaposlenih i gladnih joj stanovnika, od kojih su najveći dio bili Hrvati iz Hrvatske i BiH.

Njemačka, kakvu je posebice poznaju brojni gastarbajteri prve generacije, zadnjih 20tak godina u mnogo čemu je promjenila svoje lice. Zemlja blagostanja, rada, napredka, dobrih zarada i socijalne zaštite, nažalost se pretvara u zemlju u kojoj prosječan radnik ili namještenik sve teže izlazi na kraj i strahuje za budućnost, gdje skoro svaki nezaposleni nosi krimu neradnika, a bogatim slojevima društva ruže cvjetaju kao nikad do sada.

Iako je jedna od najjačih industrijskih zemalja i druga po izvozu (816 mlrd. eura 2009. g.) u svijetu, Njemačka se prema rang listi Ujedinjenih naroda po kvaliteti životnog standarda nalazi tek na 22. mjestu (2007. g.). Vodeće tri zemlje su: Norveška, Australija i Island.

Općine Ravne Brčko više nema prvenstveno voljom tadašnjih hrvatskih političara (ne lokalnih! jer njih se nije puno ni pitalo). Formiranju distrikta pridonijeli su oni koji su krojili Daytonski sporazum kao i arbitražnu odluku za Brčko. Mada, da su htjeli tadašnji predstavnici Hrvata, mogli su oni distrikt napraviti kao kondominium s tri općine, ali nisu ni razmišljali o tome. Ako su Srbi mogli ustrajati na očuvanju Republike Srpske a Hrvati morali odustati od Herceg Bosne, mogli su onda barem neke sitnice tražiti za svoj narod zbog takovog glupog ustupka na uštrb nekakvog mira. Oni su čini se te neke sitnice tražili za sebe osobno.

Najveći dio ljudi koji u životu nisu imali priliku putovati izvan granica, svoju sliku o svijetu gradi iz televizijskih emisija, filmova, priča onih koji jesu negdje bili. TV emisije koje se puštaju na domaćim televizijama, ispod kojih piše odabrao ovaj ili onaj, su upravo takve - odabrane, prethodno filtrirane i nisu objektivne. Slično je i s pričama iz prve ruke, filtrirane su kroz umove onih koji ih pričaju. Ovisno o onomu što nam se želi pokazati, biraju se i filmovi.

Ovih dana na HTV se prikazuje serijal-dokumentarac o Josipu Brozu zvanom Tito poznatog redatelja Antuna Vrdoljaka. Ako se zna da je Vrdoljak bio u mladosti jedan od omiljenijih Titinih redatelja onda uopće nije upitno ima li ovaj prava i kredibiliteta da ga prikaže onako kako bi trebalo kao i to dali se pri tome oslonio na pouzdane informatore tj. žive svjedoke iz vremena jednog od najvećih svjetskih diktatora.

Jezik je nepresušna riznica koja čuva kolektivni duh naroda, pamti povijest, bitke, migracije, radosti, veselja i šale. Otisak vremena. Jedan je onaj književni kojeg učimo u školi, zapisan u lektirama koje su nam uvijek dosadne kad ih moramo čitati ( a onda kad sazrijemo shvatimo vrijednost tih lektira), drugi je onaj razgovorni, živi, kojeg čujemo i govorimo i sami.

Diže se rampa, carinik s prijezirom i progutanom psovkom isprati zadnji model audija A5. Požali još jednom što je rat prekinut. Da se njega pita, takvi se ne bi vraćali ni s kakvim autom iz Europe, nego bi gledali zemlju odozdo!

Onomad, nakon bolne spoznaje o kratkoći preostalog vremena na Zemlji, priopćenoj unutar američke bolnice Walter Reed, Franjo Tuđman na povratku u domovinu dolazi upravo na finale igri u organizaciji Sorosevog Otvorenog društva - na Trgu bana Jelačića je preko 100.000 ljudi skupljenih u "potpori radiju 101".