U Sl. Šamcu prelazimo granicu i ulazimo u Bos. Šamac. Vozimo prema Modriči i dalje do iza Doboja. Cilj je “srce” Bosne. Iza nas ostaje rijeka Sava, a ispred Bosna. Teče. Doduše kontra nas i najčešće skriveno od očiju. Kao da se kradom šulja kroz Posavinu. S magistrale je vidimo tek između Modriče i Doboja. A do tamo svud ravnica i strnjaci friško ovršenih pšeničnih polja. Mladi kukuruz spreman za pečenje. Idilu narušavaju jedino brojne benzinske crpke obojene u jarke boje.
Glazba je zvonka radost, glasila je reklamna poruka kojom je prije koju godinu Zagrebačka filharmonija pozivala publiku. Jedna od najljepših poruka u reklamnom svijetu koja govori kako je glazba radost koja se čuje, izražena radost koja zvoni poput najljepšeg zvona župne crkve našeg djetinjstva. Glazba nas prati kroz život kao što Zemlja Sunce prati na svom životnom putu, glazba bilježi emocije, vremenske cikluse, otiske epoha.
U Sl. Šamcu prelazimo granicu i ulazimo u Bos. Šamac. Vozimo prema Modriči i dalje do iza Doboja. Cilj je “srce” Bosne. Iza nas ostaje rijeka Sava, a ispred Bosna. Teče. Doduše kontra nas i najčešće skriveno od očiju. Kao da se kradom šulja kroz Posavinu. S magistrale je vidimo tek između Modriče i Doboja. A do tamo svud ravnica i strnjaci friško ovršenih pšeničnih polja. Mladi kukuruz spreman za pečenje. Idilu narušavaju jedino brojne benzinske crpke obojene u jarke boje.
Glazba je zvonka radost, glasila je reklamna poruka kojom je prije koju godinu Zagrebačka filharmonija pozivala publiku. Jedna od najljepših poruka u reklamnom svijetu koja govori kako je glazba radost koja se čuje, izražena radost koja zvoni poput najljepšeg zvona župne crkve našeg djetinjstva. Glazba nas prati kroz život kao što Zemlja Sunce prati na svom životnom putu, glazba bilježi emocije, vremenske cikluse, otiske epoha.
