Banka

Riječ koja ovih dana spada u najčešće korištene je svakako – prosvjed. Pa imamo braniteljski, pa seljački, pa akademske zajednice, pa nove Al Quaide koja se sad zove facebook-ovci (jednako nepostojeća u organizacijskom smislu upravo kao i Al Quaida,ali zato dobro zvuči). Seljaci lože logorske vatre, blokiraju ceste, facebookovci neumorno marširaju gradovima i troše grla, nekolicina egomana doživljava svojih pet minuta slave.

Netko je već primijetio povezanost ispitivanja javnog mnijenja o popularnosti političara i pospremanju u Remetinec većih ili manjih "riba". Kad Jadranka ide po postocima dolje, protuotrov se daje u novim dozama pritvaranja. Očito je riječ o očajničkoj potrebi umreženih elita kojima je Jadranka (Kosor, da ne bude zabune) figura koja je nužna za dovršetak potpune predaje i izdaje državnosti koja se službeno zove "završetak pregovora o priključenju EU".

Postoji li poveznica između ubojstva J.F.Kennedya i stradanja poljskog političkog vrha? U čemu je tajna ovako dobrog odolijevanja nesmiljenim recesijskim pritiscima u Hrvata? Što je pravi uzrok osobnog bogatstva Hrvata izraženih kroz posjedovanje nekretnina u svom vlasništvu? Zašto Kina, svjetskoj recesiji unatoč ostvaruje visoke stope gospodarskog rasta? Kako je Hitler u manje od sedam godina stvorio moćni ratni i gospodarski stroj? Kako je Luka Raić podigao Dukat, a kako je Todorić stvorio Agrokor?

U jednom trenutku zuje bageri, prolaze kiperi, grade se zgrade, kuće, bruje miješalice, ljudi žure na posao, roba se pretovara, dućani prepuni ljudi, kupuje se sve i svašta. Prolaze automobili s probnim pločicama, odlazi se na utakmice, ljetovanja, zimovanja.

U drugom trenutku sve - stoji! Ovrhe prijete, ljudi u panici, oni koji su do jučer imali posao postaju nezaposleni, strah kontaminira atmosferu, nitko ne odlazi nigdje, nitko ne kupuje ništa.

Ovih dana pročitao sam u jednim dnevnim novinama misao jednog filozofa koji izjavljuje u smislu: „ja ne živim, ja sam življen, riba nepliva ona je plivana…“ i doista moderno vrijeme nameće nam „putanje“ u kojima se vrtimo i u kojima nas vrte sa malo slobodnog prostora za kreativni manevar,vrijeme u kojem su nametnute poremećene vrijednosti.

Zamislite da imate pune džepove novca, da ponosito hodate poput cara znajući kako možete sve, ama baš sve kupiti!?! Dođete u neki dućan, ma mogli biste kupiti cijeli dućan i još bi vam ostalo više od 98% novca. Tražite samo bocu vode, onu malu od 0,5 l. Prodavač/ica vam stavi na pult, vi izvadite novac kako biste platili kad prodavač/ica razrogači oči i kaže - Žao mi je,ali mi ne primamo konvertibilne marke! Pokraj svog novca, ostadoste žedni.

Diže se rampa, carinik s prijezirom i progutanom psovkom isprati zadnji model audija A5. Požali još jednom što je rat prekinut. Da se njega pita, takvi se ne bi vraćali ni s kakvim autom iz Europe, nego bi gledali zemlju odozdo!

Da je BiH pogodno tlo za „lešinarenje“ svakoga tko ima bilo kakav poslovni interes odavno je poznato, ali da će banke 15 godina iza ratnih događanja „svoj riskantni posao“ naplaćivati „glockanjem“ skeleta običnog građanina najmasnijim kamatama u ovom dijelu zemaljske kugle to nitko nije mogao pretpostaviti ni zamisliti.