Daidže

Dana 19.12.2010.god u podnevnom terminu u radio emisiji i uz vjerski iskrivljeno „Svjetlo riječi“ na radio postaji Orašje bili smo slušatelji i svjedoci neviđene i sramotne propagande protiv trećeg entiteta na jedan bljutav način.

Čobanin koji nema stado, ali zato ima jaku „samoublačku crtu“, opet nam se javio sa političkim Evanđeljem. Ovaj put nije naumio samo sebe ubiti i zato se opasao bombama kako bi pobio što više Hrvata, hrvatskih političkih stranka i katoličkih institucija. Svoj samoubilački terorizam usmjerio je na Katoličku crkvu jer je stala uz hrvatski narod. A, Hrvatski narod ubija svojim bombama jer je demokratski i po svojoj savjesti dao najviše glasova Borjani Krišto koja dolazi iz njemu još mržeg HDZ-a, koji opet dolazi iz njemu još mržeg hrvatskog naroda.

Ljubav bez sreće (za neke to doista jeste-Posavina) je žrtva a sreća (Posavina) bez ljubavi je koristoljublje. A bez ljubavi smo ipak ništa, tek mjed što ječi i cimbal što zveči...

Mediokracija nije vladavina mediokriteta, nego vladavina posredstvom sredstava informiranja (medija).

Zbog toga nam nikako nije jasno čemu ili komu mogu poslužiti ovakve izjave i forsiranje osobnog mišljenja jednog fratra koji se u životu opredijelio prije svega za vladavinu kraljevstva Božjega.

Svakako je za pohvaliti intervju mladog povjesničara i teologa fra Petra Jeleča koji je objavljen u Jutarnjem listu od 21. kolovoza. Posebno su zanimljive njegova promišljanja 'bez rukavica' i misao: „Uostalom, ne bi bilo loše pomesti prvo ispred svojega praga pa vidjeti kako su u crkvenim institucijama regulirana prava radnika, kako se vrše uplate zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, kako su regulirani slobodni i neradni dani, kako se klerici ophode prema laicima itd. Moglo bi se tu štošta zanimljivoga pronaći.“

Ulizice, poturice, komunjare, dobri čobani, crveni fratri, fratri u zelenom habitu, prodane duše, izdajnici… Ovim, ili još gorim, pogrdnijim imenima hrvatski katolički puk Bosne ponosne naziva pojedine bosanske franjevce, u narodu poznate kao daidže. Oštroj kritici su izložena i nihova svakodnevna piskaranja. Ipak, daidže i dalje neumorno pišu, a muslimanski i promuslimanski mediji (u koje, nažalost, spadaju i pojedini posavski portali) se utrkuju tko će prvi objaviti njihova najnovija Evanđelja. Dok ova mala skupina daidža svojim pisanjem terorizira hrvatske katoličke vjernike, pravi bosanski ujaci, sinovi napaćenog hrvatskog naroda šute. Ni traga, ni glasa. Kao da su u zemlju propali. Ili je, možda, šutnja odobravanje?

Naslov je u jednoj od kolumni iz srpnja ove godine od autora Ivana Šarčevića u Svjetlu riječi. Svjetlo riječi je jedno od mojih omiljenijih štiva.

Kada bi se sve i svakomu nešto samo sviđalo ili nesviđalo ili kada bi netko smatrao da u jednom časopisu ili na jednom portalu svaki kolumnist pretstavlja stav uredništva onda bi to bio jasan znak da tu nema medijske slobode ili da je posrijedi instrumentalizam poradi nekoga cilja.

Pripremajući drugi dio kolumne o antihrvatskom djelovanju jedne manje skupine bosanskih franjevaca odlučio sam pregledati dosadašnje komentare na ovu temu. Pregledavajući natpise čitatelja po različitim portalima, koji su ovu kolumnu prenijeli, odmah zamijetih kako je kolumna izazvala dvije vrste reakcija. S jedne strane javljaju se čitatelji koji ovaj problem razumiju i konstruktivno se odnose prema njemu, kao i prema samoj kolumni.

Prenosimo isječke iz intervjua sa fra Petrom Jelečem i nemožemo između redova a da se ne zapitamo tko je on da „sudi“ na ovakav način.Crkva bi svakako trebala javno da se distancira od ovakvih „glasnogovornika“.

Evo što bi se „mali“ Hrvati trebali zapitati između ovih njegovih redaka.

U zadnje vrijeme Usidjelica je vrlo tužna. Jednoumni komunizam JOJ je poginuo, a sarajevski unitaristički zagondžija je podaleko pa mu prekratak da je dokvači i još se u to nećka na Vlašku robu. Ali uporna je ona i zato se i dalje nudi. I ne daj Bože da je netko ljubomoran dok pjevuši; “Moja roba, moj dućan, kome hoću, tom i dam”, nego je tek upozoravamo na mogućnost dobijanja pediculis pubisa (stidne uši). S obzirom da se Usidjelica u zadnje vrijeme sve češće i žešće češka, očito je još prije ovog upozorenja napravljena greška! Ali neće ona priznati ni za živu glavu da je to stoput gore, stoput crnje, nego u ljubavnom finišu kad je od daidža fasovala trišu. Veseli Bosanac - zagrizo na mamac ;-)

Življenjem u BiH, zemlji koja je protektorat međunarodne zajednice, nijedan događaj, nijedan čin, nijedan svakodnevni pozdrav nije lišen političkih konotacija. Najmanje se to moglo očekivati od otvaranja Galerije u Dubravama. Ta Galerija nije bila projekt pretendenata na novi mandat, nego projekt Katoličke crkve i vijernika. Ništa nije bilo prirodnije od očekivanja hrvatskog naroda Brčko distrikta da se to pretvori u svekatoličku i svehrvatsku feštu. Međutim, kao što ćete vidjeti iz priloženog videa, prvi put u povijesti dešava se neočekivano iznenađenje - Katolička crkva odriče se hrvatskog naroda!

Promatrajući političare i ostale javne djelatnike iz reda hrvatskog naroda u BiH običan puk izgubi i ono malo nade u bolje sutra.  Nevjerovatna je snaga tih čimbenika u opstrukciji općih hrvatskih interesa.  Umjesto napretka, godine nakon Daytona su iskorištene za vlastiti probitak političara i gospodarstvenika, a sve preko leđa hrvatskog naroda.

Prvi su zahvaljujući predizbornim lažima i postizbornim prevarama na tanak led navukli svoje birače, a kada su pojedinci osjetili pad popularnosti, počeli su mijenjati političke stranke i promišljanje na dnevnoj razini.

Kada žrtva zavoli krvnika, onda govorimo o labilnoj osobi i psihičko emotivnom poremećaju za koji je daidža Jelač očit i njabolji primjer, bez potrebe dokazivanja jer on je svojim izjavama već to učinio. U intervjuu za DEPO spominjao je hrvatske ustaše, Crkvu, krivicu Hrvata u prošlom ratu, ali nigdje ni riječi o “slavnoj” muslimansko-bošnjačkoj prošlosti od Otomana preko ustaša,  zadnjeg rata i sadašnje majorizirajuće politike.

Fra Luka Markešić, profesor na Franjevačkoj bogosloviji u Sarajevu i predsjednik HNV-a BiH (“Hrvatsko” narodno vijeće), dao je intervju portalu republikabih.net u kojem je kao i nebrojeno puta ranije, stavljao Hrvatima sol na otvorenu ranu protiveći se uspostavljanju trećeg entiteta: